Bivša ministrica pravosuđa, Vesna Škare Ožbolt, gostovala je u Novom danu i komentirala ovrhu nad dječakom Cesareom Avenatijem.
Gdje je problem i treba li preispitati zakone, Obiteljski i Ovršni u slučaju dječaka Cesarea?
Ovo je jedna izuzetno teška situacija, dramatična za obitelj, posebno za malo dijete. Hrvatska javnost vrlo je senzibilna na cijeli slučaj. Mi zapravo ne znamo kako glase odluke talijanskog suda, što se u Italiji zapravo dogodilo. Imamo prazninu u informacijama kako bismo donijeli pravi stav, imamo jake emocije, u ovoj situaciji ne možete ostati ravnodušni. Činjenica je da takvih primjera ima jako puno u Hrvatskoj, samo je ovaj došao u medije.
VEZANE VIJESTI
Mogu li djeca biti predmet ovrhe?
U ovom slučaju da. Donesen je 2016. godine Pravilnik o postupanju u ovršnom postupku kad je riječ o djetetu. Dijete nije pokretnina ili predmet da ga se u tom smislu tretira, to je živo biće, vrlo osjetljivo i tu trebaju doista sve institucije, posebno tu mislim i na pravosuđe, socijalnu skrb, policiju, jako dobro i temeljito i po pravilima struke funkcionirati. Zato je Ministarstvo pravosuđa donijelo taj Pravilnik. Mislim da će i ministarstvo promatrati situaciju i vidjeti u kojoj mjeri Pravilnik ne odgovara ili je krut u ovom postupku.
Pravosudna slika Hrvatske, s jedne strane imamo ozbiljno osumnjičene ljude koji odlaze u druge zemlje, iako su osuđeni, i s druge strane dijete nad kojim se provodi ovrha. Može li se tu promatrati pravna praznina ili osjećaj nepovjerenja koji ljudi imaju u pravosuđe?
Nezahvalno je na ovaj način odgovarati kako ću ja odgovoriti, ali sve ono što se dogodilo Todoriću i Mamiću da su mogli otići – zakon to dopušta. Policija postupa u svim slučajevima, i kad je riječ o Todoriću i Mamiću i u ovom slučaju – po zakonu. Zakon dopušta da je Mamić mogao otići. Jesu li izrečene sve mjere koje su trebale biti izrečene, oduzimanje putovnice, javljanje u postaju, bi li to spriječilo Mamića da ode? Zakon to tolerira i dopušta.
Država se angažirala i pridržava se sudskih odluka, u nekim slučajevima, a u drugima ne. Kako to komentirate?
Percepcija je vrag. U ovom slučaju imamo pravomoćne presude talijanskih sudova, koje je Hrvatska dužna provoditi, kao što očekujemo da se naše pravomoćne presude provode u drugim državama. U drugim slučajevima nemamo pravomoćnih predsuda.
Naši sudovi pojedine slučajeve vode godinama. Svjedoči li to njihovoj efikasnosti?
Imate postupke po hitnoj i po redovnoj provceduri. Nažalost, redovna procedura je od 3, 5 do xy godina. Svi ovakvi slučajevi, kao što je slučaj ovoga dječaka, zahtijevaju žurnost u postupanju, ne samo ovaj. Ponavljam, ovo je užasno stresan događaj i situacija, ne znamo kako glase sve odluke talijanskih sudova i što je sadržaj te pravomoćne presude, znamo samo fragmentarno. Užasno je ovo stresno, posebno tom malom djetetu. Nadam se da će se naći zajednički jezik i sve što se radi, a i zakon, mora biti u službi tog djeteta, a ne protiv njega, ali i roditelji, to im je dužnost, oni podliježu Zakonu o roditeljskoj skrbi i moraju poduzeti mjere da to dijete što prije prebrodi te traume.
Je li moguća revizija odluka talijanskih sudova?
Ne mogu to reći. Revizija je uvijek moguća, ali u određenom roku i pod određenim uvjetima, ali u ovom slučaju teško je reći.
Može li Republika Hrvatska pratiti sudbinu dječaka i dalje?
Može, kroz stalno propitivanje što se dogodilo, kroz komunikaciju centara za socijalnu skrb, kroz Ministarstvo pravosuđa, kroz Ministarstvo obitelji. Mi smo u Europskoj uniji i nema nikakve zapreke da se ta komnikacija ne realizira gotovo na dnevnoj osnovi.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
