Gost Pressinga u četvrtak bio je stand-up komičar Peđa Bajović koji je Petru Štefaniću otkrio zašto je Crnogorce najteže nasmijati, je li bolji materijal za komediju premijer ili predsjednica te postoji li jugoslavenski tip humora.
Biste li se složili s tezom da su naši stand- up komičari ‘politički obojeni’, da pripadaju lijevo-liberalnom miljeu?
T”o je uobičajeno. Na većim i starijim tržištima postoje komičari koji pripadaju konzervativnokršćansko desnom spektru. Manje ih je, ali postoje i rade. I mi imamo jednog kolegu koji je otišao na ‘mračnu stranu’ i sada govori u ime tamošnjih ideja, stavova i razmišljanja, dok smo mi ostali, baš tako kao što ste rekli, lijevi, liberalniji, neki ‘ljevlji’, neki liberalnilji..”
Ne bi li trebalo postojati šaranje, da komičar, kao i novinar, ima otklon prema svemu? Ne širi li i to prostor šaljenju?
“Naravno. Za dva, tri tjedna nastupam na eventu NGO zajednice i pipremam im fino ‘šamaranje’. Kada sam nastupao u Maloj sceni, poslao sam javni poziv svim članovima HDZ-a da dođu. Na blagajni je bila jasna uputa ‘tko dođe s iskaznicom HDZ-a, taj ulazi besplatno’.”
A što da ih je došlo dvjesto?
“To bi bilo fora.”
Tko ti je najveća inspiracija na hrvatskoj političkoj sceni? Tko je kao stvoren za stand-up?
“Postoji konsenzus među nama komičarima da je Plenkovića teško ismijavati i fizički imitirati s onim njegovim ‘hoch’ uspavljujućim tonom i bezbojnim glasom, dok je predsjedenicu… “
Malo ste se poigrali s onim njenim jogurtom?
“Protresao sam ga.”
Jeste li imali neki feedback od političara?
“Ne. Mi njima nismo prijetnja, pogotovo ovima koji su na desnoj strani. Mi smo njima neka usputna pojava na onoj tamo strani, gubitničkoj. Vjerujem da smo dijelu njih dokaz slobode izražavanja.”
Nije li to dokaz da ipak postoji sloboda izražavanja?
“Bilo bi gadno kada bi za mene i moje kolege komičare postojale posljedice za izrečeno.”
Imate li neke uzore na stand-up sceni?
“Uzori su slični mnogima od nas. Meni je George Carlin uzor, ali ne zbog njega na kraju karijere, nego kako je postao to što je postao. On je na početku bio trivijalni komičar i evolucijom je postao ono što jest.
Je li Seinfield napravio uslugu stand-upu?
“Ogromnu. On je ‘household name’, za njega svi znaju. On loše glumi samog sebe, kao što i sam kaže. No, za žanr i za mene osobno- on je otrkio stand-up. U periodu prije serije, žanr je bio u priličnom padu. Odjednom je toga bilo svuda i svatko je mogao biti stand-up pa se publika zasitila.
Postoji stigma da su Hrvati neduhovit narod, je li to istina?
“Narod koji ne može nasmijati sebe, s vremenom nestaje.”
Jednom ste rekli da je Crnogorce najteže nasmijati. Zašto?
“Manje su iskusni sa stand-upom, no pojačavaju se. No, kada u Hrvatsku dođu kolege iz Bosne, Srbije i jedan kolega iz Crne Gore, oni uvijek rasprodaju. Ista stvar je i s nama. Kada gostujemo, uvijek bude dobro.”
Postoji li nešto što bi se moglo nazvati balkanskim ili jugohumorom i gdje su granice?
“Razlika je između Slovenije i Makedonije. Što ideš sjevernije, ljudi više reagiraju na izrečeno, a kako ideš prema jugoistoku, više reagiraju na situacije. Komičar sam iz Hrvatske, ali sam komičar postjugoslavenskih prostora i u praksi svi moji kolege i ja radimo na tom prostoru. Neke sadržajne elemente ne možemo na svim prostorima ponavljati. Nije Bandić poznat na svim tim prostorima. Kolinda, na primijer, jest.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
