Koliko god se u medijima govorilo o opsesivno kompulzivnom poremećaju, čini se da je to i danas pojam koji vrlo malo ljudi razumije.

Poremećaj se, tako, često kategorizira kao ljubav prema organizaciji i čišćenju ili kao osobina s kojom svi živimo – što je sve netočno.

Što je OKP?

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) se podjednako pojavljuje kod oba spola. Prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti, svrstava se među tzv. anksiozne poremećaje. Prvi simptomi obično se pojavljuju u adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, no mogu se pojaviti i prije. U dobi od 10 do 15 godina dogodi se 31 posto prvih epizoda, a 75 posto razvije se do tridesete godine života.

Pokušavajući kontrolirati stalne uznemirujuće misli i osjećaje, pojavljuje se potreba za ponavljanjem postupaka, što prelazi u kompulzivnost. Konstantno ponavljanje radnji naziva se kompulzivni ritual. Znanstvenici smatraju da se pojavljuje upravo zbog manjka sigurnosti te se sastoji se od neprimjerenih, katkad i pogrešnih pokušaja povećanja osjećaja sigurnosti. Ljudi s OKP-om nisu u stanju kontrolirati ove osjećaje.

Ljubav prema organizaciji nije simptom OKP-a

Kako se i Khloe Kardashian izjasnila: OKP je sinonim za željom za čišćenjem, što je potpuno krivo, ali nije jedina koja ne razumije što ju muči. Ne radi se o egosintetskom poremećaju kako mnogi navode, nego o opsesiji koja nije dobrodošla i koja uzrujava. Osoba koja ima OKP ne želi čistiti i ne uživa kad to radi, ali imaju osjećaj da to moraju napraviti da bi se spriječilo nešto loše ili da bi se riješili osjećaja anksioznosti.

Zašto svi misle da osobe s OKP-om vole čistiti?

Osobe koje pate od ovog poremećaja mogu misliti kako nešto mora biti baš onako kako treba i mogu imati opsesiju kada osjećaju jaku potrebnu da nešto stave na pravo mjesto ili da će sve biti OK ako svjetlo ugase pa upale 4 puta. Sve mogu ponavljati toliko puta dok ne osjete da je “sve OK”. Sve to može donijeti anksioznost, trošenje vremena, ali i bol. Ako i dalje mislite da se radi o zadovoljstvu koje donosi ponavljanje, zamislite da jednostavno morate čarapu obući i skinuti nekoliko puta, pomicati predmete na stolu beskonačnosti… Takvo ponašanje je daleko od zadovoljavajućeg.

Nema svatko “malo” OKP

Iako ćemo svi ponekad osjećati potrebu da radimo stvari koje ne želimo ili se ponavljamo, to ne znači da ste ispunili kriterije za OKP. Kod osoba koje ga stvarno imaju se ne radi o prolaznoj želji, nego o kompulzivnoj opresiji koja ne prolazi.

OKP nije kompulzivno pranje ruku

Osobe koje imaju OKP mogu se stalno vrtjeti oko osjećaja straha, ali to nije uvijek slučaj. No, opsesije postoje, a često se javljaju:

– neželjene misli
– neželjene nasilne misli
– misli o želji da se nekome naudi
– svjesnost o senzacijama u tijelu, poput treptanja ili disanja

– negativne misli o partneru, npr. pitanje: “što ako ga ustvari ne volim”

Kako prepoznati simptome OKP-a?

– pojavljivanje osjećaja nerealnog straha i negativnih misli (strah od prljavštine ili bacila)
– ponavljane rituala poput stalnog pranja ruku, otključavanja i zaključavanja vrata, brojanje, sakupljanje nepotrebnih stvari ili konstantno ponavljanje istih koraka
– nemogućnost kontroliranja neželjenih misli i ponašanja

– nedostatak osjećaja zadovoljstva nakon ponavljanja radnje (tek kratkotrajno zadovoljstvo)
– trošenje barem jednog sata na dan na misli i rituale

Mentalne prisile postoje

Baš kao što će osoba ponavljati fizičke radnje da bi ugodila opsesiji, može se dogoditi i da ponavljaju mentalne prisile. Moguće je da osobe s OKP-om dožive opsesije koje će potpuno preplaviti um, a oni će patiti. Možda niti sami ne razumiju da pate od OKP-a, nego misle da se radi o fizičkoj potrebi da se stalno peru ruke.

Primjeri mentalno kompulzivnih radnji su:

– neutralizacija misli gdje neželjene mijenjamo onima koje želimo
– analiziranje opsesije kako bi se riješila
– razmišljanje o prošlim iskustvima

Gdje potražiti pomoć?

Opsesivno-kompulzivni poremećaj je teško stanje da biste se s njim borili sami. Porazgovarajte s liječnikom o svojim simptomima. Obavite potrebne preglede da biste bili sigurni da neki drugi psihološki problem ne utječe na vaše ponašanje.

OKP se uobičajeno liječi psihoterapijom, lijekovima ili njihovom kombinacijom. Svatko će reagirati bolje na jednu vrstu terapije, zato porazgovarajte s liječnikom o najboljem tretmanu za vas, a stručnjaci često ističu kako je terapija izlaganja jedan koja djeluje. Oporavak može biti dug i spor, ali znatno poboljšava kvalitetu života, prenosi Ordinacija.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.