Financijski analitičar i financijski savjetnik za određenu grupu dobavljača i određene vlasnike dužničkih vrijednosnica Hrvoje Japunčić u Novom danu komentirao je izglasavanje nagodbe u Agrokoru.
Što se tiče Agrokora sada još ostaje najvažniji posao, pa i kada je riječ o nagodbi, jer će taj proces biti gotov kada nagodbu potvrdi Visoki trgovački sud?
Smatram da je jedna četvrtina procesa završila. Sada ide žalbeni postupak koji bi mogao završiti koncem rujna ili početkom listopada mjeseca i tada ćemo znati ide li ovaj model u potpunu implementaciju.
VEZANE VIJESTI
S obzirom na toliki broj vjerovnika Agrokora nije se moglo očekivati da će svi biti zadovoljni. Kakvi su argumenti onih koji se protive ovakvoj nagodbi?
Dva su osnovna razloga iz kojih dolaze kritike: koncept nagodbe, koji se bazira na tome da su vjerovnici rangirani kroz sredstva osiguranja. Oni s boljim sredstvom osiguranja su i bolje prolazili. S obzirom na hrvatske vjerovnike to nije bio pravi put jer u poslovanju prethodne uprave je bilo slučajeva da hrvatski vjerovnici, nažalost, nisu smjeli dobiti faktički nikakvo sredstvo osiguranja. Pa su zbog toga išli u niže rangove i zato će lošije financijski proći. To je osnovni izvor nezadovoljstva. U samom procesu isplaćeni su mikrosubjekti, ali fokus neke određene pravičnosti i jednakosti plaćanja svih ostalih nije bio jedinstven i to je drugi izvor koji sada dovodi do toga da vjerovnici gledaju da im nije bilo korektno plaćeno, a smatraju i da ćemo dobiti i premali udio u novom Agrokoru.
Nakon pravomoćnosti nagodbe bit će zanimljivo promatrati odnose u novoj upravi. Imamo ruske državne banke i američki fond u novoj strukturi vlasništva. Poletajev iz Sberbanke je jučer rekao da su s Amerikancima već uspjeli nešto dogovoriti.
Pravno gledano postoje ograničenja s obzirom na veličinu ruskog vlasništva u vezi sankcija Rusiji od strane EU. Da bi kompanija normalno poslovala, potreban je dogovor budućih vlasnika. Takav dogovor nije ništa spektakularno.
Koje kompanije unutar koncerna neće biti problem prodati? Unutar grupe ima kompanija koje su uspješne, ali nekima je prije prodaje potrebno restrukturiranje.
Kompanije koje su proizvodnji hrane i pića i jučer i danas su imale kupce jer su profitabilne i imaju tržište. U prošlosti i sadašnjosti Agrokor je imao puno kompanija, ali 18 kompanija su nositelji cijele grupe. Mogućnost prodaje imaju one kompanije koje se bave proizvodnjom hrane i pića, a treba vidjeti kolika je potencijalna mogućnost prodaje poljoprivrednog segmenta, dok veleporodaja i maloprodaja zahtijeva restrukturiranje i onda treba vidjeti je li se pokazuje efikasna EBITDA i vidjeti ima li zainteresiranost nekoga da sudjeluje u kupnji.
Od početka se propituje tko će biti vlasnik čega iz Agrokora. Koliko je to bitno i kakve su šanse da najvrjednije tvrtke Agrokora završe i hrvatskom gospodarstvu?
Todorić se odlučio na formiranje grupe čija je osnovna djelatnost bila “od polja do stola”. Smatrao je da se može ostvariti sinergija sva tri segmenta. To je obilježilo rast i razvoj grupacije. Smatram da taj koncept dobar. Je li bitno tko je vlasnik ili suvlasnik kompanija iz Agrokora? U nekim dijelovima da, a u nekima ne. Ključne Todorićeve greške su bile da nakon stjecanja dionica Mercatora nije bio voljan da dio suvlasništva da nekim trećim osoba, izlista dionice na burzi, jer su financije bile prenapregnute. To je već 2013. i 2014. stvorilo probleme. Druga stvar je da nakon tog širenja trgovačke mreže, Agrokor je ostvariovao širenje u druga gospodarska područja što je tražilo dodatna tražilo financijska sredstva, a u financijskim izvještajima se vidjelo da se ne stvara nova vrijednost. Treći aspekt je bila nedovoljna transparetnost.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
