Nikada do sada u Bruxellesu nije viđena opća razina mobilizacije kao uoči izbora za deveti saziv Europskog parlamenta koji se održavaju od 23. do 26. svibnja ove godine. Stari kontinent je na prekretnici, 373 milijuna građana s pravom glasa odlučivat će o smjeru Europske unije.

Prvi izbori za Europski parlament održani su 1979. godine i izlaznost u tadašnjih devet članica bila je odličnih 61,8 posto. U međuvremenu je Unija rasla, ali je izlaznost padala sve do 42,6 posto na posljednjim izborima 2014.

Dok su dvije najveće grupacije, Europska pučka stranka (kojoj pripada HDZ) i Progresivni savez socijalista i demokrata S&D (kojoj pripada SDP) stabilno vladali Parlamentom slaba izlaznost očito nije bila problem. No era njihova stabilnog vladanja u Parlamentu je završila.

Projekcije pokazuju kako EPP gubi 29 mjesta, S&D 44 mjesta, ALDE (Savez liberala i demokrata za Europu) raste za 4 mjesta u EP-u, a ENF (Europa nacija i sloboda u kojem su primjerice La Lega Mattea Salvinija iz Italije, stranka Nacionalno okupljanje Marine Le Penn iz Francuske, UKIP Nigela Farragea iz Ujedinjenog kraljevstva) dobit će nova 24 mjesta u parlamentu. S rastom populističkih i desnih stranaka planira se stvaranje novih političkih grupacija u EP-u.

Ako žele formirati većinu, dvije najveće grupacije morat će u koaliciju s grupacijom ALDE, LREM-om Emmanuela Macrona (La Republique En Marche), a možda i Zelenima.

Na dvodnevnom seminaru u Bruxellesu za novinare iz cijele Europe svi su se trudili uvjeravati nas, a možda i sebe, kako populističke i euroskeptične stranke s obje strane političkog spektra ipak nemaju šanse ozbiljnije utjecati na stabilnost Europskog parlamenta, a time i Europske unije. Ne treba zaboraviti da Parlament bira predsjednika i članove Europske komisijekoja je ustvari europska vlada i izvršna grana vlasti.

Da stvari budu još zanimljvije i kompliciranije pobrinula se Velika Britanija koja je s Brexitom Europi kao žvakaća guma zalijepljena za potplatu cipele. I vrlo je izvjesno da će i Velika Britanija koja neuspješno izlazi iz Unije izaći na izbore. Naime, ako ne osiguraju provođenje Brexita do 1. srpnja, kada istječe mandat osmom sazivu Parlamenta, morat će izaći na izbore i sudjelovati u radu Parlamenta dok službeno ne izađu iz Unije.

To će u Hrvatskoj možda najteže pasti 12. izabranom zastupniku ili zastupnici jer neće moći u Parlament po novoj raspodjeli dok Velika Britanije službeno ne izađe.

Izazovi multilateralnog svijeta

Od Zajednice za ugljen i čelik pa do današnjeg oblika, Europska unija u 68 godina osigurala je mir na kontinentu i ekonomski razvoj država članica. Dok je gospodarstvo raslo svi su bili zadovoljni i slobodno putovali. I onda je došla 2015. Posljedice sukoba na Bliskom istoku, u kojem su manje ili više izravno sudjelovale i neke zemlje članice, revolucije na sjeveru Afrike i neuspjeh bivših europskih kolonija da postanu više od kolonija i omoguće svojim građanima život dostojan čovjeka stigli su Europi na naplatu.

Izbjeglička kriza pokazala je da je Europa složna dok cirkuliraju bogati bijeli kršćani, roba i novac. Bilo bi ipak nepošteno reći da EU nije ništa napravila po ovom pitanju, ali od prvog izbjegličkog vala 2015. do danas je prošlo gotovo četiri godine, a primjerice izmjene Dublin regulacije o azilu još su u Parlamentu nakon 22 runde pregovora i čekaju da se konačno pokrenu zemlje članice i ovo pitanje stave na raspored Europskog vijeća.

Samo ovaj najveći humanitarni problem nakon Drugog svjetskog rata itekako bi zaokupio Bruxelles, ali nevolja ne dolazi sama.

“Ovi izbori su važni jer je kontekst drugačiji nego 2014. Brexit, Vladimir Putin koji se promijenio, rast Kine i situacija na sjeveru Afrike oko migracija izazovi su s kojima se susreće Europska unija 2019.”, sažeo je glasnogovornik Europskog parlamenta Jaume Duch Guillot.

