HDZ-ova predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović priznala je da je pogriješila što nije svoj zamrznuti status u NATO-u iskomunicirala kako je trebalo do kraja te je izrazila žaljenje što se to dogodilo.

“Želim biti predsjednica koja će u svakom trenutku priznati kad je pogriješila i, ako treba, i ispričati se”, izjavila je u ponedjeljak navečer Grabar Kitarović u ekskluzivnom intervjuu Dnevniku Nove TV.  Dodala je kako joj nije bila nikakva namjera skrivati bilo što od hrvatske javnosti te kako nije mislila da će to toliko zanimati hrvatsku javnost s obzirom na to da je riječ o “tehničkom pitanju”.

Na novinarsko pitanje o njezinom svjetonazoru, odgovorila je da je moderna konzervativka, članica stranke koja pripada narodnjačkom spektru, ali vrlo uključiva i u kampanji ne dijeli ljude na ljevicu ni na desnicu. Istaknula je da će se boriti za gospodarski rast i protiv siromaštva.

Opovrgnula je tvrdnje da stranka od nje traži zaokret udesno. Na pitanje što je za nju Josip Broz Tito, odgovorila je: “On je za mene komunistički diktator, kao što je i za ostatak Europe. I to je to.”

Na pitanje s kim ide u drugi izborni krug, Grabar Kitarović je odgovorila kako drugog kruga možda neće biti. “Vidjet ćemo”, dometnula je.

Kao svoje adute u odnosu na aktualnog predsjednika i protukandidata Grabar Kitarović je istaknula hrabrost, odlučnost, a ne kalkuliranje, dodajući kako prepoznaje da je Hrvatska u dubokoj gospodarskoj, ekonomskoj i socijalnoj krizi. Poručila je da spremna okupiti ljude te da želi novo, obnovljeno hrvatsko zajedništvo.

Među prvim potezima, bude li izabrana za predsjednicu, najavila je da bi nazvala premijera Milanovića i sazvala sjednicu Vlade. Drugi bi potez bio raditi na inicijativi za proglašenje punog gospodarskog pojasa umjesto ZERP-a u Jadranu, a treći rehabilitacija umirovljenih generala iz 2000. godine. Namjerava ih zajedno s Generalskim zborom pozvati u svoje vanjsko savjetodavno tijelo.

“Oni se ne mogu vratiti u aktivnu službu, međutim namjeravam njih i cijeli Generalski zbor pozvati u svoje vanjsko savjetodavno tijelo. To što su oni radili tada, bila je obrana časti i dostojanstva, a učinili su pogrešan korak – nisu trebali pisati pismo. Međutim, mislim da se kao država ne možemo odreći njihovog znanja”, istaknula je.