U privremenom skladištu nuklearnog materijala Instituta Ruđer Bošković, prema preliminarnim rezultatima sanacije, ima ne samo uranija, već i drugih radioaktivnih izvora i nuklearnog otpada koji nisu evidentirani.
Stanje u skladištu je nakon sanacije nešto bolje nego ranije – zbog neadekvatnog čuvanja u skladištu, kontaminacije je bilo i u zraku. Kako su i dalje kontaminirani zidovi i podovi, skladište je i dalje zapečaćeno i u njega je zabranjen ulaz.
Kazao je to za Večernji list ravnatelj Državnog zavoda za radiološku i nuklearnu zaštitu Saša Medaković i time potvrdio navode da se u središtu grada, u Institutu Ruđer Bošković, čuva potencijalno opasan prirodni uranij.
Ulaz plombiran
Kronologija događaja koja je dovela do otkrića uranija počinje 2013. godine i dobro opisuje probleme.
“Počeli smo sistematski sređivati stvari: donijeli strategiju i zakonsku regulativu i počeli raditi. Osposobili smo inspekciju te nadzor u skladištu IRB-a. Utvrdili smo mnoge nedostatke. Materijal se neadekvatno čuva i skladišti, ne poštuju se mjere zaštite od zračenja pa smo izrekli zabranu rada, zapečatili skladište i svima zabranili ulaz te naložili mjere sanacija”, objašnjava Medaković.
Ulaz u skladište dvije je godine plombiran. Za to se vrijeme pripremala sanacija. Trebalo je napraviti detaljni plan sanacije te pronaći novac. Naposljetku je novac dalo američko Ministarstvo energetike koje ima programe financiranja sličnih stvari po svijetu te njihov laboratorij, Sandia. Oni su angažirali hrvatsku ovlaštenu tvrtku Ekoteh koja je obavila sanaciju te osigurali fizičku zaštitu djelatnika i materijala, tako što su angažirali zaštitarsku službu. Državni zavod je pak imenovao Institut za medicinska istraživanja kao nadzor.
Detaljne analize
“Morali smo napraviti i detaljne analize rizika po ljude koji će raditi sanaciju i ulaziti u skladište koje je, zbog neadekvatnog skladištenje materijala, bilo kontaminirano. Kontaminacija je bila u zraku. Je li izlazila u okoliš? U skladište se nije moglo ući a da ga ne prozračite. Sada je stanje nešto bolje. Sav je materijal sve u kontejnerima, pa ne očekujemo da je ta kontamininacija ponovno u zraku. Problem su zidovi i podovi: ušlo je u strukturu materijala tako da prilikom sanacije nisu uspjeli izvršiti dekontaminaciju. Zbog toga je skladište još zapečaćeno”, kaže Medaković.
“Skladište IRB-a apsolutno nije mjesto na kojem se može čuvati uranij i drugi materijal. Njega se mora izmjestiti u pravo, stalno odlagalište”, zaključuje.