Fizioterapeut, strojar i povjesničar ušli su u politiku kao nezavisni vijećnici u Solinu. Sjednice gradskog vijeća snimaju i objavljuju na Facebooku da svi vide što rade.
Za nas ne postoji lijevo i desno. Te podjele su nas dovele do toga gdje smo danas. Čemu podjele? Za nas postoji samo dobro i loše, tako razmišljaju tri mlada političara, gradski vijećnici iz Nezavisne liste mladih u Solinu, fizioterapeut Vedran Duvnjak (29), dipl. inž. strojarstva Goran Milavić te dipl. povjesničar i etnolog Ivan Andabak (31), koji su u političku borbu krenuli u dugogodišnjoj HDZ-ovoj utvrdi, Solinu, iz kojeg dolazi i aktualni splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban.
HDZ prozivaju za nekompetentnost, netransparentnost, prekomjerno zapošljavanje i bezidejnost. Nikad se nisu bavili politikom, nije ih nešto ni zanimala, dok nisu shvatili da, grintajući iz fotelje, neće ništa promijeniti. U intervjuu za novi broj tjednika Express otkrivaju zašto su ušli u politiku.
Grad Solin inače je treći najveći grad u Splitsko-dalmatinskoj županiji, ali i najmlađi grad u državi. No činjenicu kojom se stalno hvale, da je Solin najmlađi grad u Hrvatskoj, smatra Duvnjak, ne mogu zahvaliti vlastitim projektima nego činjenici da su u Solinu – jeftiniji kvadrati stana.
Milavić: Imamo Salonu, jedno od najvažnijih nalazišta u ovom dijelu Europe, koja stoji zapuštena. Mene je sram kad odem tamo prošetati. U infrastrukturu se ništa ne ulaže. Andabak: U Solinu živi sad sigurno oko 30.000 stanovnika, a nema reciklažno dvorište.
Duvnjak: Najveći problem jest to što su oni godinama prodavali zemlju u bescjenje Dalmacijacementu. I sad više nemaš gdje graditi nego blizu kuća. Ljudi su se pobunili, a oni su se prepali jer tamo je HDZ-ova utvrda i njihovi glasači. Sad traže drugo rješenje. Oni vode Solin kao da je neko selo, a ne grad koji se mora stalno razvijati.
Andabak: Nemaju nikakav plan. Ni kratkoročni ni dugoročni. Oni samo sebi dižu plaće i zapošljavaju nove ljude, prenosi 24sata.
Koliko se troši na zaposlenike Grada Solina?
Milavić: Na to idu dvije trećine proračuna. To je oko 35 milijuna kuna godišnje, od 100 milijuna, koliki je proračun, ali tu spadaju i vrtići. Samo na zaposlenike Grada ide oko 16 milijuna. U tri godine taj iznos je porastao 30 posto, a mi kao građani ne vidimo nikakve promjene. Duvnjak: Ma da ja vidim da se nešto radi, da se nešto događa, pa bih razumio, više se radi, treba više ljudi i više se troši. Ali ništa se ne događa. Kad god na Gradskom vijeću nešto pitaš, kad će se nešto realizirati, kažu da su u prvoj fazi projekta, ili je druga faza, ili je faza nekog već stupnja. Uvijek je neka faza, a nema realizacije.
Kako ste se spojili vas trojica u ovu priču?
Duvnjak: Ivan i ja se znamo cijeli život, a ostali su se nekako okupili, sve na inicijativu Ivane Ninčević Lesandrić…
Kakve veze imate s Mostom?
Milavić: Mi smo neovisni. Prvotna ideja Mosta nam se svidjela, ali i dalje funkcioniramo neovisno o njima. Andabak: Ja sam u županijsko vijeće ušao preko liste Mosta, u županiji puno surađujemo…
Vijeli intervju čitajte OVDJE.