Milorad Pupovac otkrio je do koje granice namjerava podržavati premijera Andreja Plenkovića.

U razgovoru za tportal  Milorad Pupovac dovorio je o vukovarskoj Koloni sjećanja, suradnji SDSS-a i vlade Andreja Plenkovića, relativizaciji ustaštva, ali i predstojećim europarlamentarnim izborima.

Kada je riječ o sudjelovanju u vukovarskoj Koloni sjećanja, kaže da je ranijih godina sudjelovao, a ove godine počast žrtvama odao je dan ranije. 

“To ranije iskustvo za mene je bilo poučno i htio sam izbjeći dijelove iskustava koja sam tada stekao. Drugo, htio sam pokazati ono što se u tim prilikama nije moglo, a to je položiti vijenac, pokloniti se žrtvama i poslati poruku pijeteta, poštivanja žrtava Vukovaraca, bilo Hrvata, bilo Srba. To je bio moj motiv i to je bio razlog zbog kojeg sam otišao dan prije. Bilo je mnogo nekomemorativnih elemenata u nečemu što bi trebalo biti, prije svega i nakon svega, komemoracija, koja ne bi trebala produbljivati sukobe, ne bi trebala dijeliti ljude, koja ne bi trebala politički unižavati i zloupotrebljavati žrtve”, kažao je Pupovac.

Odgovoro je i na pitanje vjeruje li da će doći dan kada će biti normalno da predstavnici srpske zajednice sudjeluju u Koloni sjećanja i da na to svi gledaju kao na normalnu stvar.

“Svi oni imaju potrebu za iskazivanjem tog dubokog moralnog osjećaja poštivanja žrtava i svi istovremeno imaju određenu vrstu zazora od načina na koji se događa da se komemoracija pretvara u nešto što nije komemoracija. Iz tog razloga odlučili smo krenuti ovim putem, s namjerom da ćemo stvoriti, i mi s naše strane, pretpostavke da se ta komemorativna praksa promijeni i da bude inkluzivna, a da ne bude isključiva na način da ljudi ili smatraju da Srbima tamo nije mjesto ili da sami Srbi ne vide da i za njih ima mjesta na takvim komemoracijama.”

NIje, kaže, zadovoljan položajem Vukovara u Hrvatskoj je sam zadovoljan položajem Vukovaraca. “Pretvoriti Vukovar u prije svega memorijalni kompleks nešto je što može doista taj grad učiniti neživim gradom, gradom kojem će se oduzeti budućnost, gradom koji neće imati pretpostavke za vitalnost koja mu je neophodna. A onda u tom smislu nisam zadovoljan ni položajem Srba u tom gradu, posebno zato što nema potrebnog dijaloga, potrebnog partnerstva u rješavanju bilo pitanja koja se tiču samo Srba, bilo pitanja koja su zajednička u školstvu, nevladinim organizacijama, infrastrukturi, a mijenjaju mjesto Vukovara u hrvatskoj političkoj topografiji.”

Upitan o suradnji SDSS-a i vlade Andreja Plenkovića, kaže da se ona “ne odvija se u pozitivnoj društvenoj atmosferi”.

“Znam da mu mnogi predbacuju što surađuje sa SDSS-om, i posebno sa mnom. Kao što i meni mnogi predbacuju što surađujem s njegovom strankom i s njim. Siguran sam da bi i on, kao i ja, htio da je ta suradnja još produktivnija nego što jest, ali pitanje je koliko u toj suradnji imamo snage da kontroliramo sve okolnosti unutar kojih se ona događa.”

Na pitanje postoji li granica nakon koje bi prekinuo suradnju s vladajućom koalicijom, kaže da “ukoliko bi se pokazalo da ne uspijevamo sačuvati neki minimum političkih odnosa u zemlji, ukoliko bi se pokazalo da su političke vrijednosti u Hrvatskoj dramatično ugrožene, da su ustavne i zakonske vrijednosti dramatično ugrožene, u tom bi slučaju SDSS, a vjerujem i još neki zastupnici nacionalnih manjina, sigurno zatražili razgovor s premijerom. Ima naznaka da se ta opasnost pojačava i da politike koje se pojavljuju u javnosti prijete našem društvu, pa onda i našoj koaliciji, tom vrstom narušavanja vrijednosti, narušavanja političkih odnosa. S velikom pažnjom to pratimo i činimo ono što smatramo neophodnim da bismo upozorili Vladu, predsjednicu i Sabor na te procese.”

Relativizacija ustaštva je, kaže, ozbilno pitanje za Hrvatsku.

“Pozdrav ‘za dom spremni’ je takav pozdrav da ga nikakve okolnosti ne mogu opravdati, da nikakve okolnosti ne mogu poslužiti kao razlog za njegovo opravdavanje i da nema tih okolnosti pod kojima bi se moglo reći da treba biti aboliran od povijesnog značenja i povijesnog krimena uz koji je vezan. Za to je neophodna ozbiljna politička akcija u Hrvatskoj jer u protivnom, kao što možemo dodatno potonuti demografskim gubicima, tako možemo dodatno potonuti toleriranjem, reafirmiranjem i revitalizacijom poraženih ideologija iz vremena Drugog svjetskog rata, domaće inačice nacizma i fašizma kakvo je ustaštvo.”

Komentirao je i bujanje kluba zastupnika MIlana Bandića. Ne misli da postoji stvarni interes Bandića ili bilo tko od onih koji čine njegov klub, budu članovi Vlade.

“Nisam siguran da bi se predsjednik Vlade u ovim okolnostima upustio u eksperiment preslagivanja ili u hodu restrukturiranja sastava koalicije, a to uvijek nosi rizike. Milan Bandić je suviše iskusan i suviše vješt u svojim političkim postupcima da bi preuzeo na sebe tako riskantan zahtjev. Mislim da su njegovi ciljevi primanjem u krilo dijelova stranaka, koje se nažalost osipaju, nešto drugačiji.”

SDSS, kaže, ima interes da izađe na europske izbore. 

“Procjenjujemo da nemamo dovoljno kapaciteta za samostalan izlazak, to bi bio prevelik napor za nas. Ali s nekim bismo mogli izaći. Nije još ostalo mnogo vremena. Neki razgovori se u tom smislu vode i tražit ćemo način na koji da ono što postoji kao potencijal SDSS-a bude pretvoreno u potencijal za jačanje predstavljenosti u Europskom parlamentu.”

Što se tiče prijepora oko Marakeškog sporazuma, kaže da je “sporazum izazvao sukob između predsjednice i Vlade”.

“I ona, ali i vladajući govore da je nekima u interesu potencirati sukob oko tog sporazuma. Tko su ti ‘neki’ – jesu li to Bruna Esih i Hrvoje Zekanović, koji su otvoreno govorili protiv sporazuma, je li to sama predsjednica ili netko treći”, pita se Pupovac.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram