U rano jutro 24. veljače 2022. godine vojska Ruske Federacije pokrenula je veliku invaziju na Ukrajinu eskalirajući sukob koji je između te dvije države u trajao u separatističkim regijama još od 2014. godine.
Kopnenu invaziju pratili su raketni udari na Kijev i druge gradove, a ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je to “specijalnom vojnom opercijom” s ciljem demilitarizacije i denacifikacije Ukrajine, odnosno svrgavanja vlasti u Kijevu na čelu s predsjednikom Volodimirom Zelenskim. Činilo se da je Moskva tada očekivala munjeviti rat s brzim ulaskom u Kijev i vraćanjem Ukrajine u okrilje i pod patronat Rusije.
No, Ukrajinci su pružili snažan otpor dobivši golemu vojnu, financijsku i moralnu podršku Zapada – Europske unije, SAD-a i NATO-a. Ruski blitzkrieg nije uspio, ali nisu se ostvarila ni više puta izrečena predviđanja ukrajinske strane o skoroj pobjedi.
Dobro znaju što je “ruska čizma” i ne žele je
Zapad je Rusiji u međuvremenu nametnuo sankcije ogromnog opsega, Europa je s njome prekinula skoro sve dotadašnje energetske aranžmane o kojima je uvelike ovisila. Promijenila se, kako se voli reći, i sigurnosna arhitketura Europe. NATO je osnažio i nagomilao snage na istoku Europe, a u zemlje EU-a pristiglo je više od četiri milijuna izbjeglica iz Ukrajine. No, medijski interes, a i zapadna pomoć Ukrajini u međuvremenu su oslabili.
“Kremlj i dalje želi određenu pobjedu, jer trenutačno stanje na terenu nije ta pobjeda koja Rusiji treba. Oni i dalje tvrde da su na pozicijama koje su objavili prije dvije godine – denacifikaciji i demilitarizaciji Ukrajine, što praktički znači njeno slamanje kao države. S druge strane, Ukrajina ne želi odustati od svoga teritorija i suvereniteta. Mnogi ne shvaćaju da Ukrajnici ne žele biti pod “ruskom čizmom”. I da nisu jedini. Poljska i baltičke zemlje strahovito se naoružavaju. Možda je nekima zapadnije teže shvatiti, možda čak i nama koji smo bliže, što znači “ruska čizma”. Ti narodi jako dobro znaju što ona znači i ne žele je”, kazao je vanjskopolitički analitičar Denis Avdagić rezimirajući nam dvije godine rata u Ukrajini.
Zanemaruju se vojni uspjesi Ukrajine
U posljednje vrijeme prevladava narativ kako Ukrajini ne ide i na ratnom i na diplomatskom polju, dok je Rusija navodno snažnija nego na početku.
“Treba uzeti u obzir da se Ukrajinci bore protiv stalne članice Vijeća sigurnosti UN-a i najveće zemlje svijeta s ogromnim resursima, koja je brojem stanovnika nekoliko puta veća od Ukrajine. No ta je zemlja, da bi mogla voditi rat, morala uvesti rigorozne zakone o slobodi govora kakvi nisu zapamćeni još od vremena Sovjetskog saveza, a možda su ih i nadišli. Po novome, ako se protivite ratu mogu vam čak oduzeti i imovinu. To pokazuje da u Rusiji vlada veliko nezadovoljstvo i da ljudi nisu sretni s tim ratom”, kaže Avdagić.
S druge strane, kaže, zanemaruju se uspjesi Ukrajine.
“Uspjeli su u znatnoj mjeri vratiti kontrolu nad Crnim morem. Nisu dopustili Rusiji da im blokira zračni prostor. Štoviše, kontroliraju ga novim protuzračnim sustavima dobivenima sa Zapada. Vidjeli smo u posljednje vrijeme da Ukrajinci u prosjeku ruše više od jednog ruskog borbenog zrakoplova dnevno. To je nevjerojatna šteta za ruske zračne snage. Osim toga, Rusija je praktički ostala bez Crnomorske flote”, ističe.