Počasna predsjednica Europske komisije i šefica briselskog ureda Instituta Jacques Delors Genevive Pons ide i korak dalje u analizi izazova pa tako spominje stalne tenzije unutar EU-a na relaciji sjever-jug, istok-zapad, ali i neujednačnu vladavinu prava i razinu demokracije u zemljama članicama.

Što radi taj Europski parlament?

Europski parlament jedino je tijelo Unije čije članove izravno biraju građani. Djeluje kao suzakonodavac, dijeleći s Vijećem Europske unije ovlast usvajanja i izmjenjivanja zakonodavnih prijedloga te odlučivanja o proračunu EU-a. On također nadzire rad Komisije i drugih tijela EU-a te surađuje s nacionalnim parlamentima država EU-a, od kojih dobiva njihova mišljenja.

Zakonodavstvo izglasano u Europskom parlamentu automatski postaje pravna stečevina države članice.

Dugogodišnja eurozastupnica iz Švedske, Cecilia Wikstrom pohvalila se kako je ovaj saziv Parlamenta u pet godina usvojio 1000 zakonskih prijedloga Europske komisije. Kao zvučnije odluke navodi direktivu o autorskim pravima, GDPR, ukidanje roaminga, zabrana jednokratne plastike, direktivu o plastičnim vrećicama, ukidanje naknada za prekogranično plaćanje i konverziju valuta…..

Ona vidi Parlament kao most između građana i institucija Unije. Kaže kako joj je najzanimljivije predsjedati Parlamentarnim odborom za predstavke jer godišnje zaprime između 2000 i 4000 predstavki građana o kojima raspravljaju. Jedna od predstavki bila je i ideja o ukidanju roaminga koja je naposljetku i realizirana.

Bučenje nije doprinos

Možda najzanimljivija skupina ljudi u Bruxellesu su euroskeptici i populisti. “Populisti i nacionalisti u Europskom parlamentu ne sudjeluju u radu parlamentarnih odbora nego samo dođu u Strasbourg i prave buku”, kaže mi eurozastupnica Wikstrom i dodaje kako je nije strah da će ih biti dovoljno da u novom sazivu djeluju kao disruptivni faktor.

I predsjednik Europskog parlamenta na odlasku Antonio Tajani uvjerava me da neće doći do formiranja većine u Parlamentu s populistima, te da će se održati stabilnost. “Populizam nije rješenje, oni stavljaju na stol probleme, ali ne i rješenja.”
I sam se ogrezao u to kod posljednjih izjava oko Istre i Dalmacije pa je valjda shvatio koliko populizam može biti opasan.

Poznavatelji bruxelleskih prilika neslužbeno ističu da Farragei diljem EU žele uništiti Uniju i da se političkom debatom treba boriti protiv demagogije. Pitanje je koliko je uspješno ići činjenicama na demagogiju. Sjetimo se samo busa o britanskom zdravstvenom sustavu (NHS) koji je oblijepljen lažnim informacijima vozio Velikom Britanijom.

Euroskeptici ili ne, svi smo krvavi ispod kože, pa tako, kažu mi poznavatelji prilika u Parlamentu, često se nakon prve plaće dogodi da skepticizam nestane, a euro ostane. No, to je demokracija i to izravna.

Mobilizacija birača

Kada se sve ovo uzme u obzir nije ni čudo da je Parlament po prvi put u svojoj povijesti krenuo u opću mobilizaciju birača. Kampanja je najviše usmjerena na mlađu populaciju jer 7 od 10 mladih Europljana 2014. nije izašlo na izbore za Europski parlament.

Komisija je pak pokrenula i vrlo ozbiljnu kampanju, ali i alate protiv dezinformacija, lažnih vijesti i miješanja u izbore putem socijalnih medija.

U Parlamentu su se pohvalili kako se 230.000 ljudi iz Europe odazvalo njihovoj kampanji Ovaj put glasam. Ideja je da volonteri grade paneuropsku i grass root kampanju kako bi što više ljudi uključili i ohrabrili na sudjelovanje na nadolazećim europskim izborima. Parlament je priznao da treba pomoć i javili su se obični Europljani koje sada EP želi predstaviti široj javnosti.

