Parlamentarna demokracija u Hrvatskoj odavno je već ravna kazališnoj predstavi u kojoj njezine role nose maske kako bi obmanule svoje gledatelje, dok se zapravo iza kulisa prešutno svi redom pokoravaju marionetistu. O komu i čemu je točno riječ ne ustručava se isticati jedan od ovogodišnjih predsjedničkih kandidata, koji smatra da “Hrvatska treba predsjednika koji će biti oruđe naroda za odlučni zaokret”.
Narod ima veće ovlasti nego što je toga svjestan
Naravno, riječ je o Miroslavu Škori, kojem je hrvatska politička igra toliko počela ići na nerve da je kao javna osoba odlučno ustao i preuzeo kormilo kojim predvodi glas naroda te trenutnim političkim elitama jasno pokazati da je – dosta. “Imamo mogućnost da narod preuzme vlast. Mislim da će narod odabrati ovu treću opciju – to sam ja”.
Škoro teži većem utjecaju predsjednika na političke odluke jer smatra kako je predsjednik taj koji bi trebao predstavljati želje naroda. Na predsjedničkim izborima 22. prosinca hrvatski narod i on pokazat će ostalim kandidatima da postoji “jedna druga Hrvatska kojoj je dosta političkih oligarhija”.
Škoro najavljuje i referendum
Ako referendum shvatimo kao oblik izravnog odlučivanja, odnosno izjašnjavanja građana o nekim pitanjima od osobite važnosti za užu ili širu zajednicu, kao što je odluka o tome odrezati li žice kojima iza kulisa Andrej Plenković upravlja svojim marionetama Grabar-Kitarović i Milanović, onda narod na dan velike odluke svakako čeka jedan važan referendum. No to će biti tek mali referendum kao vježba i priprema za onaj koji Škoro zapravo želi provesti, referendum o ovrhama.
U Hrvatskoj trenutno nažalost vlada anti-referendumsko ozračje, što je velika šteta, smatra Škoro, jer je upravo referendum onaj oblik glasovanja koji narodu može pomoći da se izbori za svoje. Škoro kao doktorand Ekonomskog fakulteta jako dobro razumije značenje referenduma i objašnjava kako je zapravo najvažnije pitanje referenduma ono o ustavnim i zakonskim odredbama: (1) tko i pod kojim uvjetima može raspisati referendum, (2) koji je minimalni broj potpisa potrebno prikupiti u zakonski propisanom roku, (3) treba li još jednom mijenjati odredbu Ustava RH kojim se propisuje minimalni postotak izlaska birača na referendum i (4) treba li i kako promijeniti postojeći Zakon o referendumu i drugim oblicima osobnog sudjelovanja u obavljanju državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave.
Drugim riječima, narod bi se prvo trebao izboriti za bolje uvjete pristupanju referendumu, a onda svoja negodovanja i želje provesti kroz referendum u djelo. Na kraju ipak objašnjava kako mu “nije nakana nikoga rušiti i dijeliti”, već bi volio “da se stvori elementarni dio zajedništva koji nam je nužan da stvaramo svoju državu i razvijamo demokraciju. Želim biti narodni predsjednik i samo ću narodu polagati račune”.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
