Prije četrdeset godina umro je Tito, vladar Jugoslavije

Vijesti 02. svi 202007:57 > 08:11
YouTube

Nakon duge agonije i nekoliko dana prije 88. rođendana, 4. svibnja 1980., umro je Josip Broz Tito, doživotni predsjednik SFRJ i njezina saveza komunista, piše francuski AFP o jugoslavenskom vođi koji je odbio pokroviteljstvo Sovjetskog Saveza i čvrstom rukom vladao mozaikom naroda i vjera.

U povodu 40. godišnjice Titove smrti, France Presse prisjetio se izvještavanja o njegovoj smrti nakon gotovo četiri mjeseca liječenja u bolnici u Ljubljani, žalovanja u državi i pogreba u Kući svijeća na Dedinju, u Beogradu. Te nedjelje jugoslavenske su novine izašle s naslovima da je Tito u kritičnom stanju, a onda je navečer stigla vijest da je umro. “Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: Umro je drug Tito”, objavljeno je u priopćenju Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije koje je na televiziji pročitao Miroslav Lilić.

Kada mu se život ugasio, taj starac nije težio više od četrdesetak kilograma. Tito je u siječnju hospitaliziran zbog problema s cirkulacijom povezanim s dijabetesom, amputirana mu je lijeva noga, a uslijedile su brojne komplikacije: zatajenje bubrega, uzastopne upale pluća, unutarnje krvarenje, sepsa, oštećenje jetre i na kraju stanje kome.

Državna televizija počela je emitirati program u kojem se slavio bivši vođa otpora jugoslavenskih partizana u Drugom svjetskom ratu i utemeljitelj narodne republike 1945. Josip Broz uzeo je ime Tito 30-ih godina 20. stoljeća, nakon petogodišnje zatvorske kazne zbog pripadnosti Komunističkoj partiji koja je u to vrijeme bila zabranjena.

Politički je formiran u Moskvi gdje je prije rata radio u Kominterni, a njegovu kraju postaje postaje komunistički vođa zemlje koju je razdirala unutarnja mržnja i čije je jedinstvo očuvao željeznom rukom. Sa Staljinom je raskinuo 1948. i postao jedan od suosnivača Pokreta nesvrstanih. Ali bio je i ljubitelj cigara i raskošnih, sjajnih ili pak potpuno bijelih uniformi, koji je na Brijunima ili na jahti u Jadranskom moru častio brojne svjetske čelnike i holivudske zvijezde.

Nakon njegove smrti proglašeno je sedmodnevno službeno žalovanje s televizijskim i radijskim programima posvećenim njegovu veličanju, simfonijama i tužnim pjesmama.  U ponedjeljak 5. svibnja iz Ljubljane je prema Beogradu krenuo Plavi vlak s njegovim mrtvačkim kovčegom koji je zastajao putem kako mu bi građani mogli odati počast. U vlaku su bili i njegovi sinovi Žarko i Mišo.

Na zagrebačkom Glavnom kolodvoru, u Titovoj rodnoj Hrvatskoj, vlak su dočekale stotine tisuća ljudi.  Građani diljem Jugoslavije su na vijest o smrti izašli na ulice, često u suzama, i kleli se “da nikada neće skrenuti s njegovog puta”.

U Beogradu su u izlozima dućana izloženi njegovi portreti s crnim florom i slogani u u njegovu slavu: “Tito, tvoje ime je sloboda”. Nekoliko sati prije dolaska Plavog vlaka u Beograd, masa ljudi se po kiši uputila pred zgradu savezne vlade gdje mu je staro i mlado danonoćno, čekajući prije toga satima u redu, odavalo počast do 8. svibnja, prije nego mu je lijes omotan jugoslavenskom zastavom sa crvenom zvijezdom.

Na pogrebu 8. svibnja bili su nazočni čelnici iz cijelog svijeta, uključujući i predsjednika SSSR-a Leonida Brežnjeva, kancelara tadašnje zapadne Njemačke Helmuta Schmidta, čelnika DDR-a Ericha Honeckera i britansku premijerku Margaret Thatcher. Tito je pokopan uz taktove Internacionale i jugoslavenske himne, a u gradovima i lukama diljem države odjekivale su sirene.

Za posljednje počivalište izabrao je mjesto uz svoju bivšu privatnu rezidenciju u Užičkoj ulici. Na njegovom grobu u Kući cvijeća zlatnim slovima piše tek “Josip Broz Tito 1892 – 1980”, bez zvijezde petokrake, simbola komunističkog pokreta.

Mnogi su se pitali hoće li Jugoslavija nakon Titove smrti uspjeti očuvati svoje jedinstvo i neovisnost. Neki su se pribojavali sovjetskog ekspanzionizma nakon što je nekoliko mjeseci ranije SSSR izvršio invaziju na Afganistan. Međutim, europski komunistički režimi, uključujući i sovjetski, počeli su od 1989. padati jedan za drugim.  Jugoslavija je potonula u ekonomsku i političku krizu koja će oživjeti nacionalističke težnje i federacija će eksplodirati u nizu ratova 90-ih čime je zauvijek zatvorena stranica titoizma, zaključuje AFP.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | Windows| i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.