Riba može pružiti mnoštvo nevjerojatnih zdravstvenih prednosti. Primjerice, većina masne ribe sadrži omega-3 masne kiseline, za koje je poznato da smanjuju rizik od srčanih bolesti i pomažu u kognitivnom zdravlju. Također mogu smanjiti rizik od depresije i poboljšati mentalno zdravlje.
Međutim, iako riba ima puno zdravstvenih prednosti, ona također može povećati vašu izloženost živi. Prema časopisu Environmental Health Perspectives konzumacija ribe kriva je za više od 90 posto izloženosti živi u SAD-u, a tuna je jedna od vodećih vrsta ribe po sadržaju žive.
No, premda znamo da tuna i druge vrste ribe sadrže živu, je li moguće otrovati se živom ako je pojedete previše?
Živa u tuni
Consumer Reports, neprofitna organizacija koja se među ostalim bavi zaštitom potrošača, nedavno je objavila izvješće u kojem su ispitali razine žive u pet različitih marki tune: Wild Planet, Bumble Bee, StarKist, Chicken of the Sea i Safe Catch. Osim različitih proizvođača, proučavali su i različite vrste tune.
Otkrili su da je svih pet marki sadržavalo određene razine žive, a znanstvenici su se zabrinuli da bi količine koje su pronašli u određenim limenkama mogli biti potencijalno opasne. Budući da se razina žive razlikuje od tune do tune i od proizvođača do proizvođača, stručnjaci preporučuju da trudnice u potpunosti izbjegavaju tunu ako je moguće, a da ostale odrasle osobe jedu umjereno.
No čak i s ovim novim informacijama o razinama žive u određenim markama i vrstama tune, kao i prijedlogom da se trudnice u potpunosti klone, postoji još više za znati o rizicima prosječne odrasle osobe kada je u pitanju konzumacija tune i žive—posebno o tome može li vas previše tune zapravo uzrokovati trovanje živom.
Zašto tuna sadrži živu?
Prema izvještaju Consumer Reports, ne možete konzumirati plodove mora bez konzumiranja određene razine žive. To je zato što je stalno prisutna u morima i zato što je prirodni mineral, ali i zato što dolazi od onečišćenja koje je stvorio čovjek.
Članak iz časopisa Biological Trace Element Research navodi da tuna ne dobija živu samo hraneći se drugim ribama, nego se ovaj mineral također s vremenom nakuplja u tkivu tune jer ga se ne može lako riješiti. Ova kombinacija čimbenika čini živu velikim problemom, posebno u tuni.
Može li živa naštetiti organizmu?
Prema EPA-i (Agencija za zaštitu okoliša Sjedinjenih Država) živa se smatra neurotoksinom koji može imati negativne zdravstvene nuspojave ako se konzumira u većim količinama – poput gubitka moždanih stanica i motoričkih sposobnosti, pogoršanog pamćenja, osjećaja tjeskobe i povećanog rizika od srčanih bolesti. Točnije, metil-živa je vrsta žive koja se nalazi u plodovima mora i ribi poput tune, a visoke razine mogu potencijalno dovesti do trovanja.
EPA također kaže da simptomi trovanja metil-živom uključuju oštećenje govora ili sluha, gubitak perifernog vida, slabost mišića i osjećaj bockanja u tijelu.
Ali kako možete znati kada prestati ili koliko žive može dovesti do trovanja?
Nažalost, nema jasnog pokazatelja koliko tune možete pojesti prije nego što riskirate trovanje živom, posebno imajući u vidu da nova otkrića o konzerviranoj tuni pokazuju da konzerve često sadrže neočekivane i nedosljedne količine žive. No, Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) ima neke osnovne smjernice kojih se možete pridržavati kako biste smanjili rizik od trovanja, piše EatThis.
Što kaže FDA?
FDA tvrdi da bi odraslima trebala biti dovoljna riba s nižim sadržajem žive otprilike jednom ili dva puta tjedno, a da bi trudnice ili dojilje trebale ograničiti konzumaciju ribe na one vrste s niskim sadržajem žive dvaput ili tri puta tjedno.
Ako redovito jedete puno tunjevine, obratite pozornost na neke od mogućih znakova trovanja živom u tijelu i razgovarajte sa svojim liječnikom ako ste zabrinuti koliko konzumirate.
Prijedlozi morskih plodova s niskim sadržajem žive
Važno je upamtiti da kad god jedete plodove mora, više je nego vjerojatno da unosite određenu količinu žive u svoje tijelo. Međutim, postoje vrste riba i školjkaša koje u prosjeku sadrže manje žive nego primjerice tuna.
Niže razine žive nalaze se kod rakova, škampa, liganja, bakalara, lososa, kamenica i jastoga. Ako tražite konzervirane proizvode koje možete zgrabiti i opskrbiti se, a koji nisu toliko izloženi živi kao konzervirana tuna, probajte inćune ili sardine za koje se smatra da spadaju u kategoriju s “nižom razinom žive”.
Premda ne možete u potpunosti točno predvidjeti koliko tune može dovesti do trovanja živom, sa sigurnošću se može reći da više razine žive sigurno mogu imati potencijalno štetan utjecaj na vaše zdravlje.
Jadransko more čišće od oceana
Prema informacijama koje su prikupljenje u sklopu projekta “Riba Hrvatske – Jedi što vrijedi”, Jadransko more nije poznato kao more onečišćeno živom i teškim metalima.
U 2014. godini Hrvatska agencija za hranu izradila je “Znanstveno mišljenje o prisutnosti žive, olova, kadmija i arsena u akvatičkim organizmima na tržištu Republike Hrvatske”. Zaključak ovog znanstvenog mišljenja je da razina rizika za ljudsko zdravlje od unosa toksičnih elemenata putem konzumacije istraživanih akvatičkih vrsta u Republici Hrvatskoj vrlo niska.
No, ipak upozoravaju da veliki predatori, kao što su tuna, sabljarka i sl. nalaze se na vrhu prehrambenog lanca u morskom ekosistemu te zato mogu bioakumulirati veliku količinu žive i to posebno u obliku metil-žive. Iz navedenih razloga ne preporuča se konzumirati tune i njima srodne vrste u velikim količinama kroz dugi period.
Glavni simptomi trovanja živom:
– gubitak osjećaja u jezik i usnama
– gubitak sposobnosti koordinacije
– smanjenje vidnog polja
– gubitak sluha
– rastrojenost živčanog sustava i mentalni poremećaji
“Poput sve druge ribe, tune i njima srodne vrste iznimno su zdrav izvor proteina ali moramo biti pažljivo koliko često je jedemo, to nije hrana koju trebamo jesti svaki dan”, navodi se u tekstu koji potpisuje dr.sc. Krstina Mišlov.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
pročitajte još
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!