U Hrvatsku je od početka izbjegličke krize ušlo više od 260 tisuća izbjeglica. Većina njih želi u Njemačku jer tamo već imaju nekog člana obitelji koji ih čeka, i sa strepnjom prati njihov težak i opasan put. No,ima i onih koji su krenuli pred njih i u međuvremenu izgubili kontakt s njima.
Proveli smo dan s jednom majkom i bakom ispred kampa u Opatovcu. Neumorno čeka i traži. Ime joj je Abood Nedal i u potrazi je za svojom snahom i troje unuka koji su iz Iraka krenuli u Njemačku.
Ušli su u Grčku, pa Makedoniju i krenuli prema Srbiji i javili se porukom. Abood, koja u Njemačkoj već živi neko vrijeme, odmah je krenula pred njih. Raspitivala se u Srbiji, pokušala doći do informacije, no telefon njezine snahe već tri dana ne zvoni. Snaha se javila njezinom sinu koji je iz Iraka u Njemačku uspio doći prije 3 mjeseca.
“Sin me nazvao, rekao je: ‘Mama, razgovarao sam sa suprugom, rekla je da nije u Srbiji, da ide drugim putem, da hoda sa svojom grupom već 4 sata i da ne zna gdje je'”, kaže nam Abood Nedal. Zato je došla u Hrvatsku u Opatovac, jer pokušava saznati jesu li bili ovdje ili su sada tu, a povremeno u razgovoru s izbjeglicama koji stižu dobije dijelić informacije o svojoj obitelji.
“Rekli su da su vidjeli ovu obitelj na brodu, ali u Srbiji. Ne znam… Rekli su da su došli po noći, hodali 3 kilometara, bilo je jako mračno i kada nisu bili u grupi nisu mogli dalje”, kaže nam. Razgovarala je s hrvatskim Crvenim križem i hrvatskom policijom. Za sada joj nitko nije uspio pomoći, a dozvoljavaju joj da razgovara s ljudima. Čak im pomaže s prijevodom.
“Svi se prijateljski ponašaju prema meni”
Obrasce za registraciju policija ispunjava ručno kako bi ubrzala procedure, a onda podatke unosi u digitaliziranu bazu, ali s nekoliko dana zaostatka, zbog čega Abood ne može brzo dobiti informaciju je li joj obitelj bila ovdje.
“Stojim ovdje, i policajci mi prilaze, nose mi vodu, kad god me vide pitaju ima li vijesti, jeste li pronašli svoju obitelj. Ja kažem da nisam, a oni mi kažu – “naći ćete, nadamo se da ćete naći”. Svi se prijateljskiponašaju prema meni, ljudi u Hrvatskoj su prekrasni”, rekla nam je Abood. Dan i noć ova Iračanka stoji pred Opatovcem. Kćer ih traži u Sloveniji i, kažu, ne odustaju dok god ne pronađu svoju obitelj.
U redakciju stigle sretne vijesti!
U međuvremenu smo od dopisnika saznali kako je gospođa iz priloga konačno stupila u kontakt sa svojom obitelji, koja je uspjela doći do Njemačke. Iako još nisu na istoj lokaciji, ovo je zaista sretna vijest i nada za druge izjeglice koje traže svoje bližnje.