Ministar unutarnjih poslova, Davor Božinović, gostovao je u Točki na tjedan i komentirao aktualne teme.

Je li situacija na granici tako zaoštrena kako kaže Ranko Ostojić, da je pitanje trenutka kad će pasti prvi metak i kad će prvi migrant na granici biti ubijen?

To su prije svega neodgovorne izjave, uopće predviđati da će netko biti ubijen i od strane hrvatske policije i od strane bivšeg ministra to nije odgovorno ni prema sustavu koji si vodio. Što se tiče situacije na granici, ja pokušavam više od godinu i pol dana ukazati na činjenice koje su bitne. Imamo migrantsku krizu koja je različita od one 2015. zbog činjenice da ljudi dolaze u velikim brojkama, da se i u Turskoj i u Grčkoj organiziraju da dođu u većem broju na granicu Europske unije, a to znači Hrvatske, i sve se to događa u situaciji kad postoji jedan međunarodni pravni okvir koji je potpuno neprimjeren ovoj situaciji. Sve zakonodavstvo o kojem pričamo je proizašlo iz konvencije UN-a o pravima izbjeglica iz 1951. godine i sve što je nadograđeno proizlazi iz te konvencije. Međunarodna zajednica je svjesna da je ovo druga situacija, zato se i krenulo u razne inicijative da se situacija primjeri vremenu u kojem jesmo.

Što to znači?

Sama činjenica da je UN prvi put otkad postoji krenuo u izradu konvencije ili kompakta o urednim i sređenim migracijama govori da migracije danas nisu ni uredne ni sređene niti se provode na način koji odgovara realnoj situaciji. Međutim, međunarodnoj zajednici treba vremena, neće to ići tako brzo. U međuvremenu Hrvatska neće postati žrtva neriješenih stvari na globalnoj razini.

Što to znači, kakav se režim provodi na granicama?

Provodi se stari režim. Izbjeglice treba smjestiti u prvu sigurnu zemlju. Ako govorimo o Siriji i ratu u Siriji, njima je prvo sigurno mjesto Turska. Kad krenu prema Europi, prva država članica im je ili Bugarska ili Grčka, međutim, prolaze i Bugarsku i Grčku. Oni žele zapadnu Europu, a zapadna Europa ih više ne želi, pogotovo ne u toj mjeri. Ono što moramo prvo razlučiti je što su izbjeglice, što su ljudi u stvarnoj potrebi, a što su oni koji imaju legitimno pravo da traže mjesto gdje će bolje živjeti, a to nije obveza države da ih primi.

Znači li to da ljudi koji su sad u kampovima nisu izbjeglice?

Ako su pretežno iz Afganistana, Irana, Iraka, Tunisa, Alžira, Pakistana, možemo govoriti da tamo nije neka bajna situacija, ali nije rat. Međutim, oni su krenuli i teško je zamisliti scenarij po kojem će se oni vratiti tamo odakle su krenuli. Za ovo pitanje treba globalni odgovor, u Europi europski, a vidimo da se Europa po tome podijelila. Hrvatska vodi politiku u kojoj je ostala otvorena za izbjegličku populaciju, znači primamo izbjeglice iz Sirije koje su u stvarnoj potrebi. Za razliku od Ostojića, njegova vlada nije integrirala nijednu izbjeglicu, a mi smo integrirali 150, u pripremi je još 100. Prvih 50 i drugih 50 doći će do početka ljeta.

Gdje će biti smješteni?

Porin ili Kutina, a pokrenut će se postupak za izdavanje azila, i nakon toga će im se naći odgovarajući smještaj, jer smo povukli sredstva iz Europske unije, koja dajemo i uredu za međunarodno zbrinjavanje, ali to su ljudi i obitelji koji su u stvarnoj potrebi. To nisu oni koji bi htjeli živjeti i raditi u zapadnoj Europi.

I Amnesty international, kao i druge organizacije, upozoravale su na brutalnost policije. Bila je i rasprava u Europskom parlamentu.

Kad govorimo o Europskom parlamentu, tih 20 zastupnika su zastupnici ljevice. Vrijeme je europskih izbora, i Ostojić je kandidat ljevice i nekoliko drugih također.

Mislite na Šareca?

Ja sam jučer odgovorio da je Hrvatska ispunila, Europska komisija je krenula u izradu završnog izvješća o spremnosti Hrvatske. Postoji osam poglavlja, a od osam, pet je već ove godine verificirano da je Hrvatska ispunila uvjete, za tri još očekujemo. Mi smatramo, jer smo poslali takav dokument, da smo ispunili uvjete.

Što su ta tri ključna poglavlja koja nismo ispunili?

Mislim da će biti vrlo lako, između ostalog, tu je šengenski informacijski sustav, gdje je Hrvatska u prvih par mjeseci primjene pokazala da je među državama koje imaju najveći tzv. broj pogodaka, to jest otkrivanja ljudi koji su suspektni i slično. Tehnički, ja ne dvojim u našu spremnost, ali Schengen je bio i cilj vlade Zorana Milanovića. Hrvatska je postala članicom 1.7.2013., oni nisu ni pokrenuli proces evaluacije. Odgovorno tvrdim da ništa nisu razumjeli, ukinuli su upravu za europske poslove, jer su mislili da nam ulaskom u EU to ne treba. Nisu razumjeli proces, nisu sudjelovali aktivno u razgovorima u formatu ministara i drugih razgovora u Europskoj uniji. Evo primjer, počinje migrantska kriza, Grčka i Italija jako lobiraju i uspijevaju izuzeti svoje zemlje od primjene dublinskih pravila. Hrvatska ne. Hrvatska uopće nije tamo ni prisustvovala sastancima niti razumjela o čemu se tamo govori i preko noći smo postali prva država ulaska, što znači da su onih teoretskih skoro 700.000 ljudi, da ih Njemačka i drugi nisu primili, svi mogli biti vraćeni u Hrvatsku. Ova Vlada je više napravila po pitanju Schengena nego što su prethodne Vlade mogle o tome, s obzirom na kapacitete, uopće razmišljati.

Prema vama, koji rok postavljate kad ćemo ispuniti uvjete?

Ja se čvrsto nadam da mi ispunjavamo te uvjete negdje do ljeta ove godine. Recimo da bi to bio neki rok, iako u ovom trenutku to najmanje ovisi o nama, više o kapacitetima Europske komisije. Sad su svi u nekim izborima. Međutim, htio bih naglasiti da su ovo vrlo ozbiljna pitanja, kojima će se baviti i naši unuci, i važno je da onima koji dolaze iza nas ostavimo situaciju koja je više manje sređena, dakle, da Hrvatska nije podložna bilo kojoj poziciji u kojoj bi rastao ekstremizam ili s jedne ili s druge strane. S jedne strane imate dio javnog mnijenja koji bi da se ti ljudi puste, a ima dio javnog mnijenja koji bi da se tu podignu žice i da vojska izađe na granice. Vlada vodi politiku da se u blizini naše autoceste, koja je ključ hrvatskog turizma, a on je u ovom trenutku glavni kruh, da se uz autocestu ne viđaju ni migrantska naselja, ali bome ni vojska. Mislim da u tome uspijevamo, jer migrantska kriza je u Hrvatskoj dvadeset i neko pitanje koje je važno i koje ljudi percipiraju kao bitno, međutim, ako se u kampanji to pitanje bude neodgovorno zaoštravalo, onda ćemo se drugačije morati nositi s time.

Što onda s optužbama, mlate li policajci migrante na granicama?

Naravno da ne mlate. Imali ste istraživanje organizacije koja je nekoliko dana tajno snimala hrvatsku granicu, i na svim tim snimcima, na satima koje su snimili, nije zabilježeno nijedno nasilje. Ja govorim da ti ljudi, koji su potegnuli s Bliskog ili Srednjeg istoka, neometano došli do hrvatske granice, odjednom ne uspijevaju proći hrvatsku granicu i kreću te optužbe. Hrvatska policija postupa po svakom prigovoru, odnosno dojavi da je bilo moguće nasilje. Sve smo provjerili i nije nađen dokaz. Odgovorno tvrdim da nema nasilja, ali kad ga ima i ako bi ga bilo, reagiramo vrlo promptno, jer MUP je institucija u ovoj zemlji koja najbrže poseže za kažnjavanjem svojih djelatnika.

Imate dvostruko veći pritisak na granicu i dvostruko manji broj azila, ignoriraju li hrvatski policajci zahtjeve za azil?

Nema ignoriranja. Mi smo prva Vlada koja je integrirala izbjeglice. Nisam primijetio da je u bilo čijem izvješću relevantnih institucija kritizirana prethodna vlada koja se nije bavila integriranjem. Imputiram svima koji nama govore da mi ne poštujemo pravo, a mi poštujemo i hrvatsko i međunarodno pravo i preuzete obveze. Kad prijeđu granicu, ako se izjasne za azil, imaju pravo na to, međutim, većina to ne radi, jer znaju da je Hrvatska vrlo striktna u primjeni zakonodavstva. Većina koji iskažu namjeru za azilom ode, jer su slobodni ljudi, ali žele ići van, u Njemačku. Njemačka ih vrati u Hrvatsku i tu se stvara nesretan krug, Njemačka ih neće, oni neće u Hrvatsku, a mi nećemo one koji nas ne žele. Pozivati se na izdvojene segmente ovog kompleksnog pitanja mislim da nikome ne koristi.

Govorili ste da policija kod onih koji prelaze ima pravo mjere odvraćanja, kakve su to mjere?

To su mjere na način da na graničnoj crti kad policija uoči tu skupinu kaže da neće prijeći, jer time krše i hrvatski i europski zakon. Da bi hrvatska policija to mogla, mi koristimo i ljudstvo, ali i tehniku. Opremili smo i opremamo granicu tehničkim pomagalima kako bismo te ljude uočili na dovoljnoj udaljenosti, jer nemamo toliko ljudi da bi pokrili svaki metar granice. Zato koristimo europske fondove da kupimo opremu koja nam u tome pomaže. Ta oprema mogla se kupiti i ranije, ali nije se kupila zato što tih 85 milijuna, koje smo imali na raspolaganju, moji prethodnici nisu ni prepoznali da imaju. To su sredstva koja od 2014. godine stoje Hrvatskoj na raspolaganju, njih smo mi potrošii na način da smo ugovorili, kupili i instalirali opremu. Kad su vidjeli da smo efikasni, dali su nam dodatnih 30 milijuna. Ovo ide sve one koji su kritični, a ja im kažem da su nesposobni.

Vaš odgovor ljudima koji žive uz granicu?

Ove godine je zabilježeno nekih dvadesetak slučajeva, što kad statistički gledamo, ničim te županije po stanju sigurnosti ne odvaja od ostalih. Čim nešto primijete, treba zvati policiju, bolje to nego uzeti pravdu u svoje ruke. Policija će doći vrlo brzo i riješit će to pitanje.

Koliko je zabilježeno kaznenih djela od strane migranata?

Nema takvih situacija, uglavnom ti ljudi gledaju kako što prije proći, nije njihov motiv krađa ili napastovanje, oni gledaju kako prije proći. Hrvatska je među najsigurnijim zemljama ne samo u Europi, nego i šire. To je zato što hrvatska policija radi 24 sata dnevno.

Što je sa smještajem? Bili ste u Petrinji, gdje ste naišli na negodovanje.

Htjeli smo jedno ruglo na ulazu u Petrinju nepraviti europskim novcem u prihvatni centar za obitelji. Meni je ta situacija bitna fenomenološki. Jesmo li kao društvo u stanju objasniti tko su ljudi u potrebi, hoćemo li im i pomoći? To su ljudi koji misle da će im tamo doći ne znam tko, a radi se o ljudima koji su u stvarnoj potrebi, o obiteljima s djecom, da se napravi jedan korektan kamp u kojem bi se i zaposlilo 30-ak, 40 ljudi iz toga kraja koji je bremenit nezaposlenošću. Očekivao bih da svi oni kojima je bitno pitanje izbjeglica, neka odu u Petrinju i razgovaraju s tim ljudima. Postoje mnogi akteri koji se bave izbjegličkom problematikom, nitko ih ne priječi, dapače, pozvani su da razgovaraju s tim ljudima i objasne zašto je to dobro i imali bismo svi skupa koristi.

Očekujete li veći problem s lijepim vremenom i ugrozu turističke sezone?

Ne, nema govora o ugrozi sezone ili sigurnosti hrvatskih građana. S te strane nema brige. Hoće li taj pritisak rasti, hoće. Neke organizacije za koje bi se očekivalo da brinu o migrantima, proširile su vijest da će se otvoriti granice i evo što se događa, imate nemile scene u ovom trenutku u Grčkoj.

Gdje piše da neće doći do nas?

Grčka policija je zaoštrila stvar, pitam se koliko bismo mi dobro prošli da smo tako postupili, od strane kritičara.

Može li u Hrvatskoj narasti desni populizam na pitanju izbjeglica?

