Fadil S. želio je 2011. postati hrvatski državljanin, no odbijen je jer je Sigurnosno-obavještajna agencija (SOA) zaključila da predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost Hrvatske. Pri tome mu nisu dali nikakvo obrazloženje, niti je dobio na uvid SOA-ine zaključke. Prije nekoliko dana Europski sud za ljudska prava kaznio je Hrvatsku jer je Fadilu uskratila hrvatsko državljanstvo bez prava da sazna zašto ga je SOA proglasila opasnim za državu.
Ovo nije prvi slučaj da su se SOA-ina izvješća našla u fokusu sudskih analiza, no prvi puta razmatrao ih je Europski sud za ljudska prava i na kraju zaključio da nije OK to što ljudi kojih se tiču nemaju u njih uvid.
Analizirali smo kakve su odluke sudovi do sada donosili u sličnim slučajevima, te razgovarali s bivšim voditeljem operacija u SOA-i Antom Leticom koji je prokomentirao najnoviju odluku suda u Strasbourgu.
SOA zaustavila napredovanje sutkinje
Osim u Fadilovom slučaju, tajnim SOA-inim sigurnosnim provjerama sudovi su se bavili i kada je jedna sutkinja Županijskog suda u Zagrebu željela napredovati na Vrhovni sud RH, no to joj nije uspjelo upravo zbog negativnog mišljenja tajne službe. Kansije je na Ustavnom sudu dokazala da joj je povrijeđeno ustavno pravo na dostupnost radnog mjesta pod jednakim uvjetima.
Iako je njezinu tužbu u rujnu 2020. vijeće Ustavnog suda pod predsjedanjem sutkinje Ingrid Antičević Marinović prihvatilo zaključivši da joj je povrijeđeno jedno od ustavnih prava, samo mjesec dana kasnije, u listopadu 2020. Ustavni sud odbija Fadila.
Većinom glasova ustavnih sudaca utvrđeno je kako mu SOA nije morala pokazati sigurnosnu procjenu na osnovu koje nije dobio hrvatsko državljanstvo, odnosno da to nije utjecalo na pravednost postupaka što ih je vodio. Ustavna sutkinja Antičević Marinović napisala je izdvojeno mišljenje držeći se svog ranijeg stava. Izdvojena mišljenja, suprotna mišljenjima većine, imali su i ustavni suci Andrej Abramović i Goran Selanec.
Što su do sada utvrđivali sudovi?
I prije ova dva slučaja donijeto je više sudskih odluka iz kojih proizlazi da svatko tko prolazi sigurnosnu provjeru mora imati mogućnost uvida u zaključak SOA-e. To je u normalnom postupku nužno kako bi ta osoba mogla propitivati ocjenu tajne službe, odnosno očitovati se na ono što je u njoj navedeno. Sudovi naglašavaju da je to ustavno pravo, kao i pravo što ga jamči Konvencija o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Naglasio je to vrlo precizno Upravni sud u Rijeci u svojoj odluci iz travnja 2018. godine. Iako se u tom slučaju radilo o zahtjevu za primitak u hrvatsko državljanstvo sud je jasno naveo svoju, kako kažu, prevladavajuću praksu. Tako piše da osoba koju se provjerava uopće ne može ostvariti svoje pravo na žalbu ako joj nisu poznati razlozi zbog kojih je dobila negativno očitovanje SOA-e.
Policajac tužio zbog SOA-ine procjene
Da ne može mišljenje SOA-e ostati tajno dokazao je postupku pred Ustavnim sudom RH i jedan hrvatski policajac. Njegov slučaj iz 2018. zapravo je postao svojevrsni presedan. On je, naime, trebao dobiti cerfitikat za pristup tajnim podacima, no SOA je dala negativno mišljenje. Pri tome su mu poručili kako mu ne mogu reći zašto je negativno procijenjen, jer je to, eto, klasificirani podatak.
Policajac je podnio ustavnu tužbu i dobio spor. Ustavni sud podsjetio je kako i Europski sud za ljudska prava naglašava da se osnovna ljudska prava, a jedno od njih je i propitivanje odluka tijela javne vlasti, u ovom slučaju tajne službe, ne mogu neograničeno reducirati. Kod odlučivanja se mora posebno voditi računa o ravnoteži eventualne zaštite klasificiranih podataka i prava građana da ih propituju.
Može li se išta zapravo promijeniti?
Fadil S. sada je dokazao da se ni nakon tih slučajeva ništa u Hrvatskoj nije promijenilo. Sigurnosne procjene SOA-e i dalje su tajne. Zato će mu Hrvatska morati platiti 10 tisuća eura odštete i troškova što ih je imao dok je dokazivao kako nije opravdano zatajiti detalje sigurnosne procjene čovjeku kojeg se provjerava.
Zastupnica Hrvatske na sudu u Strasborugu Štefica Stažnik objašnjavala je tijekom postupka kako su u slučaju Fadila S. poštivane sve postupovne garancije glede protjerivanja stranaca koje jamči Članak 1. Protokola 7. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava.
“Stranac je obavješten da predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost i da ga se zato protjeruje prema Zakonu o strancima. Nije bilo potrebe da se dokument SOA-e dalje pojašnjava budući da stranac nije bio optužen ni za kakvo kazneno djelo. Osim toga, ni domaće zakonodavstvo ne dopušta dodatna objašnjenja”, navela je Stažnik.
Što je utvrdio sud u Strasbourgu?
Europski sud utvrdio je da Fadilu S. nije bio “omogućen ni kratak pregled činjenica koje su poslužile kao osnova za zaključak da je predstavljao prijetnju nacionalnoj sigurnosti, te je stoga zaključio da nije mogao primjereno izložiti svoje argumente tijekom sudskog postupka”. Osim toga, argumente nisu provjerili ni sudovi koji su imali tu mogućnost, već su bezrezervno prihvatili SOA-inu procjenu.
Ante Letica koji se godinama tijekom svoje karijere u SOA-i susretao s ovakvim slučajevima stava je da se detalji sigurnosnih procjena ne moraju pokazivati osobama koje se provjerava. Uostalom, kaže za N1, to ne predviđa ni Zakon o sigurnosno-obavještajnom sustavu.
“SOA prema zakonu ne mora objavljivati detalje svih sigurnosnih procjena. Europski sud za ljudska prava donosi ovakve presude iako EU nije ni svjesna onoga što joj se sprema zbog potencijalno opasnih stranaca. Osim toga, na to nije ni spremna niti ima ikakve protumjere”, upozorava Letica.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!