Gotovo mjesec dana prošlo je od tragedije koja je sisačku ulicu Capraške poljane zavila u crno. Ničim izazvan, 58-godišnji muškarac ubio je jednu ženu, ranio više susjeda, koji sada pokušavaju nastaviti živjeti dalje. Iako teško zaboravljaju što im se dogodilo željeli su javno zahvaliti liječnicima i osoblju sisačke opće bolnice jer su im spasili život.
Rupe od metaka po kući i dvorištu, podsjetnik su na krvavi prvi srpanj u sisačkom predgrađu. Sedam mjeseci nakon što se doselio u ovu ulicu, Nedu Šehića susjed je teško ranio.
“Kad su me u odnosili u nosilima, supruga je stajala ispred kuće i plakala. Samo sam joj obećao da ću biti dobro i da ću šetati s njima zajedno. Ispunio sam svoje obećanje”, rekao nam je Nedo.
Taj dan, kaže, drugi mu je rođendan. Zahvalan je liječnicima sisačke opće bolnice, koji su mu nakon teškog ranjavanja spasili život.
“Oni su mi definitivno podarili nov život. Novi rođendan. Sad ne slavim jedan, slavim dva rođendana. I to su jako blizu, 8.8. mi je prvi, a 1.7. će mi biti, ajmo reći, još bolji rođendan. Još jednom se zahvaljujem doktoru Igoru Vrgi, njegovom cijelom stručnom timu, sestrama na abdomenu i cijeloj općoj bolnici Ivo Pedišić”, ističe Šehić.
A ozljede su bile višestruke i strašne. Život mu je visio o koncu. Liječnici su najviše problema imali s ozljedom kostiju male zdjelice.
“Iz njih je jako teško zaustaviti krvarenje, posebno nakon ozljede vatrenim oružjem. To je onaj koji je bio izazov u operaciji. Isto tako bilo je i vrijeme jer kad me doktor Milostić pozvao, već je operirao drugog ranjenog u sali, a mi smo paralelno cijeli tim skupili za salu broj pet gdje je doktorica Radmanović isto došla od kuće, kao anesteziolog, Mario Janković kao anesteziološki tehničar, Tamara Mirković, Irena Vukčević kao instrumentarke”, prisjetio se Igor Vrga, kirurg u OB Dr. Ivo Pedišić u Sisku.
Svi oni došli su od kuće kasno navečer kada se dogodila pucnjava.
“Srce nam je svima kao kuća veliko kad vidiš čovjeka koji je bio na ivici života kako odlazi iz bolnice. Pun si i empatije i svega toga, onako, ganut si”, emotivno je objasnila medicinska sestra Tamara Mirković, a sličan doživljaj ima i tehničar za anesteziju Mario Janković:
“To je lijepo ovako vidjeti i za čuti, kad negdje čuješ vani da netko spominje neke ljude iz bolnice, a ne znaju vas, djeluje to baš na čovjeka, onako emotivan si, osjećaš da si napravio veliku stvar.”
Nažalost, 58-godišnjak koji je trenutačno u zatvoru, ubio je jednu ženu. Među nekoliko teško ranjenih je Miljenko Komosar, koji je ostao bez palca lijeve ruke.
“Cijelo vrijeme sam bio svjestan svega. I kad me ranio, pokušavao sam ga spriječiti, zajedno sa suprugom. Nakon što je prva vrata, prvu prostoriju, onesposobio, krenuo je prema drugima. Tu sam i ranjen, kroz vrata, pokušavajući ga blokirati. Supruga i ja cijelo vrijeme smo bili prisutni. Ona je prva javila policiji, zvala je Hitnu i održavala me na životu”, sjeća se Komosar.
I on za svoj život zahvaljuje liječnicima sisačke bolnice.
“Od prvoga trenutka relativno sam bio svjestan… sve do dolaska, od osoba hitne anesteziologa, gospodina, koji se posebno trudio da me spasi, doktora Damira Milostića i cijele ekipe kirurgije na abdominalnom odjelu. Sve komplet osoblje.”
Nakon tragedije, koju će teško zaboraviti, susjedi su si međusobna podrška.
“Suprugu i dvoje djece, šogorovu trudnu suprugu Ivanu i njihovo dvoje djece, sam sakrio u kupaonu, u tuš kabinu, i onda sam izašao van. Pucao mi je u vrata, morao sam izaći, skočiti na njega i tako me tom prilikom upucao. Nažalost, Ivana je preminula od teških rana.”
Oporavak će trajati dugo, ali borit će se, kaže ima i zašto, jer uskoro u obitelj stiže prinova.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!