Nakon što su predstavnici radnika pokušali dočarati razmjere agonije trećemajaca koji već mjesecima bez plaća dolaze u potpuno utihnuli škver, stečajna sutkinja Ljiljana Ugrin apelirala je na predsjednika Uprave Uljanika i direktora 3. maja da se izbjegne nepotrebno mrcvarenje ljudi koje ničemu ne pridonosi, a stvara nepotrebne troškove.
Namjera je da se do 12. ožujka, dokad će se na riječkom Trgovačkom sudu najduže čekati s odlukom o stečaju 3. maja, radnike pusti da budu doma, da se ne moraju svaki dan snalaziti kako doći u brodogradilište i cvikati kartelu da bi onda besposleni očajavali po halama i pogonima. Jučer se na tu temu sastančilo u 3. maju, ali konačnog odgovora od direktora Percana još nema.
Osam sati zatvora
Svi radnici iz 3. maja ističu da je sjediti i ne imati što raditi, psihički najteže izdržati. Baš kao u zatvoru, u kojeg svaki dan na osam sati ulaze. Samo što za razliku od trećemajaca danas, zatvorenici barem mogu računati na topli obrok. I tako već gotovo pet mjeseci, od listopada prošle godine kada je u riječkom brodogradilištu stalo sve, ama baš sve, osim gole administracije, piše Novi list.
Zadnja nabava materijala i opreme za brodove u 3. maju bila je prije gotovo godinu dana. Prvi zastoji u proizvodnji zbog Uljanikove nelikvidnosti u Rijeci su počeli još u ljeto 2017. godine kada su zastoji krenuli u predobradi čelika. Nakon toga, u razmacima od po par mjeseci lančano su počeli zastoji i po drugim pogonima, a onda je prošle jeseni stalo sve.
Na dva poluzavršena broda, onaj za prijevoz automobila i samoiskrcavajući brod za prijevoz rasutog tereta, građen za Kanađane i Velika jezera, od jeseni prošle godine ne ugrađuje se ništa, samo nužna održavanja onog što se dosad napravilo i ugradilo. Ove novogradnje nastoje se sačuvati od propadanja dok se cijelo vrijeme čeka da Banski dvori nađu način da se ovi brodovi završe i prodaju. Na novogradnji koja je na trećemajskom navozu već se poodavno ništa ne radi.
Odradili su trećemajci u ljeto prošle godine jedan manji posao sa sekcijama za Cartubi i iz onog što su im Talijani platili uspjela se svima dati puna plaća za rujan, a dio njih uspio je dobiti i za listopad. Najavljivali su bili iz Uprave da će se raditi još tih sekcija, ali ništa od toga.
S jučerašnjim danom u trećemajskom brodogradilištu bilo je zaposleno 916 radnika, a u ostalim društvima holdinga na riječkoj lokaciji još je 226 radnička. Sigurno je da svatko od njih ima svoju mučnu priču kako se nose s opomenama za neplaćene račune, ovrhama, a neki i s deložacijama zbog neplaćene najamnine, piše Novi list.U posljednjih je godinu dana na riječkom lokalitetu svoju radnu knjižicu dobilo petstotinjak ljudi, mahom mlađe dobi. Ovi koji su ostali ušli su u začaran krug maglovitih i šupljih priča Uljanikove vrhuške, Vlade i strateških partnera koji to nisu. I tako već dobrih godinu dana u kojoj se se ama baš ništa nije riješilo, samo se taktiziralo i pritom sve to dosad platilo 2,8 milijardi kuna.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram
