Bosanac među rijetkima koji smiju ući u “Trezor Sudnjeg dana”: “Ne znamo s kakvim ćemo se izazovima suočiti za 10 ili 20 godina”

Njegova misija, međutim, nije vezana samo uz apokaliptične scenarije – riječ je o svojevrsnoj polici osiguranja čovječanstva u slučaju ratova, klimatskih promjena, biljnih bolesti i drugih prijetnji proizvodnji hrane. Ovim „svjetskim trezorom“ odnedavno upravlja profesor iz Bosne i Hercegovine Fuad Gaši.

Gaši je u sarajevskom Novom danu objasnio da se iza više od 1,4 milijuna uzoraka krije, praktički, povijest ljudske poljoprivrede.

„To su sjemena koja je čovječanstvo tijekom tisuća godina oplemenjivalo, selekcioniralo, stvaralo nove sorte, od divljih biljaka do današnjih kultura koje uzgajamo. Taj put sačuvan je kroz to sjeme“, kazao je.

Kako je objasnio, 1,4 milijuna uzoraka odraz je bogatstva i raznolikosti biljaka povezanih s proizvodnjom hrane.

Trezor se otvara samo tri puta godišnje

Iako se Gaši može opisati kao jedan od „čuvara“ trezora, on ne boravi svakodnevno na Svalbardu. Trezor se, kako je objasnio, otvara tri puta godišnje.

„Tada putujem na Svalbard i radim ondje između sedam i deset dana. Tako da mi ni ne stigne postati uobičajeno gledati oko sebe i vidjeti te kutije iz cijelog svijeta“, rekao je.

Prva asocijacija kada uđe u trezor, kaže, jest bogatstvo.

„To nije samo materijal za proizvodnju hrane, to su biljke povezane s kulturnim identitetom naroda koji žive diljem svijeta.“

Sam boravak na Svalbardu zapravo je završnica višemjesečnog posla. Gaši je naveo da se dva do tri mjeseca prije otvaranja trezora koordinira pohranjivanje sjemena iz različitih dijelova svijeta.

„Jutros sam komunicirao s Peruom, Filipinima i još mnogim državama, odnosno bankama gena iz tih država, koje žele pohraniti dio ili cjelokupan svoj materijal na Svalbardu“, kazao je.

I sjeme iz BiH nalazi se na Svalbardu

Prostora u trezoru, naglašava Gaši, ima dovoljno, a dosad nije odbijena nijedna banka gena koja je željela poslati svoj materijal.

Važno je, međutim, da banke gena na Svalbard ne šalju originalne kolekcije, nego njihove duplikate. Originalni materijal ostaje u matičnim bankama.

Svoj materijal poslale su i banke gena iz Bosne i Hercegovine.

„Obje banke gena iz Banje Luke i Sarajeva poslale su, rekao bih, većinu svojeg materijala. U tom smo pogledu napredni, ali smo ga počeli slati poprilično kasno. Mislim da je prvo pohranjivanje bilo 2016. godine, dakle osam godina nakon otvaranja trezora“, kazao je Gaši.

Iz BiH se, među ostalim, šalju kukuruz, različite žitarice i grah. Iako iste vrste šalju i druge države, sorte su različite.

„Sorte koje su specifične za Bosnu i Hercegovinu čuvaju se u našim bankama gena i šalju iz naših banaka gena. Druge banke gena možda imaju iste vrste, ali druge sorte. Zato je naš materijal specifičan i jedinstven za nas“, objasnio je.

Sirija pokazala zašto je Svalbard važan

Gaši smatra da naziv „Trezor Sudnjeg dana“ ne opisuje u potpunosti njegovu svrhu. Da bi sjeme iz njega bilo potrebno, ne mora se dogoditi katastrofa koja će pogoditi cijelo čovječanstvo.

Kao jedan od najboljih primjera naveo je Siriju.

Banka gena iz Alepa prije građanskog rata na Svalbard je poslala gotovo cijelu svoju kolekciju. Tijekom rata kolekcija u Siriji je izgubljena.

„Na svu sreću, oni su prethodno poslali taj materijal na Svalbard jer bi, da nisu, ta kolekcija i ti genetski resursi bili trajno izgubljeni“, kazao je.

Materijal je potom iz trezora vraćen, ali ne u Siriju, nego u Libanon i Maroko, gdje je banka gena ponovno uspostavljena. Materijal je umnožen, nakon čega su njegovi duplikati ponovno poslani na Svalbard.

Gaši je istaknuo da je riječ o više od 100.000 uzoraka.

„Vidite, nije se morala dogoditi nikakva apokalipsa za cijelo čovječanstvo. Dovoljan je bio rat u jednoj državi da ugrozi značajan dio raznolikosti čovječanstva“, rekao je.

„Ne postoji jedna sorta koja će riješiti sve probleme“

Cilj trezora nije, naglašava Gaši, samo čuvanje sjemena nego i njegovo buduće korištenje.

„Poanta je da se taj materijal treba koristiti za stvaranje novih sorti koje će se moći prilagoditi novim klimatskim uvjetima. Na taj način stvaramo otpornost poljoprivredne proizvodnje, stvaramo otpornost lanaca opskrbe hranom i povećavamo naše mogućnosti za preživljavanje“, rekao je.