Jedan ekstremizam ili jedna isključivost rađa drugu. Ova Vlada je od početka mandata Plenkovića zagovarala i provodi u djelo politiku stabilnosti jer to je za Hrvatsku najbolje. Najbolje za Hrvatsku je da ljudi razmišljaju, pogotovo da ne budu podložni manipulacijama da smo preplavljeni ili da ne želimo nikoga pustiti, da smo nasilni, a istina je ovo što vam ja kažem, a tu istinu osjećaju građani Hrvatske. U Hrvatskoj se živi sigurno, bez toga da se okrećeš na ulici tko ti je iza leđa, može se šetati po gradu iza ponoći i to je naš interes, kao i velike većine hrvatskih građana, osim onih koji bi na takvoj temi htjeli ubrati neki politički poen.

Usvojen je rigorozniji Zakon o sigurnosti u prometu. Ima li policija uvjete za čuvanje vozila onima kojima ih oduzme?

Prije svega, riječ je o privremenom oduzimanju, s tim da prekršajni postupak u tim slučajevima treba trajati 15 dana, u tom roku hrvatska policija ima sve uvjete za smještaj tih vozila.

Mogu li rigorozne mjere dugoročno biti efikasne?

One mogu biti efikasne samo ukoliko ih gledamo dugoročno. Ovo, realno, nisu rješenja koja su originalno naša, bitno nam je postići cilj da što manje ljudi smrtno strada, a to možemo samo ako počnemo mijenjati prometnu kutlruu, a da bi se to napravilo, vozač mora biti svjestan da će biti kažnjen, ako napravi prekršaj. Uz zakon, idemo paralelno u nabavu dodatnih kamera na cestama, idemo s aplikacijom koja će u vrijeme kad zakon bude stupio na snagu moći vas uslikati u autu, nju prebaciti u centralno mjesto u MUP-u i automatski će se ispisati kazna bez ikakvog ljudskog faktora, potpuno transparentno, da se spriječi zvanje i utjecanje na slučaj.

Koga je zvala ministrica Žalac nakon nesreće?

Sigurno nije zvala nikoga. Ona me nazvala poslije da mi kaže što se dogodilo. Policija je već odradila svoj posao, već ju je i prekršajno kaznila jer joj je istekla vozačka dozvola. Policija je postupila po svim pravilima struke.

Zašto se ne smije znati koliko je brzo vozila ministrica?

To je stvar vještačenja, jer DORH mora naložiti. Sam postupak je u ovom trenutku u fazi izvida, a to znači da je tajan, a to ne mogu znati ni ja, a ni vi. Doznat će se, čim odvjetništvo donese odgovarajuću državnoodvjetničku odluku.

Kako ćemo graditi prometnu kulturu, ako ministrica tri godine nema vozačku dozvolu, pa sjeda za volan i počini nesreću?

Činjenica da moramo graditi prometnu kulturu ne znači da smo dosegnuli velike visine. Puno toga u našem društvu se treba graditi, a to znači i aktivnu participaciju svih dionika u društvu i treba nam stvaran dijalog, otvorena rasprava, a kao što vidimo u političkom životu, pogotovo posljednjih godinu dvije dana, svega je, a malo rasprava koje bi trebale rezultirati određenim rješenjima.

Kako komentirate slučaj njene kume? Kako može biti normalno da netko vozi pijan, udari čovjeka na cesti, napusti mjesto nesreće, osoba završi u bolnici i to ispadne samo prekršaj?

Takvih običnih smrtnika koji su pod sličnim kondicijama odgovarali je godišnje oko 400. To jesu specifični slučajevi, ali se događaju. To je u zakonu koji vrijedi desetljećima, u doređenim izmjenama, ali u ovom članku se ništa skoro nije pormijenilo, ali i u ovom prijedlogu zakona postoji to. Imali ste kazneni zakon, posebnu odredbu nepružanja pomoći, koja je ukinuta i unijela je malo zabune. Dakle, čak i po tom zakonu, ukoliko je u pitanju laka tjelesna ozljeda, nema kaznene odgovornosti.

To je u Hrvatskoj normalno? 

Ja nisam pisao taj zakon.

Nije samo da nije pružila pomoć, bila je pijana, udarila je osobu, pobjegla s mjesta nesreće, žena završila u bolnici, a samo prekršaj?

Postoji jedna opća odredba o nepružanju pomoći koja je vrlo široka i ne odnosi se samo na promet. U ovom slučaju policija je imala informaciju da bi bila teška tjelesna ozljeda i javnost je objavila, iz bolnice je nakon toga došla vijest da se ipak ne radi o teškoj tjelesnoj ozljedi. Da netko ozlijedi pješaka i izbjegne s mjesta nesreće, tu postoji jedan automatizam ili praksa koja traje godinama ili desetljećima.

