Struka, struka, struka... Mantraju nam političari zadnjih dana, uz rijetke iznimke, poput premijera na odlasku Zorana Milanovića, koji upozorava da je dovođenje direktora/stručnjaka/nad ili nestranačkog eksperta zapravo poništavanje demokratski izražene volje na izborima.
Je li Milanović u pravu i ako i jest, je li čovjek bez političkog legitimiteta nužno loš izbor?
Naime, u hrvatskoj političkoj povijesti kandidirale su se razne političke opcije “gospodarstvenika”, koje se zapravo i nisu proslavile na izborima. Nacionalni forum Nikice Gabrića, osvojio je 2,8 posto glasova, imali smo i poduzetnike Liste velog mista, neuspjeli “Novi val” ekonomista Ljube Jurčića…
Osim toga, i sam se šef HDZ-a Tomislav Karamarko, na presici na kojoj je obznanio da je Tihomir Orešković mandatar, pozvao na činjenicu da je uspješna kancelarka Njemačke Angela Merkel fizičarka, a Donald Tusk povjesničar.
Je li situacija u Hrvatskoj toliko izvanredna da se baš ekonomistu dodijeli mandat i to od ljudi koji su birani, da bi nakon izbora postupili potpuno protivno najavljivanom u kampanji, iako je osoba koja se nije niti pojavila na izborima i zatražila povjerenje birača? Je li osoba koja dolazi iz korporativnog sektora osoba koja će pred sobom imati zdravstvene, obrazovne i socijalne interese najširih slojeva, ili će raditi u interesu sektora iz kojega dolazi? Ostaje nam vidjeti.
Čemu izbori ako nakon njih dolaze ljudi koji se na njima nisu ni pojavili, pitaju se mnogi.