Gost Novog dana bio je bivši ministar financija Slavko Linić.
Smatram da je to pravilna odluka i da ne treba mijenjati stopu PDV-a jer još imamo premalo zaposlenih, a što znači da PDV ima značajnu ulogu u prihodima. Ono što bi Vlada trebala je vratiti međustopu u turizmu na 13 posto, koliko je i bila prije dolaska HDZ-ove vlade. Vidite da je Marić krenuo u kontrolu na obali jer su pali prihodi od turizma, a međustopa će natjerati ugostitelje da plaćaju obaveze. Ako se smanji stopa PDV-a 1-2 posto, neće biti pada cijena, a kod uvođenja međustope za turizam možemo očekivati pad cijena.
Govori se i o ukidanju doprinosa iz plaća.
Budimo iskreni, bojim se da ukidanjem doprinosa ne bi došlo do rasta plaća. Kako Vlada razmišlja i o dizanju doprinosa za zdravstvo, a što radnik plaća iz svoje plaće, ne bih se iznenadio da neki radnici dobiju manje plaće ako se poveća doprinos za zdravstvo. Trebalo je uvesti porez na nekretnine jer bi se na taj način prikupila dodatna sredstva, a onda bi za godinu bio ukinut i prirez i to bi utjecalo na rast plaća. Ali očito je da neki u RH, među njima su članovi Vlade i zastupnici, imaju nekretnine, pa bježe od toga. Žalosno je što zdravstveni sustav financiraju samo zaposleni, oni najsiromašniji – a ne oni koji imaju nekretnine od kojih neke ni ne koriste.
Kako komentirate moguće povećanje trošarina na alkohol i cigarete, što traži ministar zdravstva Kujundžić? On kaže da je to na neki način prevencija bolesti. Može li to izazvati kontaefekt?
To je sigurno, rast će crna ekonomija, ići će se u susjedne zemlje gdje su jeftinije cigarete i alkohol. Nisam za to da se politika protiv štetnosti cigareta i alkohola relaizira kroz povećanje poreza, smatram da to treba ići na drugačije sankcioniranje. Ako to zaista želimo, mislim da ministar ima daleko bolje rešenja za zaštitu zdravlja, to se ne bi smjelo rješavati porezima.
Prema posljednjoj verziji porezne reforme stopa od 36 posto ostaje, ali se povećava prag za oporezivanje na 25.000 ili 35.000 kuna. Koliko je to socijalna mjera kad znamo da tako visoke plaće ima mali broj ljudi?
Ako je prosječna plaća 6.3000 kuna onda je evidento da to nije socijalna politika. Međutim, ostaje problem što na nam odlaze stručnjaci. Hrvatska bez kvalitenih ljudi neće moći voditi značajne industrijske grane i uslužne djelatnosti. Ako tako želimo nešto reći kako sačuvati ljude, onda je opravdano.
U tu kategoriju plaća spadaju i ministri i zastupnici.
Slažem se da i je to dobrim dijelom mjera i za političare, ali ako razmišljamo o migracijama moramo tu mjeru gledati i migracijski. Činjenica je da nam nedostaje stručnjaka u ekonomiji.
S jedne strane, poslodavci tvrde da više ne mogu dodatno dizati plaće, a, s druge, radnici da su premalo plaćeni. Tko je u pravu?
Obje strane. U Hrvatskoj su plaće male i kvaliteni radnici i stručnajci će odlaziti u zemlje EU-a. Problem je u bruto plaći i prevelikom zdravstvenom doprinosu. Dok sam bio ministar predlagao sam da se ta stopa treba spustiti s 15 na sedam ili osam posto, jer zdravstvo treba pronaći sredstva na bogatim ljudima, a ono se u prvom redu vidi kroz nekretnine. S 1.4 milijun zaposlenih u RH vi ne možete financirati ni mirovinski ni zdravstveni sustav, treba tražiti način kako postići da imao 1.7 milijuna zaposlenih.
Sve veći problem je i nedostatak radne snage. Ministar Cappelli je upozorio da će sljedeće godine u turizmu nedostajati 15 tisuća radnika. Kinezi će za gradnju Pelješkog mosta morati uvesti sve radnike.
Nikako ne mogu razumijeti što znači da imamo 136.000 nezaposlenih ako uvozimo radnu snagu. Dobar dio njih ne traži posao. Drugo, zbog restrukturiranja i privatizacije mnogo je mladih ljudi otišlo rano u mirovinu. Dajmo tim ljudima, a koji imaju niske mirovine, da ih zadrže i da ih uvedemo u proces rada. Poslodavci će imati interes, a oni će imati veće prihode i više će trošiti. To je nešto što ne razumijem – ne vraćamo ih u proces rada jer imamo ljudi na Zavodu na zapošljavane!? To nije istina.
Europski sud je donio odluku da Mađarska mora odlučiti o hrvatskom zahtjevu za izručenjem Zsolta Hernadija. Kako će se to odraziti na situaciju oko MOL-a i Ine?
Ja to ne bih vezao za uhidbeni nalog, to su prvosudna pitanja koja se trebaju riješiti između dvije zemlje. Kad govorimo o Ini i MOL-u, MOL je veliko razočarenje u RH, to je ulagač koji ništa nije uložio. S 49-postotnim udjelom u Ini upravlja kompanijom 100 posto i to iz Budimpešte, u isto vrijeme zatvara se rafinerija u Sisku, nema ulaganja u Rijeci… Sve to pokazuje da MOL nije strateški partner. Vlada to mora znati i pokušati naći novog strateškog partnera.
Nakon postignute nagodbe, prijeti li Agrokoru isti scenarij kao Ini?
To je završen proces, stranci su preuzeli Agrokor. Ne vjerujem da ovdje može doći do scenarija Ine.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.