Arhitekt Otto Barić u Novom danu govorio je o izgradnji nacionalnog nogometnog stadiona.

Političari su skloni velikim obećanjima nakon velikih uspjeha sportaša, koliko je zaista realan projekt hrvatskog nacionalnog nogometnog stadiona?

Treba razlučiti treba li nam takav stadion. Moje je mišljenje da reprezentacija treba igrati u cijeloj Hrvatskoj, i u Rijeci, Osijeku, Splitu, ali i u Zagrebu. Tema nacionalnog stadiona je preuveličana, a vrti se nekoliko varijanti: govori se o Kajzerici, Velikoj Gorici, ponuđena je i lokacija uz Domovinski most, dok mi je osobno bila zanimljiva lokacija kod Zaprešića. Najveći problem je cijena i relanost takvog projekta. Natječaj je bio 2008. gdje je prošao projekt kolege Hrvoja Njirića, koji je sjajan projekt, a on je bio inspiriran kao redizajn postojećeg stadiona iz Meksika. Zeleni vulkan je u Meksiku realiziran i trebalo im je 10 godina da ga izgrade. Taj stadion od 45.000 gledatelja je na kraju koštao više od 200 milijuna eura. Gradonačeknilk Bandić je baratao s brojkom od 120 milijuna eura. Mislim da je to nerealno. Taj projekt bi sigurno bio skuplji, zbog oblika, odnosno 30 posto ploha koje ne pripadaju uz funkciju pa bi se time cijena digla. Mislim da bi glavna tema trebala biti kamp reprezentacije, “dom hrvatske reprezentacije”, gdje bi postajalo sve što je trebalo biti na Sveticama. To je najvažnije što bi se trebalo dogoditi za hrvatski nogomet.

Sam naziv “Plavi vulkan” je izazvao polemike?

U Splitu smo. Ne vjerujem da bi se stadion, naročito s plavom konotacijom, ovdje prihvatio i stvarala bi se nepotrebna tenzija. Poljud je jedan od najljepših stadiona u ovom dijelu Europe, a već 20 godina treba sanaciju.

Što treba Hrvatskoj za gradnju kampa i stadiona?

Najvažnije je što napraviti sa stadionom nakon velikog događaja. U Kataru je za nogometno prvenstvo prva ideja bila da se radi 12 stadiona, ali čak i Katarci, koji imaju najveći BDP po glavi stanovnika u svijetu, su zaključili da im treba osam stadiona. Četiri će reciklirati, odnosno dograditi pa će ih pokloniti u Afriku. Od dva velika stadiona, jedan će biti dio najvećeg kampusa na Srednjem istoku, pa će imati dodatne funkcije. Iz tog iskustva je vidljivo da i oni koji imaju dovoljno i previše novca taktiziraju i gledaju da ih ne potroše uludo.

Je li održiva ideja da se takav stadion izgradi na Kajzerici?

2008. godine i mi smo prihvatili tu lokaciju i radili smo na istoj lokaciji kao i “Plavi vulkan”. Prednost je što se radi o gradskom zemljištu, ali sve ostalo je problematično. Maksimir je idelan, no primarni Maksimir je nestao. Dogradnje nisu uspjele riješiti ono što bi stadion trebao biti. U i oko Zagreba su mi interesantnije lokacije u Velikoj Gorici, no ona traži jako puno u investiranje u dovođenje gledatelja. Druga lokacija nije bila spominjana, a zanimljiva je lokacija u Zaprešiću, u blizini postojećeg trgovačkog centra, jer je tamo autocesta bez naplate, državna cesta, željeznička pruga Zagreb-Zabok i zato jer ima 150 hektara državnog zemljišta koja nije privedeno namjeni. Infrasturukturno, imovinsko-pravno i financijski gledano je to prihvatljiva lokacija.

Koliko je održiv takav projekt?

Sam nogomet i reprezentacija, bez obzira koliko bila uspješna, igra možda desetak utakmica i ona ne može biti dovoljno ekonomski isplativa. Takav stadion treba biti na takvom mjestu kao u Zaprešiću, a ne u centru jer može generirati interes koncerata i megadogađaja koji bi donijeli dovoljan broj gledatelja i novca da postane održiv. Pozitivan primjer je bilo EP u Austriji. Oni su poboljšali Prater, njihov nacionalni stadion od 60.000 gledatelja, a s druge strane poboljšali su pet stadiona od 20.000 gledatelja. Prvi cilj bi trebao biti da Split i Osijek dobiju odgovarajuće stadione. Treba uložiti u obnovu postojećih stadiona i raditi na dizanju nogometnih škola.

Koja bi bila procjena troškova za ulaganje u postojeću infrastrukturu u Splitu, Rijeci…

Uz projekt “Plavog vulkana” rađen je projekt i stadiona na Kajzerici koji je trebao preuzeti funkciju Dinamovog stadiona. Naravno da BBB-i to nisu prihvatili, tu selidbu s Maksimira. Za tih 150-200 milijuna eura koliko bi koštao stadion može se urediti Poljud, napraviti stadion kvalitetan u Osijeku, oni već rade na tome, kao što i Rijeka već radi na svom stadionu. Za 100-150 milijuna eura cijela nogometna infrastruktura se može urediti savršeno.

Može li se stadion financirati privatnom inicijativom?

Siguran sam da se može naći i privatni financijer. Uspjeh nogometaša je takav da će otvoriti mnoga vrata i prema FIFA-i i UEFA-i, a i nekim stranim investitorima koji bi mogli investirati.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.