“Tamo se moraju dogoditi drastične stvari…”
Avdagić upozorava da se nameće i narativ da Rusija u Ukrajini ratuje protiv Zapada.
“Rusija u Ukrajini ratuje protiv zapadnih ili prozapadnih ideja Ukrajinaca, ne protiv samog Zapada. Čak i kada bi Ukrajina posve ostala bez vojne i financijske potpore, to ne znači da bi se predala. Prilično sam siguran da bi nastavila braniti se sa sredstvima kojima raspolaže. S druge strane, razina ludosti u Rusiji ide toliko daleko da oni doslovno melju mjesta koja osvajaju. Mislilo se da je Mariupolj najgore prošao, a onda se vidjelo kako to izgleda u Bahmutu i sada u Avdijvki”, objašnjava.
No, očigledno je splasnuo medijski interes za rat u Ukrajini, donekle i entuzijazam Zapada, ponajprije SAD-a.
“Europska unija nedavno se financijski isprsila prema Ukrajini pokazujući da je i dalje uz nju. No, naravno da se entuzijazam s početka smanjio i da je Ukrajina sišla s naslovnica. Tamo se sada moraju dogoditi drastične stvari da bi se rat u Ukrajini vratio u medijski prostor koji je zauzimao prije toga. Činjenica je, međutim, da u SAD-u postoje vrlo jasni problemi i prepreke u daljnjem financiranju Ukrajine”, smatra Avdagić.
“Naša ratna diplomacija bila je bolja od ukrajinske”
Odgovornost za taj pad entuzijazma nije jednostrana. Avdagić drži da je dobrim dijelom i na ukrajinskoj strani.
“Bilo je puno loše komunikacije s ukrajinske strane. Kijev nije pristupio nekim ključnim saveznicima na najbolji način, a njihova ratna diplomacija nije bila na visokoj razini. Kada usporedim, čini mi se da je hrvatska ratna diplomacija bila daleko sposobnija, nego što je sada ukrajinska. Očekvao sam pametnije poteze, naročito od predsjednika Zelenskog. Recimo, da prilikom odlaska u SAD posjeti tvornice streljiva i naoružanja i zahvali ljudima koji tamo rade za njegovu zemlju. Kao ratni predsjednik, Zelenskij ako želi dobiti rat ima obvezu održavati odnose sa saveznicima na maksimalno visokoj razini. A neke su države otvoreno rekle da im nije pokazao zahvalnost. Bilo je puno kardinalnih grešaka u komunikacijskom i diplomatskom smislu”, objašnjava Avdagić.
“Ovo zasad nije zamrznuti sukob”
Pitali smo Avdagića hoće li se rat u Ukrajini pretvoriti u zamrznuti sukob, situaciju u kojoj su zaraćene vojske ukopane na svojim položajima, a diplomatskog rješenja nema.
“To bi značilo da nema događanja na ratištu, a zasad nije tako. Nema naznaka i da će se dogoditi nešto drastično, poput potpunog prekida financijske pomoći Ukrajini ili pristanka na pregovore. S druge strane, i u Kremlju bi se moralo dogoditi nešto drastično, neka nova vojna pobuna. No tamo će biti puno oprezniji nakon onoga što se dogodilo s Prigožinom i kratkotrajne pobune Wagner grupe. Kremlj možda nema razvijen sustav “naučenih lekcija” (“lessons learned”) kao NATO, ali tamo kada se jednom opeku, onda pušu i na hladno”, kaže.
Kraj rata, dodaje Avdagić, bio bi moguć ako se pomoć SAD-a Ukrajini ne prekine, nego poveća te se učvrsti pomoć drugih saveznika sa Zapada.
“Velike su pukotine u ruskoj vojsci. Crnomorske flote praktički više nema, a bila je zvijezda na kapi ruske ratne mornarice. Zračne snage teško su oštećene. Vidimo i druge velike pukotine. Međutim, moram priznati da je puno nas pogriješilo očekujući mogućnost društvenih promjena u Rusiji. Represija tamo čini svoje”, zaključio je.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare