Za 12 eura mjesečno žive u tuđim stanovima: "Država je odgovorna za to!"

Vruće je ljeto za desetljećima zaboravljene zaštićene najmoprimce i vlasnike tih stanova. Ljudi koji su se našli na sukobljenim stranama zbog poteza bivše države i propuštenih poteza hrvatske države sada se konačno, u radnoj skupini koju vodi Ministarstvo graditeljstva, pokušavaju dogovoriti o modelima rješenja. Ne ide lako.

Osim obitelji Hrastić, u kući na zagrebačkom Maksimiru nakon Drugog svjetskog rata u prizemlju su se uselili, i dalje žive, zaštićeni najmoprimci. Ljudi koji su u bivšoj državi stekli stanarsko pravo, ali nikad nisu mogli otkupiti te stanove. Sada mjesečno plaćaju najam od 12 eura, a Josip želi da oni napuste stan koji je u njegovom vlasništvu.

“Između 90 i 95 posto vlasnika se izjašnjava da im se bez ikakvih drugih mogućnosti, koje uopće ne žele uzeti u obzir, žele da im se ti stanovi vrate”, kaže tajnik udruge Vlasništvo i posjed Josip Hrastić.

Koliko je takvih stanova u Hrvatskoj ne zna se točno – procjene se kreću i do 3700. Kako bi pokušao riješiti 30 godina stare probleme vlasnika otetih stanova Branko Bačić, sedmi u nizu nadležnih ministara, predlaže pet mogućih modela – dogovor obiju strana, isplatu vlasniku, zamjenski stan za vlasnika, isplatu najmoprimci i zamjenski stan za najmoprimca.

“To se moglo riješiti odavno. Zna se da je država odgovorna za tu situaciju jer je država dodjelila stanarska prava na privatnim stanovima. Ta stanarska prava su imovinska prava i ona se ne mogu oduzeti bez isplate adekvatne naknade, tako da se država tu prvenstveno mora financijski uplesti kako bi se našlo rješenje da se zadovolje i jedna i druga strana”, objašnjava Marko Fak, odvjetnik Hrvatskog saveza udruge stanara.

Država je prošli put zakon pokušala donijeti prije pet godina, ali njegova rješenja srušio je Ustavni sud 2020. Sud je tad zaključio da Zakon nije uravnotežen i da je previše na štetu najmoprimaca. Vlasnici stanova sada ističu da novi prijedlog zakona degradira njih osobno.

“To je šokantno, to je nešto što je nedopustivo i u svakoj normalnoj državi takav papir bi završio u smeću, a onda bi se pristupilo izradi poštenog zakona na pošten način. Mi smo najavili da ćemo izaći iz radne skupine, ukoliko se ova farsa nastavi”, naglašava Hrastić.

Europski sud u Strasbourgu već je kaznio Hrvatsku od koje traži da pravedno obešteti vlasnike. Bačić zato obećava da bi novi zakon na jesen trebao u zakonsku proceduru pa da se problem počinje rješavati tijekom iduće godine.

“Nije lako naći balans između želja vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca koje su često dijametralno suprotne, a da taj zakon bude prihvatljiv i Ustavnom sudu Republike Hrvatske i Europskom sudu za ljudska prava i iz tog razloga priprema ovog zakona traje… Financijska šteta koju u ovom trenutku trpi Republika Hrvatska je zanemariva u odnosu na iznos koji će koštati provedba ovog zakona”, izjavio je ministar Branko Bačić.

Za početak, država želi Registar ovih stanova. Početkom 2025. vlasnici bi trebali dobivati i tržišnu najamninu – 50 posto bi plaćala Republika Hrvatska, a 50 posto zaštićeni najmoprimac. U konačnici, država predviđa spomenutih pet modela.

Bivša ministrica Anka Mrak Taritaš napominje da u ovoj bitci obje strane moraju biti na dobitku.

“Nitko nema čarobni štapić, ali treba probati maksimalno zadovoljiti i jednu i drugu stranu. Vlasnici moraju doći do svojih stanova i moraju, ali i zaštićni najmoprimci ne mogu biti građani drugog reda, ne može ih se baciti na ulicu, oni moraju imati mogućnost, jednako tako jer nisu zbog sebe došli u takvu sitauciju nego zbog okolnosti, otkupiti stanove.”

Iz Bačićeve radne skupine zato najavljuju novi sastanak u rujnu i provjeru svih detalja u prijedlogu zakona kako on ne bi ponovno pao na Ustavnom sudu.

“Bilo kakvo iseljenje zaštićenog najmoprimca na koje on ne bi dao svoj pristanak bilo bi direktno protivno i Ustavu RH i Europskoj konvenciji. Zato pokušavamo naći riješenje koje bi izbjeglo takav scenarij”, govori Fak.

Svatko se bori za svoj interes, prijedlozi koji dolaze iz Ministarstva očigledno još ne uspijevaju zadovoljiti obje strane pa se 30-godišnjoj borbi, koju je izazvala država, još ne nazire kraj.

Prenosimo u cijelosti očitovanje Ministarstva na ovu temu:

Pitanje zaštićenih najmoprimaca u privatnim stanovima je složeno tranzicijsko pitanje suprotstavljenih stavova vlasnika i najmoprimaca tj. bivših nositelja stanarskog prava na stanovima u privatnom vlasništvu. Radi se o ljudima koji su dobili stanarsko pravo u stanovima u privatnom vlasništvu, a koje pravo je prestalo 1996. i zamijenjeno je tada novouvedenim institutom zaštićenog najmoprimstva.

Problem je što i vlasnici i zaštićeni najmoprimci polažu vlasnička prava na stan, a tu je dilemu u više navrata rješavao i Europski sud za ljudska prava koji je presudio da bivše stanarsko pravo nije istovjetno pravima vlasništva te da se institutom zaštićenog najmoprimstva ograničavaju vlasnička prava vlasnika.

U skladu sa stavovima Europskog suda za ljudska prava 2018. godine je donesen zakon koji je ponudio prijelazni rok nakon kojeg bi zaštićeni najmoprimci morali napustiti stanove. Međutim, taj zakon, odnosno njegove sporne odredbe ukinute su odlukom Ustavnog suda iz koje proizlazi (a osobito iz izdvojenih podupirućih mišljenja) da je država ipak veći teret morala preuzeti na sebe.

Važno je napomenuti kako će po izradi Registra, otprilike od 1.1.2025., vlasnicima biti isplaćivana puna tržišna najamnina (50% bi plaćala Republika Hrvatska, a 50% zaštićeni najmoprimac). Ta najamnina će biti tržišna, dakle, ne 2,00 € po kvadratu kako se pribojavaju vlasnici, već osjetno veća, ovisno i o lokaciji.

Nastavno na preostali dio upita pojašnjavamo kako je Europski sud za ljudska prava u nekoliko pojedinačnih slučajeva naložio Republici Hrvatskoj isplatiti vlasnicima stanova razliku između iznosa zaštićene najamnine i iznosa stvarne tržišne najamnine. To je praksa koju su prihvatili i hrvatski sudovi te je nepošteno reći da se ljudska prava u tom smislu krše jer svatko tko se na to odluči ima pravo na pravnu zaštitu. To je prepoznao i Odbor ministara Vijeća Europe za što je i pohvalio Republiku Hrvatsku i to je činjenica koju se ne smije zanemariti.

Također, financijska šteta koju u ovom trenutku trpi Republika Hrvatska je zanemariva u odnosu na iznos koji će koštati provedba ovog zakona. Cilj donošenja zakona je prvenstveno ispraviti nepravdu koja je stara preko 70 godina odnosno da se vlasnicima osigura posjed njihove imovine a zaštićenim najmoprimcima osigura smještaj.

Također, valja još jednom istaknuti da je 2018. donesen zakon koji je uredio ovu problematiku u skladu s primjedbama Europskog suda za ljudska prava, ali je taj zakon ukinut odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske. Nije lako naći balans između želja vlasnika stanova i zaštićenih najmoprimaca koje su često dijametralno suprotne, a da taj zakon bude prihvatljiv i Ustavnom sudu Republike Hrvatske i Europskom sudu za ljudska prava i iz tog razloga priprema ovog zakona traje.

Što se tiče procedure donošenja možemo potvrditi kako će Ministarstvo i Vlada prijedlog zakona uputiti u javno savjetovanje a potom i u zakonodavnu proceduru donošenja u skladu sa zadanim planom. S obzirom na iznesene primjedbe članovima radne skupine je najavljen još jedan sastanak početkom rujna nakon kojeg bi zakon išao u javno savjetovanje i u zakonodavnoj proceduri bi se našao do kraja godine, a primjena zakona bi počela 2024. godine.”

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.