U emisiji Točka na tjedan gostovali su Tvrtko Barun, voditelj Isusovačke službe za izbjeglice, Nuri Al Ahmadom, aktivist iz iste službe, te četverogodišnji Sadoon iz Iraka.
Što nam možete reći o osnivanju Centra za integraciju izbjeglica SOL?
Barun: Smisao Centra za integraciju je stvoriti mjesto susreta izbjeglica i lokalne zajednice i napraviti iskorak u integracijskoj politici, dakle imati mjesto gdje će izbjeglice dobiti sve informacije o njihovoj integraciji u svim dimenzijama, izazovima i problemima. S druge strane, mjesto gdje će lokalna zajednica moći susresti izbjeglice i gdje će se obje strane riješavati strahova, predrasuda i bojazni. I konačno, Centar će biti ispunjen mnoštvom aktivnosti, radionica za izbjeglice, od učenja jezika, posredovanja pri zapošljavanju, pomoći djeci u školi, posebno rad s djecom i ženama kao ranjivom skupinom, osnaživanje s obzirom na sve traume koje su prošli i novinu koja ih čeka ovdje u Hrvatskoj.
Koliko dugo Vi, gospodine Nuri radite s izbjeglicama i kako je to uklopljeno u Vaš dnevni raspored?
pročitajte još
Al Ahmad: Radim s izbjeglicama i azilantima već skoro dvije i pol godine, od negdje 10. mjeseca 2015. godine kada su azilanti počeli dolaziti i zasad sam vrlo zadovoljan jer znam da radimo nešto konkretno i pomažemo ljudima da se osjećaju bolje u nekoj nepoznatoj sredini.
Vaš je otac 1985.godine došao u Hrvatsku iz Sirije na studij. Što kaže, je li se tada ili sada bilo lakše integrirati u društvo?
Al Ahmad: Sada je lakše jer postoji druga generacija koja zna oba jezika, tada studenti koji su dolazili iz arapskih zemalja nisu tako lako mogli učiti jezik. Morali su učiti s arapskog na engleski pa s engleskog na hrvatski. Sada postoji generacija koja ih može učiti direktno s arapskog na hrvatski. Ja ih učim jezik i kulturni sam medijator.
Koliko im je teško naučiti hrvatski jezik?
Al Ahmad: Ovisi sve o prethodnom obrazovanju. Sadun je super. Djeca su uključena u obrazovni sustav i ona najbrže i najlakše nauče jezik. S odraslima sve ovisi o prethodnom obrazovanju, ako su normalno pismeni na svom jeziku, s obzirom da imamo primjere ljudi koji nisu pismeni na vlastitom jeziku, njima je puno teže.
Koji su najčešći problemi u integraciji?
Barun: Činjenica je da stvaramo taj sustav integracije, i nevladine organizije, civilno društvo i vladine institucije i uredi. Tu su nekakva tri glavna koraka integracije: smještaj, učenje jezika i zapošljavanje kako bi postali samostalni i na kraju s ciljem da doprinesu društvu u kojem su našli sigurnost i zaštitu, da prebrode stres i traumu koju su doživjeli napuštanjem svoje zemlje. Problemi su konkretni, ima prostora za napredak. Zajedničkim snagama možemo stvoriti puno bolji sustav. Prednost kolega koji pričaju jezik je nešto što ne mogu dobiti u državnim institucijama, u Centru za socijalnu skrb, u Zavodu za zapošljavanje jer ni oni najčešće ne govore engleski jezik. To je prvi korak, da mogu razgovarati s nekim tko ih razumije, njihovu potrebu kako bismo ih mogli uputiti što im treba. Tu je i pitanje zajedničkih susreta i psihosocijalne pomoći i konkretna znanja i vještine.
Volonteri se mogu javiti?
Barun: Tako je, imat ćemo susret s gospodinom Bakićem oko STEM revolucije kako bi na radionici male izbjeglice i lokalna djeca zajedno učila. Tu će biti i druge radionice kako bi se uvidjelo da su izbjeglice normalni ljudi sa svojim potrebama i očekivanjima, planovima i željama, te da se izbjeglice osjećaju prihvaćeno. Nažalost, prije tjedan, dva je bio napad na maloljetnika koji je dobio azil i sada se on i obitelj boje hoće li se to ponoviti. Ovo je mjesto gdje mogu susresti ljude koji su otvoreni i žele im pomoći da se integriraju.
Nuri, Vi idete po organizacijama. Koliko često bude ovakvih neugodnosti?
Al Ahmad: Pohvalio bih institucije na dobrom radu, ali naravno postoje iznimke, ali sva sreća u malom broju. Izbjeglice se općenito nama obraćaju za pomoći i mole nas da idemo s njima i prevodimo im kako bi svima bilo lakše.
Što mogu očekivati budući volonteri?
Al Ahmad: Sve je stvar dogovora, ali ljudi koji su krenuli volontirati i pomagati izbjeglicama teško se odvajaju od toga.
Za koga je namijenjen Centar SOL?
Barun: SOL je skraćenica za Susret običnih ljudi i želimo se susresti i pomoći svima u izazovima međusobnog prihvaćanja i susreta različitih kultura. I lokalna zajednica i poslodavci kojima nedostaje radnika, s nekoliko velikih smo uspostavili jako dobru suradnju. Postoji prostor za suradnju i korist s jedne i s druge strane kako bismo stvarali pravednije društvo koje će prihvaćati i znati cijeniti razlike.
Za što vam je potreban novac koji prikupljate putem crowdfundinga?
Barun: Novac je potreban za sve aktivnosti koje smo počeli i koje planiramo provoditi, od učenja jezika, pomoći pri napredovanju u vještinama i znanjima, za igraonice, radionice… Sve aktivnosti zahtjevaju određena sredstva. Ima puno prostora da država bolje pomogne, a mi se kao jedna udruga prijavljujemo na projekte ministarstava, neka sredstva smo tako već i dobili.
Kako je tebi u Hrvatskoj Sadoon, imaš li prijatelje?
Sadun: Da.
Al Ahmad: Ja bih naglasio koliko je važno da se djeca uključe u lokalnu zajednicu zbog njihovog socijalnog i općeg razvoja, to je jedan od najlakših načina da djeca nauče jezik.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