Postat će praksa da ide kaznena prijava za to?

Ja mislim da bi tako trebalo biti. Jer svako malo izađe kostur iz ormara i vidite da neki segmenti nisu dobri i neke situacije su moguće, a možda ne bi trebale biti moguće. Ovo je godinama prolazilo, ukoliko nije teška tjelesna ozljeda, nema kaznene prijave, ako jest, ima. Ja inzistiram na tome da budemo vrlo fleksibilni, ja ne mogu znati svaki zakon, pogotovo policija, jer je najveći sustav u zemlji i i ja otkrivam stvari. Kad ih otkrijem, onda se konzultiram sa svojim suradnicima, glavnim ravnateljem policije, njegovim suradnicima, i onda dolazimo do rješenja.

Otkrio se i način na koji se postupa kad je riječ o obiteljskom nasilju. Tu je bilo govora kako policija obiteljsko nasilje stavlja u sferu prekršaja. Inicijativa Spasime traži da se jasno propiše koji su to dijelovi nasilja koji trebaju ići automatizmom u kaznenu sferu.

O toj inicijativi i svakoj, ja jesam za razgovor. Ovo je dobro, da se o tome razgovara, jer policijskim službenicima koji rade na toj liniji rada, to su ljudi koji rade jedan od najosjetljivjih i najtežih poslova i dobro je da o ovome pričamo, jer to jeste problem i zato je Vlada prihvatila međunarodne konvencije na tu temu. siguran sam da u normalnoj atmosferi možemo iskomunicirati sve načine na koje policija postupa, od granice do nasilja u obitelji. Siguran sam da radimo najbolje što možemo u uvjetima u kojima jesmo. I sljedećih dana ćemo razgovarati s predstavnicama inicijative Spasime i neki drugih nevladinih udruga. Ne bih se složio da sve ide u prekršajnu sferu, evidentan je porast kaznenih prijava. Generalno je policija, kad govorimo o nasilju u obitelji, institucija koja provodi najviše edukacija svojih službenika, ali organiziramo i brojne edukacije kad su u pitanju građanstvo, škole.

Je li potrebno propisati katalog djela koji za sobom povlači kaznenu djelu? Je li šamar kazneno djelo ili prekršaj?

Po meni je to kazneno djelo, ali ja nisam policija niti zakonodavac. Policiji je najbolja situacija kad su sve dvojbe te vrste razriješene, kad policijski službenik kad se nađe na intervenciji da ne mora razmišljati i u ime DORH-a, suda, javnosti, nego da zna što je što. Naravno, nije moguće uvijek postići jednu takvu situaciju, ali za policijskog službenika je to puno jednostavnije.

Kako komentirate listu HDZ-a za europske izbore? Mnogi kažu Plenkovićeva lista. Hoće li biti nedostatak činjenica da nema prekaljenih terenskih boraca?

Ima tu prekaljenih terenskih boraca, naš program se zove Hrvatska za generacije, ako itko svjedoči svoj program načinom na koji su sastavljene liste, vidjet ćete da su tu sve generacije hrvatskog društva. Ima cijeli niz ljudi koji su vrlo kompetentni u europskim temama i ja vas uvjeravam, nešto znam o tome, bio sam diplomat dugo godina i bio sam čak i u ovoj prvoj skupini promatrača u Europskom parlamentu, što god tko pričao, nacionalni interesi se u Europi mogu zaštititi i braniti samo znanjem, a to druge liste nemaju. Oni su podržani od strane stranačkih tijela najveće stranke u Hrvatskoj i siguran sam da će ostvariti. Teren će podržati, zato što ćemo u ovoj kampanji poslati poruku da se ovim ljudima koji su na listi HDZ-a ne može dogoditi da im negdje stoji 85 milijuna eura da investiraju u svoj resor, a da oni to ne vide i ne mogu vidjeti.

Hoće li neprepoznatljivost ljudi biti problem?

To su ljudi koji znaju najviše o Europi, svi ćemo im pomoći. HDZ je uvijek bio stranka koja je postavljala trendove, ako govorite o tome da se moramo okrenuti mladima, da nam mladi odlaze iz zemlje, što je činjenica, i HDZ stavlja mladog uspješnog čovjeka. Ja sam siguran i jedva čekam taj trenutak da ga hrvatska javnost upozna i vidi što HDZ ima u svojim redovima i što nudi. Ovo je nešto što je budućnost Hrvatske, ovakvi ljudi.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.