Klinička psihologinja iz Zagrebačkog psihološkog društva Ivana Ćosić Pregrad kazala je u Newsroomu N1 da je potres jedan od onih događaja koji nas suočava s nepredvidivošću. Objasnila je o čemu je riječ.

“Nekako ostale elementarne nepogode mi možemo predvidjeti, pratiti, očekivati, nekako se pripremati kao, recimo, na poplave ili na požar. Stignemo napraviti stvari. Međutim, potres je zaista nešto što se dogodi iznenada, potpuno bez očekivanja i izvan naše kontrole, za gotovo sve ljude je zastrašujuće iskustvo”, kazala je.

Potom je nabrajala ranjive skupine:

“Djeca sigurno spadaju u ranjivu skupinu.”

“Što smo bliže traumatskom događaju, recimo u ovoj situaciji potresa najugroženiji, narizičniji za razvoj traumatskih reakcija i ozbiljnijih posljedica su upravo ljudi koji su bliže epicentru, jer je taj događaj njih pogodio i zaista donio ugroze na različite načine”, dodala je.

“Nakon traumatskih događaja reagiramo na više razina”, objasnila je dalje i navela da se prvo pojavljuju tjelesne, somatske reakcije, potom one psihološke prirode poput zbunjenosti, a u konačnici osobe izložene traumatskom događaju mogu biti osjetljivije na zvukove i podražaje, mogu im se čak probuditi traume odranije, primjerice iz rata.

Tu nije kraj popisa ranjivosti:

“Ranjivi smo svi. Već samo svjedočenje ljudskoj patnji pokreće neke traumatske reakcije i kod nas.”

“Gledatelji iz drugih krajeva Hrvatske, koji možda nisu osjetili potres, mogu možda primijetiti neke od ovih znakova kod sebe: veći osjećaj zabrinutosti, narušeni osjećaj sigurnosti zato što svjedoče ovim iskustvima. Posebno ranjiva skupina su pomagači. Bilo da se radi o vatrogascima, pocliajcima, liječnicima, volonterima.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad | i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.