Gost Dubravka Merlića u emisiji Pressing ovog četvrtka bio je Josip Manolić.
Bivši visokopozicionirani pripadnik UDBE, jedan od osnivača HDZ-a, bliski Tuđmanov suradnik, šef tajnih službi i hrvatski premijer Josip Manolić ne posustaje ni u devedeset i petoj godini života. Manolić je svjedok vremena izvrsne memorije, a njegovi memoari, koji uskoro izlaze, mogli bi temeljito protresti hrvatsku politički scenu.
Zapravo, dogodilo se to i prije izlaska jer je Manolić javno prokazao predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka kao nekadašnjeg doušnika zlogalasne UDBE. Manolić s optužbama izlazi neposredno nakon njegove objave antikomunističkog manifesta i najave lustracije, a ovaj nakon poduže šutnje ustaje sa sudskom tužbom.
Njih dvojica se dobro poznaju. U svojoj 60-godišnjoj prebogatoj policijsko-političkoj karijeri Manolić je bio šef i Karamarku, a na objavu ovog kompromitirajućeg podatka odlučio se, kaže, zbog privrženosti politici pomirbe i nemogućnosti provedbe lustracije. A drugi će reći zbog toga što bi sam mogao biti lustriran i gonjen zbog eventualnih zločina u ratu i poraću.
Slučaj Karamarko
Tvrdite da je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko bio doušnik UDBE. Nije Vas to smetalo prije trdeset i nešto godina kad Vam je bio šef kabineta, a smeta Vas sada. Zašto?
”Ja sam u Karamarku gledao mladog, obrazovanog čovjeka kakvi nam trebaju da uz nas stare pomognu. Ja sam to govorio i ’90-e godine i Tuđman je to znao”.
VEZANE VIJESTI
Doušnikom se postajalo na dva načina: iz uvjerenja ili ucjenom.
”Neću ulaziti u to kako je postao suradnik UDBE. Karamarko je rekao da će ići s tužbom pa ćemo vidjeti”.
Vi spominjete da je Karamarko bio uhvaćen u švercu robe iz Trsta, a danas jedan drugi visokopozicionarni UDBAŠ kaže da je bila riječ o emigrantskoj štampi?
”Svašta će se sada otkriti. Ja znam da je bio ucjenjivan zbog nekih sitnih stvari pa je prihvatio manje zlo”.
On također u Jutarnjem listu tvrdi da je Karamarko bio žrtva, da je bio praćen i prisluškivan te da mu je oduzeta putovnica. Ukratko iz njegovog iskaza ne vidi se da je na bilo koji način Karamarko profitirao?
”Ja ništa o tome ne znam. Meni je bilo bitno je li radio nešto za UDBU ili ne. Imao sam drukčije stajalište od Tuđmana o suradnicima UDBE. Kakvog bi smisla imalo da dovedemo doušnika a njegove suradnike sve do ministra amnestiramo. Tuđman je s pomirdbom amnestirao sve koji su bivšem režimu bili smatrani neprijatelji. U isto vrijeme nema revanšizma, a sada se situacija okrenula”.
Što vas je isprovociralo?
”Izjava Karamarka da sada poteže pitanje lustracije sa svojim manifestom ‘Borba protiv crvenih’. To je politička besmislica. Za mene je neprihvatljivo da se sada Karamarko stavlja na stranu gubitnika. Pomirdba je također vid lustracije, i to generalne”.
No tu ipak ostaje nerazjašnjeno kako Karamarko dobiva posao u Državnom arhivu. Što vi znate o tome?
”Ne bih o tome. Zna se da je UDBA mogla određivati tko će gdje raditi”.
Karamarko Vam je bio šef kabineta. Kakav je bio kao zaposlenik?
”Kao mlad čovjek bez iskustva, ali obrazovan, brzo je ulazio u probleme koje treba riješiti. Imao je i druge interese koje je htjeo zadovoljiti: volio je kontaktirati sa ženama”.
Ako ste znali za tu njegovu navodnu suradnju s UDBOM jeste li ga ikad pitali da Vam je podrobnije objasni?
