“Potrebna nam je nova paradigma. Prvo desetljeće naše države bilo je u znaku državotvorne paradigme, drugo desetljeće je bilo euroatlantska paradigma, ali nakon toga nemamo treću razvojnu paradigmu i zbog toga nam se događa proces dezintegracije društva, zato ovu treću paradigmu nazivam paradigmom društvene integracije”, rekao je Stier u razgovoru s novinarima u Bruxellesu.

Ključna Stierova teza jest da treba otvoriti političke institucije, što podrazumijeva otvaranje i demokratizaciju političkih stranaka kao nositelja političkog života u višestranačkom sustavu.

“Za razvoj je potrebno otvoriti političke institucije, onda će se otvoriti i ekonomske institucije. Naše su političke institucije u odnosu razdoblje prije 90-tih otvorenije, ali nisu se do kraja otvorile. Mi i dalje imamo većinu naših građana koji su na neki način na margini naših institucija.

Mi smo stvorili državu, ta država je danas članica EU-a, a većina naših građana ne može vidjeti koje su koristi za njih jer nemaju pristup tim institucijama, marginilizirani su. Uspjeh kod nas i dalje je temeljen više na vezama nego na sposobnostima, na inovacijama, na kreativnosti naših ljudi.

Zato mi, iako smo izašli iz socijalizma, još nismo ušli u sustav slobodnog tržišta, nego nažalost imamo ono što se naziva ortački ili klijentelistički kapitalizam. To moramo promijeniti, a promjene počinju otvaranjem političkih institucija.

Naravno tu se onda podrazumijeva i otvaranje i demokratizacija političkih stranaka koje su nositelji političkog života u višestranačkom sustavu”, kaže Stier.

Stoga je demokratizacija stranaka nešto što se tiče svih građana a ne samo stranačkih ljudi. Po Stieru, pitanje unutarnje organizacije stranaka trebat će i zakonski urediti. Kaže da ne postoji jedan jedini model, ali da on nudi neka rješenja o kojima treba otvoriti raspravu.

“Nije mi namjera ništa nametati, nego želim otvoriti raspravu. Ne postoji jedan, jedini model, postoje sigurno dobra iskustva i mi moramo odrediti što je najbolje za Hrvatsku. Ono što je objektivno potrebno jest otvoriti političke institucije, dopustiti protok ideja i ljudi u političkim institucijama, što će onda otvoriti i ekonomske institucije i građani će moći biti uključeni u institucionalni razvoj Hrvatske. To bi trebao biti zamašnjak za novi razvoj”, kaže Stier.

Baš radi otvaranja i demokratizacije političkih stranaka, Stier zagovora da se svi stranački dužnosnici, ne samo čelni čovjek stranke, biraju po načelu “jedan član, jedan glas”. Stier ide i dalje i predlaže i da svi članovi stranke biraju i stranačke kandidate za parlamentarne izbore.

“Mislim da bi to, s jedne strane, dalo stranačkim dužnosnicima i kandidatima na listama veći legitimitet, a s druge strane naravno smanjilo bi mogućnost arbitranih odluka vrha stranke. Dakle, dati veću moć ljudima, dati veću moć onima koji doista čine te stranke, a to nisu samo stranačke strukture i vrh stranke nego to su i obični članovi, oni su ti koji nose tu stranku i koji bi trebali kroz svoje potencijale i inovativnost ideja dati jednu dinamičnost strankama, a onda će dinamične stranke cijelom sustavu omogućiti da dođe do razvoja u društvenom, političkom i gospodarskom smislu”.

Stier kaže da se to neće samo od sebe dogoditi, da je potrebno donijeti svjesnu političku odluku.

“To je svjesna politička odluka , mi moramo donijeti odluku. Ako ne definiramo jednu takvu novu razvojnu paradigmu mi i dalje možemo egzistirati ali ćemo stagnirati, društvo će se početi dezintegrirati i time ćemo dovesti u pitanje postignuća iz prethodnih paradigmi, onu euroatlantsku, ali čak i onu državotvornu. Ukoliko želimo ići dalje, mi moramo definirati novu paradigmu, a to traži jednu svjesnu politčiku odluku, neće se to samo od sebe dogoditi. Ono što ja tu zagovoram jest da počnemo raspravljati o tome da se stvori svijest, da ljudi počnu to i zahtijevati od političkih stranaka. Mislim da civilno društvo ima tu apsolutno važnu ulogu kako bi se stvorila klima da su takve promjene potrebne i da se mora definirati jedna takva nova paradigma otvaranja naših političkih institucija”, ističe Stier.

Kaže da ne pristaje na povijesni determinizam i stajalište da Hrvatska ne može bolje.

“Kaže se da je kriza ujedno i prilika da napravimo taj iskorak. Mi možemo tako odlučiti, ja ne pristajem na povijesni determinizam, da kažemo mi smo u takvom nekom podneblju, takvi smo kao narod i ne možemo biti bolji od toga. To nije istina, Hrvati kada idu u neke druge zemlje koje su bolje uređene, redom uspijevaju i mogu postići vrlo dobre rezultate. Imamo primjere nekih drugih zemalja, poput Finske, gdje su prije sto godina ljudi umirali od gladi, međutim donijeli su prave odluke, utvrdili način institucionalnog razvoja s integracijom svih građana Finske da mogu pridonijeti dobrobiti svoje zemlje i danas su doista vrhunska demokracija , razvijena ekonomija i na samom vrhu u tehnološkom razvoju. I Hrvatska se isto može razvijati, može uspjeti. Naš cilj ne može biti da budemo nešto bolji od naših istočnih susjeda, mi moramo imati ambiciozni cilj da uđemo u krug najrazvijenijih zemalja u Europi”, rekao je Stier.

“Mislim da postoji svijest da se mora napraviti promjena, da se moramo poboljšati. Uvjeren sam da će ovaj esej, ako ništa drugo, potaknuti raspravu. Ponavljam ne smatram da su primjeri i prijedlozi koje iznosim u tom eseju bogomdani, da mora biti tako i nikako drugačije, ali se mora o tome otvoriti rasprava i onda treba donijeti određene odluke. Moramo stvoriti tu klimu i ja sam siguran da Hrvatska ima snage napraviti taj iskorak”, dodaje.

Na upit hoće li se njegovi prijedlozi slušati u njegovoj stranci, HDZ-u, Stier kaže da je “vrlo jasno rečeno da je ovaj esej dobrodošao, da je dobro da se iznose nove ideje. Ja se radujem jednoj takvoj raspravi, ali ne samo u u HDZ-u, jer esej se ne odnosi na jednu nego na sve političke stranke , to je prijedlog razvojne paradigme za cijelu Hrvatsku”.

Na pitanje može li sadašnja pat-pozicija u vezi s formiranjem parlamentarne većine ubrzati realizaciju njegovih prijedloga, Stier je odgovorio: “Bez obzira kako će se riješiti ova situacija, kako će se formirati parlamentarna većina, svrha ovoga eseja je otvoriti raspravu. Napisan je tijekom ljeta, kada se očekivalo da će možda biti drukčiji rezultati izbora, međutim, može ga se čitati i u ovom današnjim okolnostima”.