Pandemija koronavirusa službeno je završila 5. svibnja i iz nje se moglo jako puno naučiti, ponajprije u smislu načina na koji se reagiralo.
Baš zato je predsjednik Europskog vijeća Charles Michel u najgorim danima koronakrize predložio pravila kojih bi se sve zemlje trebale pridržavati kako bi se pripremile i odgovorile na krizne situacijama, piše Politico.
Nažalost, dojam je da prijedlog nikad neće zaživjeti, čime se odbacuje velika prilika za postavljanje “temelja obrane” u slučaju neke nove krize takve vrste. Naime, preostalo je još samo 12 mjeseci da se pravila eventualno usvoje, a europske zemlje previše su podijeljene oko brojnih detalja pa ne postoji previše prostora za optimizam.
Možda se u Ženevi tijekom Svjetske zdravstvene skupštine (WHA), koja traje do 30. svibnja, ipak nešto okrene na bolje. Kao i svake godine, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) okupit će ključne osobe za zdravstvo i provođenje politika vezanih uz njega pa pokušati pronaći zajednički jezik na temu budućeg pristupa pandemijama.
Opširna početna verzija prijedloga bila je, u najmanju ruku, poprilično ambiciozna i pokrivala je apsolutno sve – od pristupa cjepivima do jačanja jačanja zdravstvenih sustava kako bi mogli odgovoriti na zdravstvene krize.
Ali, obzirom da se zemlje suočavaju s problemom prava intelektualnog vlasništva i pravila o dijeljenju medicinskih proizvoda razvijenih tijekom pandemije, kompromis se sve teže pronalazi. Najviše prijepora imaju dvije stavke.
Ona prva jest poduzimanje mjera za podršku vremenski ograničenim odricanjima od prava intelektualnog vlasništva kako bi tvrtke koje nisu vlasnici patenata mogle proizvoditi cjepiva ili tretmane. Bio je to problem koji zemlje nikako nisu uspjele riješiti ni tijekom pandemije covida.
A tu je i drugi problem, kako osigurati da zemlje koje dijele informacije o opasnim patogenima dobiju pristup svim tretmanima i cjepivima razvijenima korištenjem tih podataka. Zemlje u razvoju to vide kao glavnu stavku za osiguranje jednakosti u sljedećoj pandemiji, no veliki protivnici su im velike farmaceutske tvrtke koje imaju potporu nekih bogatih zapadnih zemalja.
U prvom se redu misli na Sjedinjene Države jer ne žele pristati na odricanje od prava intelektualnog vlasništva, a nisu skloni ni odredbama koje bi zahtijevale od farmaceutskih tvrtki licenciranje drugih proizvođača za proizvodnju njihovih proizvoda.
Time samo dolazi do novih rasprava i svađa, u kojima jedni tvrde da nitko ne smije tražiti profit ispred svega u kriznim vremenima, a drugi se s time ne slažu i smatraju da oni koji brane od bolesti moraju za to biti adekvatno nagrađeni, posebno jer troše svoje resurse da bi došli do rješenja za sve.
Nažalost, to su samo neki od problema, postoji cijeli niz onih manjih, koji variraju od zemlje do zemlje. Primjerice, Rusija, Kina, Iran, Namibija i Egipat protive se predloženim mehanizmima nadzora, a Europska unija, Kanada i Švicarska zalažu se za još strože mehanizme nadzora od onih koji su predloženi jer tvrde da ne pružaju odgovor na spremnost određene zemlje za bitku sa zdravstvenom krizom.
Manje razvijenim i siromašnim zemljama smeta što bi ih se moglo prozivati u negativnom kontekstu ako pristanu na apsolutno sve, čak i ono što nisu u mogućnosti ispuniti zbog nedostatnih resursa, infrastrukture… Zato se žele osigurati da će bogatiji u tom smislu pomoći pravovremeno i na adekvatan način. Stoga, dojam je da će se kompromis postići na najnižim razinama, gdje nitko neće pronaći razlog za protest protiv predloženih smjernica, što znači da one možda neće biti baš adekvatne za istinsku bitku s nekom budućom pandemijom.
Ali, potrebno je i malo optimizma jer svaki postignuti dogovor bit će korak naprijed, koliko malen bio. I, bit će korak ispred onog kaosa kojem smo svjedočili dok se covid pojavio diljem svijeta prije nešto više od tri godine.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!