”To je za mene bila gotova stvar i nikada nisam potezao to pitanje. Nikakav sukob nisam imao s njime jer je poštovao hijerahijske odnose”.
Jeste li o tome obavijestili predsjednika Tuđmana i kasnije predsjednika Mesića? Kakve su bile njihove reakcije?
”Oni su to znali i bez moje obavijesti”.
Je li Tuđman zloupotrebljavao te informacije?
”Nije, ali Tuđman je informacije uvijek provjeravao”.
Karamarko je uz Mesićev pristanak postao i šef SOA-a krovne obavještajne službe . Ni tada niste reagirali. Da vi ne mislite da mu je možda navodno doušništvo dobra preporuka za taj posao?
”Pratio sam ga kao pozitivnog čovjeka i od doušnika doći do važne pozicije u državi nije lako”.
Imate li dokaze da Vas prate. Tko bi Vas uopće mogao pratiti. Pa nema Karamarko koji je u opoziciji kontrolu nad policijom?
”Karamarko i sada ima svoje doušnike i mislim da ima ljude koje može upotrijebiti, poput Manjkasa kojeg je poslao u redakciju Nacionala”.
A zašto bi Vas uopće pratili. Ionako sve što hoćete javno kažete?
”Pratnja ima i cilj da se nekoga maltretira da vide kako ću ja reagirati. Nikome nije ugodno kad ga prate. I to je krivično djelo po našem zakonu, ali ja neću tužiti. No, novinari koje su pratili skupa sa mnom vjerojatno hoće”.
Je li Karamrako već podigao kaznenu prijavu protiv Vas?
”Nemam informaciju, to je njegova stvar”.
I kako ćete se braniti. Već spomenuti potencijlani svjedok visokopozicionirani udbaš tvrdi da je Karamarko bio žrtva, a ne surdanik UDBE?
”U obrani se uvijek nađe svjedoka. Kod mene je stvar čista jer sam ja svjedok tih zbivanja”.
Neki novinari su navodno dobili i otkaz zbog pisanja o ovom slučaju. Znate li o čemu se radi?
”Ne znam za te slučajeve”.
Slučaj Barišić
U vašu obranu u Nacionalu je stao Ante Barišić. Što znate o njemu?
”Krivo je rečeno. On je potvrdio moje teze jer se ’82. i ’83 vrtio s Karamarkom i jako se dobro zna s Karamarkom”.
Iako je obrađivao Crkvu danas Barišić noramlno radi na državnom sveučilištu i predaje na Visokoj zapovjednoj školi Hravtske vojske. Takvo što kao pripadnik Stasija sigurno ne bi mogao u Njemačkoj . Nije li on najbolji primjer zašto je potrebna lustracija?
”Kod nas je sasvim razumljivo što mu nije uzeto za negativno jer je bio suradnik UDBE.Ono što je negativno je pitanje lustracije.
Ja se lustracije ne bojim, samo me Bog može uzeti na lustraciju”.
Kada ste posljednji put razgovarali s Karamarkom?
”Nisam dugo razgovarao s njim”.
Zašto mu se Mesić zahvalio i otpustio ga?
”Nema tu neke priče. To je pravo odabira kadrova s kojima ćeš surađivati”.
Bivši šef SUZUP-a Smiljan Reljić također tvrdi da Karamarko nije radio za UDBU. Oni su kaže čak i provjeravali?
”On to ne zna. Smiljana Reljića sam ja postavio za zamjenika ministra unutrašnjih poslova. Prije mene nije bio u strukturama. Prihvatio sam ga zbog strica”.
X-RAY
Jeste li požalili što Vam je Karamarko bio šef kabineta?
”Ne, nikada”.
Tko je za hrvatsku povijest značajniji državnik:
a-Tito
b-Tuđman
”Ne bi ih ja suprotstavljao. Svatko je bio u svojoj epohi značajan”.
Je li Vam žao zbog isljeđivanja i premlaćivanja Mile Dedakovića Jastreba?
”Da, jer nikada nisam odobravao te metode”.
