Pater Ike Mandurić, javnosti poznat otkad je stao na vrata crkve svetog Marka da bi zaštitio šatoraše od dolaska policije krajem svibnja, objavio je na Facebooku tri priče o izborima, u kojima oštro kritizira HDZ.
Status patera Mandruića prenosimo u cijelosti:
“IZBORI – kome dati glas?
PRIČA PRVA:
„Patre, za koga! Kome dati glas, dajte mi vi recite!“ – zapita me u sakristiji jedna gospođa nakon svete Mise.
– „Ne smijem vam to reći gospođo! To vi morate sami!“
– „Ali, ne znam tko je dobar, dajte za koga ćete vi?“
VEZANE VIJESTI
A ja, ako sam pravi čistunac, moram ostati neutralan i ostaviti je u nedoumici. “A djela milosrđa? – Neuka poučiti; dvoumna svjetovati?“ – stade mi prolaziti glavom. A onda opet ono prvo razmišljanje: “A ne, ne! Ne miješaj se pope u politiku! Ostani čist, neutralan! Pusti ti ljude da lutaju a drži se pravila; budi dosljedan, Ostani farizejčina do kraja!”
Pa kako bih mogao tako?
PRIČA DRUGA:
Neki dan susretoh dvojicu mladića, poštenih i pobožnih – poznam ih – koji u dvorištu naše Crkve dijele mandarine pomiješane s letcima HDZ-a. Sretoh ih baš pred SKAC-klubom. Dakle, upravo na mjestu gdje su neki drugi brojni mladi od istog tog HDZ-a nedavno doživjeli neviđenu izdaju. Koje li ironije! Baš na istom mjestu gdje su se skupljali kako bi krvarili po štandovima za ovaj drugi referendum i bolno podnosili izdaju i napade iz HDZ-a, sad ta ista stranka uz mandarine nutka letke za novo povjerenje. Zar nije smiješno? Kao nekakvo bestidno ruganje.
Ne stigoh ovim mladim i posve nedužnim momcima reći što je za mene HDZ danas, i koliko se toga u meni promijenilo od tog događaja. Samo mi pred oči opet dođe slika kako je taj HDZ držao svijeću SDP-u dok je izmanipulirao vlastiti narod i oteo mu referendum čist k’o suza, neviđeno pošteno i krvavo zaslužen. Danas svi znaju i priznaju da je bilo potrebno tek 350.000, a oni su bili skupili preko 380.000.
Razumijem da se HDZ-u taj referendum nije sviđao, i da ga nije podržao. Ali, nikako mu ne mogu oprostiti to što se nije barem borio za pravdu i pravo koje je narod mukotrpno bio izborio. Veliki je to bio test na kojem je domoljublje ove stranke posve kapituliralo. HDZ-u nije bilo na kraj pameti da obrani svoj narod od prevare i otimanja prava, i barem da progovori koju riječ. Ma kakvi! I ne samo da im se nije suprotstavio, nego im se i sam pridružio u ovom nedjelu. Bio je to zapravo pokušaj uništavanja najplemenitije i najautentičnije građanske i domoljubne inicijative od rata na ovamo. Evo, na to je spao, i to je postao nekad slavni HDZ.
I sad im ja, kao, trebam dati glas? Čovječe! Dati povjerenje izdajici vlastitog naroda? Kako bih to mogao?
PRIČA TREĆA:
Cijelu ovu godinu sam uz branitelje u Savskoj, od prvih dana. Zatekao sam se tamo kad se pokušao spaliti jedan nesretni branitelj; a zatekoh se igrom slučaja i na Markovom Trgu kad je na njih jurišala policija koja je gore došla s jasnim zadatkom da izazove nemir, koji je čudom izostao. I zatječem se u Savskoj kod šatora skoro svakog utorka navečer, u molitvi sam s njima. Na srcu su mi te živuće žrtve za domovinu, i sva njihova muka. Ali, sve ovo vrijeme, svaki put kad dođem u Savsku, imam duboki osjećaj kako netko nad ovim jadom likuje: HDZ! Duboki osjećaj imam da mu uopće nije toliko stalo do toga da se ovo pitanje braniteljske muke riješi, nego tek do toga da ovaj prosvjed njima donese političku dobit. Sve bih dao da se ta agonija prekine. Ali nismo svi isti!