Nemoguće je unaprijed odrediti jednu biljku ili sortu koja bi u budućnosti mogla spasiti proizvodnju hrane.

„Nama treba raznolikost. Ne postoji jedan usjev ili jedna sorta koja će riješiti sve probleme. Nama treba raznolikost kako bismo mogli rješavati sve te različite probleme“, naglasio je.

Upozorava da čovječanstvo ne zna s kakvim će se izazovima suočavati za pet, deset ili 20 godina, posebno zbog klimatskih promjena, rasta stanovništva i onečišćenja okoliša.

„Ovo nam je polica osiguranja kako bismo bili sposobni stvarati nove sorte koje će nam omogućiti produktivnost i sorte koje će se moći uzgajati u različitim uvjetima koji možda trenutačno još i ne postoje“, kazao je.

U trezoru više od 6000 vrsta

Gaši je ukazao i na to da se oko 60 posto poljoprivredne proizvodnje danas temelji na samo 12 različitih usjeva, dok se u trezoru čuva više od 6000 različitih vrsta koje se koriste za proizvodnju hrane.

Zato, kako kaže, nije presudna jedna „najvrjednija“ biljka.

„Ono što je ključno jest raznolikost u našoj prehrani. Ne jedna biljka koja je važnija od svih ostalih, nego da u prehrani koristimo što veći broj biljaka s različitim vlaknima i različitim hranjivim tvarima“, naveo je.

Kao primjer koliko naizgled mala kolekcija može biti značajna naveo je banku gena sa Zapadne obale u Palestini, koja je prije dvije godine na Svalbard poslala 23 različite sorte.

Prema Gašijevim riječima, nedugo nakon toga izraelska vojska uništila je tu banku gena i kolekcija je izgubljena.

„Mi ne znamo hoće li u budućnosti te 23 jedinke ili 23 sorte biti važnije u rješavanju nekog vrlo bitnog problema povezanog s ljudskom prehranom i poljoprivrednom proizvodnjom. Mi to ne možemo predvidjeti. Stoga sve tretiramo kao podjednako važno“, kazao je.

„Pravi posao rade banke gena“

Iako je jedan od svega nekoliko ljudi na svijetu kojima je dopušten ulazak u trezor na Svalbardu, Gaši naglašava da zasluge ponajprije pripadaju bankama gena diljem svijeta.

„Mi samo pomažemo bankama gena u svijetu koje rade pravi posao. One prikupljaju i održavaju te kolekcije. Mi im samo pomažemo, služimo kao polica osiguranja“, rekao je.

Posebno je izdvojio banke gena u Banjoj Luci i Sarajevu.

„Pravi posao napravile su banke gena u Banjoj Luci i Sarajevu. Iz Bosne i Hercegovine taj je materijal otišao i u trezoru je samo sačuvan.“

Od Poljoprivrednog fakulteta u Sarajevu do Svalbarda

Gašijev profesionalni put do Svalbarda počeo je još tijekom studija na tadašnjem Poljoprivrednom fakultetu u Sarajevu.

Njegov profesor Mirsad Kurtović angažirao ga je na projektu s bankom gena nordijskih zemalja. Kroz taj projekt, zajedno s kolegama s današnjeg Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta, sudjelovao je u uspostavljanju banke gena na Butmiru.

„Zahvaljujući tom iskustvu i radu, kao i znanstveno-istraživačkom radu koji sam radio kao profesor na Poljoprivredno-prehrambenom fakultetu, ušao sam u uži krug i dobio priliku doći na razgovor za ovaj posao“, ispričao je.

U to je vrijeme živio u Švedskoj i bio na jednogodišnjoj stanci sa Sveučilišta u Sarajevu kako bi odradio specijalizaciju u Novo Nordisku. Istodobno je njegov prethodnik, kojeg je poznavao dva desetljeća, odlazio u mirovinu.

„Jednostavno, stvari su se poklopile“, kazao je.

Poruka mladima: Ulažite u znanje, ali i u mrežu ljudi

Govoreći o tome što iz svojeg iskustva može poručiti mladima u BiH, Gaši je istaknuo važnost kontinuiranog ulaganja u vlastito znanje, ali i stvaranja profesionalnih kontakata.

„Bez tog ulaganja u sebe, naravno, nema ništa. Jer bez ulaganja u sebe onda ne možete ni ponuditi nekome nešto“, rekao je.

Međutim, naglasio je da ni stvaranje profesionalne mreže nije fenomen svojstven samo Bosni i Hercegovini.

„Umrežavanje, uspostavljanje kontakata – teško će vam netko pružiti priliku ako vas nikada nije upoznao“, kazao je.

Prema njegovim riječima, znanje, diploma ili iskustvo daju čovjeku ono što može ponuditi, ali je profesionalna mreža često ono što mu omogućuje da dobije priliku to i pokazati.

„U biti morate ulagati u sebe, da imate što predstaviti, ali gotovo podjednako i u stvaranje mreže, upoznavanje ljudi koji se bave ozbiljnim stvarima, kako bi vas sutra mogli preporučiti i pomoći vam da otvorite neka vrata“, zaključio je Gaši.