Bivši hrvatski veleposlanik u Moskvi Božo Kovačević gostovao je u emisiji Pressing Petra Štefanića.
Koga smo mi to prognali, kojeg ruskog diplomata? Treba li javnost to znati?
“Ne bi trebali znati. Događa se da države protjeruju diplomate ali kad utvrde da se on ponaša suprotno svojim ovlastima. Ako država domaćin utvrdi da je prekršio ovlasti onda ga može protjerati, to se često događa. Ne može se reći da je uobičajena praksa da se protjera 140 diplomata jedne zemlje. Razlog zbog kojih su ih zemlje protjerale je solidarnost s Velikom Britanijom. Vlada Novog Zelanda je rekla da ne može naći nijednog špijuna, iako se trudi. Nekoliko zemalja ih nije otjeralo. Ne znam zašto smo mi. Hrvatska nije trebala protjerivati samo na temelju solidarnosti i neprovjerenih dokaza.”
Zašto baš taj diplomat?
VEZANa VIJEST
“Ne znam i o tome se javnost ne obavještava. Sigurnosne službe o tome odlučuju. Ako postoje takvi razlozi Hrvatska je ovo treba napraviti neovisno o ovom incidentu. Jedina motivacija je solidarnost s Velikom Britanijom.”
Kako komentirate reakciju ruskog ambasadora u Hrvatskoj Azimova?
“On je u svom priopćenju spomenuo ono što je osobito važno, a to je gospodarstvo koje je osobito važno za Rusiju s obzirom na Agrokor. Ali ne može ignorirati protjerivanje. Da postoje specifični razlozi oni se ne bi ljutiti, ali budući da je Rusija uvjerena da nema dokaza ona sve izraze solidarnosti u vezi sa Salisburyjem smatra neprijateljskim činom. Mi i danas ne znamo što se dogodilo, unaprijed je formirana slika o odmetnutoj zemlji Rusiji. Najjednostavnije, ovom odlukom su se institucije počele ponašati prema Rusiji kao SAD prema Saddamu Husseinu. Odluka o napadu na Irak je bila utemeljena na procjeni da postoji oružje za masovno uništenje, došlo je do rata, a procjene su bile lažne. Što ako se utvrdi da Rusija nije odgovorna za Salisbury? Takav zločin nije rijetkost i ne smije se događati, ali jedan izoliran zločin ne može biti uzrok ovakvih protumjera.”
Vi Rusiji držite stranu?
“Ne, samo inzistiram da se odluke trebaju donositi na temelju provjerenih informacija, a ne procjena i tvrdnji zemlje koja je na rubu dezintegracije. Velika Britanija je u ozbiljnoj krizi, posljedice Brexita će biti veće nego se predviđalo, američko-europski odnosi su narušeni, američki predsjednik Trump se prema Europi ponaša kao prema suparnicima, u sadašnjoj situaciji je EU suočena s nedostatkom homogenosti. Da bi se povećala homogenost prihvaćene su procjene britanskih službi. EU je dobila koncesiju od Amerike, to je cijena koju je Europa dobila da bi nekritički primila procjenu bez mogućnosti da se provjere te tvrdnje.”
Hoćemo li doznati što se tamo zapravo dogodilo?
“Proći će 30-ak godina.
Kako će se dalje stvari razvijati i kako će završiti?
“Kako sada stvari stoje ide se prema daljnjoj eskalaciji, zaoštravaju se sankcije prema Rusiji. Po mom mišljenju se to radi zbog energetskog rata između SAD-a i Rusije na europskom tržištu. Jasan je interes Amerike da ga osvoji. Dostupni izvori energenata padaju u Europi i ovisni smo o uvozu. Amerika koristi napetosti Rusije i Europe da Europa pristane na uvoz američkog ukapljenog plina.”
Gdje je Hrvatska tu s obzirom na LNG terminal?
“Situacija je takva da je jedan od dobavljača potpisao ugovor s Gaspromom, a državni projekt na Krku je u brojnim problemima. Utjecajni ruski lobby želi zaštiti svoje izvore. Zemljište na kojem se treba graditi fiksni terminal pripadalo je Diokiju, pa je pripalo Hypo banci pa je zatim privatna kompanija otkupila to zemljište…”
Nismo samo mi u susjedstvu ruskog diplomata izgnali, nego i Crna Gora koja je imala odnose s Rusijom u prošlosti
“U slučaju Crne Gore je jednostavno objasniti, baš zbog te povijesne povezanosti, ali i zbog činjenica da je ona nova članica NATO-a i što se Rusija umiješala u izbore u Crnoj Gori.”
Odazvane zemlje, koji su njihovi motivi?
“Najdrastičnije su reagirale baltičke zemlje. SSSR je okupirao te zemlje i kao rezultat su ostale u njegovom sastavu, tamo je brojna ruska manjina i velik je strah od moguće ruske agresije pa ovo čudi. Te su zemlje odlučile protjerati veleposlanike što je nedvojbeno neprijateljski čin. Te zemlje, skupa s Poljskom, su u većoj mjeri štićenice Washingtona nego Bruxellesa.”
Kakav je stav hrvatskog građanina prema Rusiji?
“Neke simpatije na desnici postoje zbog autoritarnog stila vladanja u Rusiji. Ekstremni konzervativizam kojem se Putin priklanja, on uzima što mu u određenom trenutku treba. Isto tako i odnos prema slobodi umjetničkog stvaralaštva. Sjetimo se Pussy Riota. Tome su sklone i neke naše udruge, imaju komedije na piku. Svega ima. Dio ljudi koji su bili antikomunistički orijentirani nemaju dobre misli o SSSR-u, neki se sjećaju da je Rusija priznala Hrvatsku prije zapadnih saveznika. Glavnina oružja koju smo uvezli je došla iz Istočne Njemačke. Sjećaju se i da je hrvatska brodogradnja u 90-ima propala da nije bilo Rusije. Ako se gledaju društvene mreže Hrvatska nije u neposrednom sukobu od kojeg štetu može imati samo naše gospodarstvo. Oni koji prate medije ne žele da se ponovi irački scenarij.”
Najvažniji odnosi Rusije i Hrvatske koji se reflektiraju na Agrokor, gdje je tu Sberbank?
“U najgorem slučaju moglo bi biti povezano ako se budu zaoštravale sankcije koje se tiču ruskih banaka. Nadam se da se neće dogoditi.
Kakva je naša vanjska politika prema Rusiji?
“Hrvatska se mora ponašati kao članica EU-a i NATO-a i to ograničava našu autonomiju ali postoji prostor koji nismo dovoljno iskoristili. Bilo je moguće ustanoviti bezvizni režim prije ulaska u EU. Prije uvođenja sankcija Hrvatska je bila relativno nezainteresirana, kako država tako i kompanije, posebno one iz građevinskog sektora. Najbolji tržišni položaj u Rusiji nedvojbeno ima Podravka, imaju kapacitete i veze koje bi omogućile da i drugi naši proizvođači osiguraju pristup tržištu ali nije bilo interesa.”
Kako prosječni Rus percipira Hrvatsku? Pernar je znao spominjati da je bio na razgovorima, Karamarko
“Jedno su poslovni kontakti. Što se tiče političkih, normalno je da ambasadori kontaktiraju s političkim strankama, ali ako postoje tajni izvori financiranja i propaganda da se ostvari probitak tada bi te veze mogle biti upitne i tada je opravdano pitati kakva je veza Karamarka i financijera iz Rusije i veza s Mađarskom koja je povezana s ruskim kapitalom. Čini mi se da se ne samo u Hrvatskoj događa da je Putin stekao popularnost, odnosno sve veću izvan granicu Rusije, a mnogim političarima je to iznenađenje i frustrira ih. Zapad je prošao nekoliko kriza, poveo je nekoliko ratova, poput onog u Iraku koji je vođen iz čiste obijesti, stvorili su se protestni pokreti koji se identificiraju s Putinom.”
Kakav je odnos Srbije i Rusije?
“U Republici Srpskoj je angažiran značajan ruski kapital, Rusija daje podršku u obrani statusa quo. Bili bi protiv promjene ustava za veću samostalnost ali prihvaćaju Dodikovo ponašanje. Rusija je zainteresirana za Srbiju, Kosovo i Republiku Srpsku kako bi utjecala na proširenje EU-a.”
Što je sa stanjem na Kosovu?
“Na Kosovu je nemirna situacija. Pregovori u Bruxellesu između Kosova i Srbije, ovo što se događa u Prištini je provokacija sa srpske strane kako bi se odgodilo rješenje. Nisu sazrijele prilike za priznanje samostalnosti Kosova.”
A u Kataloniji?
“Pokazalo se da tadašnja objašnjenja tamošnje vlade nisu točna, mnogi su za samostalnost Katalonije i ne mogu se odnositi prema tome kao formalno pravnom pitanju nego kao prema političkom. Meni se čini da je sadašnji španjolski ustav glavni uzrok napetosti. Ako se nastavi represija iz Madrida nastavit će se i otpor, i javni i tajni, koji je mnogo opasniji i koji može prerasti i u terorizam.”
Bili ste HSLS-ovac, što kažete na liberalizam danas?
“Povijest liberalizma u Hrvatskoj je neprestano cijepanje. HSLS je 1992. godine bio najjača opozicijska stranka, ali od tad bilježimo pad. Nakon povratka iz Rusije sam se pridružio ali nisam bio produktivan oko pisanja programa, izašao sam jer nisam bio za koaliciju s HDZ-om. Imao sam rezerve oko HNS-a, on je u većoj mjeri bio klijentelistička nego liberalna stranka. Amsterdamska koalicija ima smisla ali ankete ne opravdavaju velika očekivanja. Način na koji se vodi rasprava o Istanbulskoj konvenciji potvrđuje da Crkva otvoreno govori da država ne treba biti sekularna, afirmiraju se teme koje znače povratak na stanje gdje je Crkva bila glavni arbitar.”
Kako se premijer Andrej Plenković snašao u svemu tome?
“U slučaju Istanbulske konvencije se dobro postavio. Njemačka je primjer stabilne demokracije pa tamo niti vladi pada na pamet da sluša biskupe, a ni biskupima da se miješaju u politziku. Crkva u Hrvatskoj pokušava upravo to. Mi svjedočimo kampanji u kojoj je u odnosu na druge bilo izrečeno najviše notornih laži i neistina. Ključna je zaštita žena od nasilja u obitelji. Argument Crkve je da se treba boriti protiv nasilja ali ne žele razgovarati hoće li, ako se crkveno pravo slijedi, žena imati pravo na razvod braka ako je muž tuče. Ta intervencija Crkve koja onemogućuje ženi je zapravo ugrožavanje njezinih prava i sloboda i Konvencija želi maknuti takve prepreke. Crkva radi upravo suprotno. Zašto se Crkva toliko protivi definiciji nasilja nad ženama. Drugo je pravo žena da budu svećenice. Tu razliku koja je očito socijalna i tradicionalna uvjetovala je Katolička crkva.”
Je li odnos Crkve i HDZ-a ovime narušen?
“Ovo je prvi put da se Crkva javno opredijelila protiv HDZ-a, nadam se da je to otvaranje nove epohe u kojoj će se Crkva baviti svojim poslom, a ne se miješati u politiku.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