Svatko radi što zna, tako jedna volonterka šeta od Lyona do Bruxellesa i s ljudima razgovara o europskim izborima, drugi fotografiraju i objavljuju na društvenim mrežama, razgovaraju s ljudima, volonter iz Španjolske organizira Europski doručak i Europsku kavu po manjim sredinama i s ljudima razgovara o EU.

Među volonterima Parlamenta je i studentica diplomacije i međunarodnih odnosa Karla Zelić. Želi vidjeti veći angažman mladih ljudi po europskom pitanju, ali kao glavni problem navodi što je možda laiku cijela politika i konstrukcija Europske unije komplicirana.

“Mladi kuže onoliko koliko je u njihovoj sferi interesa – Erasmus, lakše putovanje vani, kraći red na pregledu putovnica, ali mislim da je čak i to relativno dovoljno da ih se potakne da shvate da smo dio Europske unije. Nije realno za očekivati da će netko od 18 godina provoditi dane proučavajući politiku, ali mislim da bi ih trebalo potaknuti da znaju što se ovdje događa i da mogu utjecati na to.”

Misli i da je domaća politika kriva što stavlja sebe u prvi plan u trenutku dok bi trebala stavljati širu, europsku, sliku.

“Čini mi se da misle da je ta politika nešto tamo što se odvija negdje jer je kod nas politička situacija postala toliko nekako beznadna da mlade osobe gube volju, postaju apolitične jer misle da njihov glas ne vrijedi jer im je isto koja god opcija bila na vlasti.”

S ovim problemom ne susreće se samo Hrvatska. Iako je riječ o europskim izborima, najviše su u kampanjama diljem Europe zastupljene nacionalne stranke s nacionalnim programima. Očito još ne postoji zajednička europska javnost i sfera interesa.

Karla najviše na Instagramu progovara o europskim izborima, ali na pitanje hoće li njezinih 7000 pratitelja prije reagirati na fotografiju lijepog ručka ili na europske izbore kaže: “Definitivno će prije reagirati na fotku ručka, ali zato ja pokušavam stavljati fotku ručka, pa onda nešto bitno. Pokušavam zadržati njihov interes da shvate da to nije toliko samo ozbiljno. Ako petero ljudi motiviram to je dovoljno, ali se nadam da će biti veći odaziv jer vidim da mladi imaju želju, ali nisu dovoljno educirani”, zaključuje.

I po tome se mladi u Hrvatskoj nimalo ne razlikuju od svojih vršnjaka iz Europe. Još jedna volonterka, Oyesi Falmagne iz Nizozemske otkriva mi da se odlučila angažirati oko ovih izbora jer studira političke znanosti, ima 20 godina i nikada do sada nije glasala, a imala je priliku.

“Zato sada na svom fakultetu u Haagu, na kojem studiraju studenti iz cijele Europe i svijeta, progovaram o važnosti izlaska na europske izbore i o tome kako mogu glasati i oni koji u vrijeme izbora nisu u svojoj zemlji, što je čest slučaj kod mene na fakultetu.”

Često ih podsjeća što Europa čini za njih. “Na mom fakultetu primjerice Europljani plaćaju godišnju školarinu 2000 eura, a studenti iz ostatka svijeta 12.000 eura. Za istu stvar. Kada vidiš razliku između prava Europljana i neeuropljana mislim da onda čovjek počinje shvaćati da postoje stvarne koristi od članstva u Europskoj uniji. Svi u njoj uživamo i malo ju uzimamo zdravo gotovo, a ne shvaćamo koliko je truda uloženo u izgradnju Unije”, smatra Oyesi i dodaje da se stalno nešto žalimo, ali i da imamo dužnost pobrinuti se za probleme.

Zato je Simon Gros iz Austrije odlučio približiti izbore onima koji po prvi put na njih izlaze.

“Prve reakcije u školama u kojima sam govorio o važnosti europskih izbora bile su oooh, to je dosadno. Shvatio sam da ako želim razgovarati o politici moram naći zanimljivu temu jer im brojevi i činjenice ništa ne znače.”, kaže mi Simon i dodaje kako se usredotočio mladima približiti što je već napravljeno, a ima utjecaj na naš svakodnevni život, primjerice ukidanje roaminga.

Andrijana Nikitović studentica politologije iz Beograda je došla na Erasmus + u sklopu kojeg volonitra u Romskom nacionalnom vijeću. Kako je na relaciji Zagreb-Beograd itekako može primijetiti razliku u životu u zemlji članici EU i zemlji koja to nije.