Nisam ni jednom čuo, načuo, dočuo, naslutio, osjetio da je netko u HDZ-u tužan i žalostan što se branitelji muče i nestaju, kopne do iznemoglosti snaga; što ih mediji čerupaju do gole kože… A ja bih o tome trebao šutjeti. zgrčiti svoj prst da ne bi upro u nekoga. Pa kako bih to mogao?
Jer znam što bi moj zaštitnik, Krstitelj vikao:
Gdje si bio sve ovo vrijeme dragi HDZ?
Gdje si bio kad su se otimali mandati dijaspori? Da, ti si im ih oduzeo!
Gdje si bio kad je SDP u suradnji s neprijateljskim medijanima i vladinim udrugama čerupao tvoj narod? Da, bio si s otimačima, i ti si to isto činio.
Gdje si ti, dok se branitelji u Savskoj muče? Aha, da, evo te ovih dana: dolaziš da uzmeš danak naše muke.
I evo te ovih dana i pred mojim vratima i tražiš moj glas.
Ti zapravo tražiš da sada ja izdam i branitelje, i dijasporu, i moje mlade! Ti tražiš to! Strašno! Ali, moja savjest traži – ne samo da ti ne dam glas, nego i da te javno ukorim zbog nedjela tvojih.
Nisi zavrijedio glas ni jednog od onih koji su se sve ovo vrijeme borili za malo više svjetla, istine i slobode, dostojanstva. Ti u svemu tome nisi bio s nama. Mi dalje ne možemo skupa, jer naši pogledi na Hrvatsku se posve, posve razlikuju.
Mi sanjamo Hrvatsku koja pripada narodu. Vi onu koja pripada vama.
Mi Hrvatsku u kojoj se za nju i dalje život daje. Vi Hrvatsku od koje se uzima.
Mi Hrvatsku za narod, vi Hrvatsku za sebe.
Mi sanjamo Hrvatsku u kojoj se duboko razumije Hrvatski čovjek, njegova muka i duša. A vi Hrvatsku kojoj bi vi udahnuli svoju dušu.
Mi Hrvatsku punu referenduma. Vi Hrvatsku u kojoj se referendum ne bi mogao provoditi.
Naša je Hrvatska ona ista kakvu je nekada HDZ sanjao. Ali, vaša više nije. Nego neka druga, protiv kakve smo se i borili.
– „Patre, za koga! Kome dati glas, dajte mi vi recite!“
– „Gospođo! Nemojte ni za SDP ni za HDZ gospođo! Ja njima ne vjerujem!“ – smilovah se – i rekoh joj.
– „Fala vam lepa, puno ste mi pomogli” – reče mi starija gospođa.
Osjetih milinu u duši, pravo olakšanje što sam joj pomogao. Ali i dalje razmišljam o tom nekad tako dragom HDZ-u koji je toliko toga značio. Kako se to zbilo? U što se to pretvorio. Tako mi je nepoznat, dalek, stran. Kao da nikad nismo bilo zajedno. Slično kao i u Židovskom vodstvu, koje je prezrelo i zaboravilo ono Mojsijevo, zapostavilo istinsku požrtvovnost i spremnost na umiranje i služenje, zagovaranje, prisutnost i bliskost čovjeku. I okrenuo se sam sebi, uveo svojevremenu korupciju, protekciju, nepotizam, odnarođenost.
Zato ih Krist i kori, zbog farizejstva i licemjerstva, i proziva: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. (…) Sva svoja djela čine zato da ih ljudi vide. (…) Vole pročelja na gozbama, prva sjedala u sinagogama, pozdrave na trgovima…” Čisti HDZ! Stoga ih Isus i kori, i milost Božja ih napušta.
Ali, baš tada nastaje i rađa se novi savez. Za one koji su s Bogom, uvijek ima šanse i nade, i uvijek je perspektiva otvorena. ‘Bog uvijek obnavlja, pokreće, čini novo. Nikad nije kraj, nego uvijek je tek početak, i vrijeme pred nama u kojem s Njim sve možemo! Duboko vjerujem da se i ovdje, kroz ova nevjerstva, upravo otvara novi prostor. Prigoda za novi savez. Toliko žrtve, vjere i truda mora donijeti ploda.
Vjerujem u to i molim za to.
Bože dobri, blagoslovi svoj narod, i ove izbore, da pronađemo i izaberemo tebi vjerne i hrabre, koji osjećaju muku naroda, i spremni su žrtvovati se za njega, u pravdi, ljubavi i istini.
Molim te!
