Gošća Dnevnika u 22 bila je Nora Krstulović, kazališna redateljica i urednica portala Teatar.hr, ali i autorica Registra izdajnika.
Preduhitrili ste novog ministra Miju Crnoju i pokrenuli registar izdajnika. Zašto?
Mislili smo da je potrebno da se skrene pažnja na zastrašujući koncept ideje registra izdajnika. Ogorman je broj onih upisa koji su bili jako dirljivi uz one šaljive koji su dobili najviše prostora.
Kulturni radnici skočili su na noge nakon što je postalo poznato da će Zlatko Hasanbegović postati ministar kulture. Smatrate li da će vrlo jasna ideološka opredjeljenost novog ministra biti pogubnija za kulturu od sramotno malog budžeta koji se izdvaja za kulturu i koju su, između ostalih, rezali i ministri iz SDP-ove Vlade?
Prvo ja očekujem da Hasanbegović sutra podnese ostavku nakon što je premijer izjavio da je on za njega antifašist. Hasanbegović je govorio da je antifašizam floskula pa logično ispada da je on za premijera floskula. Čini mi se neprihvatljivim da mora doći do ovakve situacije da bismo se izborili za neka stečena prava.
Bilo bi mi draže da su kolege digle glas i da su tražili koja politička opcija što nudi za resor kulture. Šutjeli su i ovo je logičan razvoj situacije.
Od 2008. godine državni proračun je narastao za 23 posto, dok je proračun za kulturu pao za 34 posto.
Ne znam koliko je mjerljiv ovaj revolt. Kulturnjaci se jesu bunili ali ne u dovoljnoj mjeri. S ovako malim proračunom za kulturu i bez zakona o sponzorstvima velik dio kulturne scene je egzistencijalno ucjenjen. Tako je teško kontinuirano reagirati i ja razumijem da ljudi imaju dilema da se angažiraju. Nadam se da će konkretnim projektima pokazati što misle o političkoj situaciji.
Od čega najviše strahujete kada je Hasanbegović u pitanju?
Od nekompetencije. Hasnbegović nije vodio ni jednu veću ustanovu u kuturi i ne pozanje resor. Više puta je dao do znanja da će potezi biti ideološki motivirani. Ja bih to čitala kao najavu osvete. Postoje kriteriji kako se i zašto kultura financira i očekujem da se toga vlada ova drži iako sami najavljuju da od toga neće biti ništa.
Imaju li kulturni radnici u Hrvatskoj dovoljno motiva i snage pokrenuti promjenu. Puno organiziranija i brojnija tijela poput zdravstvenih ili obrazovnih sindikata kapitulirali su pred svojim ministarstvima?
Iskreno meni se čini da kulturnjaci nemaju što izgubiti i zato se nadam da će zbiti redove i oglasiti se.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.