Zaslužuje li Zoran Milanović drugi premijerski mandat?
”Odlučit će birači”.
Strahujete li da bi Vam mogli suditi zbog poratnih zločina ako HDZ-e osvoji vlast?
”To je stvar dokaza, ali nemam straha od toga”.
UDBA i stvaranje države
Je li hrvatska država nastala zahvaljujući udbaško-ustaškoj zavjeri kako sugeriraju neki autori?
”Nije bilo nikakve zavjere UDBE. Tuđman je imao jasan cilj – suverena država Hrvatska. Ona je postojala i prije i on je to dobro izrazio i zapisao u Ustav”.
Je li se moglo bez kadrova koji su dolazili iz bivših struktura UDBE ili JNA? Jedni tvrde da je njihova pomoć bila dragocjena, drugi da njima ni onda ni sada nije bilo do hrvatske države već su stavivši se na hrvatsku stranu spašavali goli život?
”Ne bi se moglo bez suradnje sa svim snagama koje su u socijalizmu bile nezadovoljne sustavom. A tih snaga je bilo dosta.
Kad vam je Tuđman pristupio?
”Mi se znamo od ’42 godine. Ja sam mu tada bio šef”.
Jeste li imali putovnicu kao disident?
”Oduzeta mi je ’78 i do ’90-e je nisam imao”.
Kada je Tuđman dobio putovnicu?
”Navodno je stvar počela u Beogradu na jednom sastanku i nastalo je pitanje kako postupati prema disidentima. Srbi i Crnogorci su rekli da Đilasu treba dati putovnicu. Onda su i naši tražili da se da i Tuđmanu putovnica. On je volio vidjeti svijet”.
Kakvi su bili odnosi s Šuškom?
”Prvi odnosi su bili jako dobri. Perković i Šušak su bili bliski jer sam ja ’92 tražio da se Perkovića umirovi. Pustio je generala JNA, i meni se to nije svidjelo. Profesionalno mi kao obavještajac nije dao informaciju zašto je to učinio. Tuđman je prihvatio prijedlog, ali na intervenciju Šuška ga je ponovno postavio na položaj. Dekret sam potpisao ja kao predsjednik Vlade”.
Zašto je Šušak bio tako moćan?
”Nemam dokaze zašto je kao ministar obrane bio najbolji Tuđmanu. Ja sam mu zamjerio sukob u BiH, jer to je bila činjenica”.
Tko je naložio ubojstva Mire Barešića, Ante Paradžika i Blaža Kraljevića?
”To je na liniji pitanja odnosa prema Bosni. Kraljević je surađivao s Bobanom, a onda se okrenuo Izetbegoviću. Radio je za interese struktura koje su bile protiv politike Tuđmana. Zna se tko je sasjekao Kraljevića i doživio je što je doživio”.
Jesu li izvedena uz znanje Franje Tuđmana?
”Tuđman je izbjegao da ja to obavljam. To je povjerio Šušku. Tuđmana su optuživali da provodi Šuškovu politiku u BiH”.
Ako je obračun s desnim radikalima prepušten desnici tko je likividirao sindikalnog lidera Milana Krivokuću?
”Sjećam se da sam naletio na izvještaj iz policije i naredio da se provede istraga. Bio je praćen i sustav se mora brzo očitovati i doći do istine”.
Slučaj Stepinac
U zadatak Vam je dodijeljeno i prepraćivanje osuđenog kardinal Stepinca u Lepoglavski zatvor. Kasnije su Vas optuživali i da ste ga trovali. Je li istraga ikad okončana?
”To je čista laž”.
Kakva je bila Vaša kasnija uloga u beataifikaciji blaženog Alojzija Stepinca. Jeste li vi kako smo mogli pročitati bili pozvani kao jedan od svjedoka?
”Ja nisam vodio opservaciju ni istragu. Nisam mu bio sudac, samo sam ga prepratio u Lepoglavu”.
Ima li u ljudima koji su stvarali Hrvatsku nekog tko nije surađivao s UDBOM?
”Vjerojatno ima, ali ne puno”, zaključuje Manolić.
