Gost Novog dana Tihomira Ladišića bio je vojni analitičar i urednik portala Obris.org Igor Tabak.
Osvajanjem Ramadija snage Islamske države stigle su nadomak glavnog grada Bagdada. Tabak je analizirao i hoće li se u vojni sukob uključiti i Iran sa svojim vojnim snagama, i što znači objava kako Saudijska Arabija kupuje nuklearne bombe od Pakistana.
Što se događa u Ramadiju, je li to najveća vojna pobjeda IS-a u posljednje vrijeme?
“To je velika pobjeda jer ide kontra cijele formirane priče događanja u Iraku. Tamošnja vlada najavljivala je vraćanje tog dijela Iraka, no onda smo vidjeli drugo. Kroz njega prolazi glavna prometna ruta. To je važno središte i veliki sunitski grad.
Očito je vlast u Bagdadu puno slabija nego što su se zapadni saveznici nadali. Kad se na tlu sretnu vladine snage i IS – IS je organiziraniji i motiviraniji. Bagdad s time ne može izaći na kraj.
“Od predgrađa Bagdada do Ramadija ima sto kilometara. Sad je već jasno da je bojište na negdje oko 70 kilometara. Između te trenutne linije je i grad Faludža koji je također sunitski i sklon je islamistima i ne bi bilo čudno da i taj grad brzo padne”.
U Irak je jučer došao iranski ministar vanjskih poslova, hoće li se Iran umiješati u sukob?
“Iran se ne mora na taj način uključiti. Jasno je da Iran izuzetno podržava šiitsku vlast u Bagdadu. Jasno je da je to prva strana kojoj će se Bagdad obratiti za pomoć, prije nego zapadu. Nisu oni tek sada došli. Oni su tu dosta prisutni”.
Stvara li se u sukobom u Siriji i Iraku i uključivanje Saudijske Arabije u sukob u Jemenu širi sukob?
“To je već neko vrijeme vidljivo. Sirija je jedno krizno žarište koje obuhvaća sve susjede. Spajanje ta dva odvojena krizna žarišta uključuje umiješanost čitav niz susjeda. U tom regionalnom konktestu su dvije velike sile – sunitska Saudijska Arabija i šiitski Iran.
Kakav je položaj zapada i SAD-a u tom sukobu?
“Loš. Svojom prijašnjom intervencijom i dalje imaju određenu odgovornost. Oni su pojačali podjele u Iraku, a režim koji su postavili je puno slabiji nego što su očekivali. Zapad bi teško želio prihvatiti odgovornost za to”.
Čuli smo poruku vođe IS-a, ubijen je drugi čovjek IS-a, kolika je trenutna vojna i politička snaga IS-a? Prijeti li preuzimanjem vojne dominacije?
“To je jako teško reći. IS se pokazala jako fleksibilna. Poraz na jednoj fronti uspijevaju kompenzirati preslagivanjem svojih snaga i napadom negdje gdje ih se ne očekuje. Imaju inicijativu dok Bagdad defanzivno odgovara na njihove napade. U tome je IS iznimno dobar. Očito ima iznimnu podršku na terenu. Očito su se naučili živjeti s ovim zračnim udarima proteklih mjeseci. To pokazuje da je na dijelu jedna vojna i logistička vještina”.
Je li pogrešna strategija uvjerenja da se zračnim napadima može pomoći riješiti sukob?
To nije toliko pitanje pravog ili krivog načina nego činjenica da zapad nema volje poslati kopnenu snagu na teren. Problem je i loša motiviranost vlade u Bagdadu, a očito i Kurdi koji su se sada malo trgnuli no ne znamo kolika je njihova snaga kad dođe do sukoba na terenu”.
Kakva je struktura iračke armije? Koliko je podijeljena?
“Kada su Amerikanci odlazili to je izgledalo ujednačenije. No došlo je do raslojavanja, dobar dio sunitskog kadra je otišao van. Ne bi čudilo da su oni koji su podržavali Saddama Husseina sada na drugoj strani. Šiitska milicija se loše snalazi na sunitskom terenu i ne može nadomjestiti činjenicu da je vojska nesposobna uzvratiti”.
Kako sada izgleda stanje u Siriji?
“Sirija je dosta nezgodna. Režim sada kontrolira manje od trećine zemlje, ali to su oni najbitniji dijelovi u kojima život još funkcionira. Dijelovi koji su nenaseljeni, neplodni, pretežno sunitski i neprijateljski je režim pustio. Pustio ih je onima drugima.
Slobodna sirijska vojska i dalje postoji te pokušava funkcionirati samostalno bez režima i IS-a. Zadnjih dana prišli su Palmiri i došli do nekih plinskih izvora. Režim pušta sekularnu islamističku oporbu da se međusobno rješavaju”.
Zašto zapad ne uspijeva zaustaviti novčane tokove nafte?
“To nije međunarodni promet. Uz naftu, oni kontroliraju i dio proizvodnje struje, nekoliko brana i hidroelektrana. Tu je jedna cijela razina ekonomskih odnosa koji nemaju veze s frontom. To je dodatan izvor novca”.
Kako procjenjujete da će se situacija razvijati u idućih šest mjeseci?
“Ovaj režimski dio u Siriji je stabilan i tu je teško očekivati neke bitne promjene. Irački dio je teži za prognozu. Vidljivo je da je Bagdad uzdrman. Druga velik mistarij je što je s Kurdima. Oni dobivaju dosta međunarodne pomoći. Trenutno su zapravo autonomniji nego što su bili. To je u redu dok se ta njihova autonomija ne isproba na bojištu. To će biti jako zanimljivo za vidjeti”.
Saudijska Arabija objavila je da nema nuklearno oružje i da ga želi kupiti od Pakistana, kako to komentirate?
“To nije nova priča. Već duže vremena je jasno da je Pakistan jedina sunitska nuklearna sila. Odnosi Pakistana i Saudijske Arabije su već jako dugo bliski. Tu ima jedan čitav niz elemenata koji mogu jako jednostavno potaknuti jednu vlast da bude dobra sa Saudijskom Arabijom”.
Očito je da puno znači posjedovanje nuklearne bombe?
“Jemen, kao i Irak i još nekoliko bojišta dio je odmjeravanja snaga s Iranom. Jasno je ako se skinu sankcije to onda prilično mijenja regionalnu situaiciju i to u korist Teherana. Saudijska Arabija već dosta godina periodički pušta glasove da jednostavno može doći do bombe, ali pitanje je hoće li se s riječi prijeći na dijela, ali za to je potrebna infrastruktura”, zaključio je Tabak.