“Priključila sam se kada sam saznala da je samo 13 posto mladih od 18 do 25 godina glasalo na prethodnim europskim izborima u Hrvatskoj. Mislim da su ovi izbori važni jer je Europski parlament jedino predstavničko tijelo u okviru Europske unije čije predstavnike građani direktno biraju i na čiji sastav mogu utjecati”, objašnjava svoje motive Andrijana.

Odlučila se na organizaciju radionica za studente Erasmusa. “Mladi su slabo obaviješteni o izbornim procesima i načinima glasanja pogotovo ako su u drugim državama pa sam ih informirala o načinima glasanja dok su u Hrvatskoj. U planu je još jedna radionica za one koji su tek stigli na Erasmus i da podsjetim ostale. Nije bio prevelik odaziv, ali od negdje morate početi.”, kaže Andrijana i dodaje da organizira i radionice po srednjim školama za mlade koji prvi put izlaze na izbore.

Ponosna je što je njezina inicijativa za okvir za profilnu na Facebooku došla baš iz Hrvatske koja je najmlađa članica Europske unije.

Čini se da su i volonteri pozitivno djelovali na Bruxelles koji je shvatio da je većini Europljana EU daleko i nepoznato tijelo. Relativno komplicirani ustroj, direktive, papirologija, birokratski jezik – s time se sigurno neće doći do birača i potaknuti ih da izađu na izbore. Zato se EU pokušava približiti građanima i uz pomoć tehnologije i medija kojima se ljudi danas koriste.

Primjerice stranica Što Europa čini za mene sadrži stotine kratkih bilješki koje navode primjere pozitivne promjene koje EU čini u životima građana. Korisnici platforme lako mogu pronaći određene informacije o tome što Europa čini za njihovu regiju, područje rada.

Tu je i Citizen’s App koja vam daje informacije o EU temama i mjestima koja vas zanimaju i obavještava vas o njihovu napretku, obavještava vas o događanjima koja se održavaju u vašoj blizini itd.

Quo Vadis Europa?

Što god mislili o Uniji i načinu funkcioniranja europskoj administraciji ne može se osporiti da se ne trude oko ovih izbora. Kako i ne bi kada su ulozi veliki. Ovaj saziv Parlamenta može usmjeriti Europu na jedan od dva puta – prema snažnijoj integraciji i konsolidaciji među zemljama članicama ili prema dezintegraciji, a time i slabljenju Unije.

Alberto Alemano, profesor europskog prava u poslovnoj školi HEC Paris, smatra da Europa treba još politike, hrabrije političke vođe i osvještene europske građane.

“Demokracija mora biti više od glasanja. EU sa svim svojim nedostacima i problemima i dalje pruža više nego što to može individualno svaka zemlja članica”, smatra Alemano. U prilog tome navodi Europsku građansku inicijativu čije je razne prijedloge do sada potpisalo devet milijuna ljudi. Teme su razne, gotovo neograničene. Ističe i da su sami Europljani pokrenuli inicijativu o ukidanju roaminga, Zakon o zaštiti zviždača, peticiju za plaćeno pripravništvo, prijedlog za besplatnu vožnju vlakom za mlade Europljane iz čega je proizašao Inter-rail program.

Jedna od inicijativa koja je u tijeku, a u koju su uključeni i građani iz Hrvatske, je Stanovanje za sve, a svrha ove europske građanske inicijative jest stvoriti bolje pravne i financijske okvirne uvjete koji će svim Europljanima olakšati pristup stanovanju.

“Europa je u slušateljskom modu, prestanite se žaliti i shvatite koliko smo privilegirani”, poručuje Alemano.

Priznaje da je većini građana Bruxelles i dalje daleko, ali ipak vidi da se ta udaljenost smanjuje. “Ne trebamo se čuditi da smo nakon 70 godina zajedništva stvorili nešto što se zove Europa, i to nema veze s europskim institucijama već s našim životima”, zaključio je.

S tom tvrdnjom itekako se mogu poistovjetiti građani u starijim zemljama članicama. Koliko je europski duh prisutan kod građana Hrvatske, koji broje već šestu godinu članstva u EU, saznat ćemo 26. svibnja, i ne toliko po rezultatima izbora nego po razini izlaznosti na izbore.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.