Kolumbijskim i meksičkim kartelima kokain donosi 150.000 posto profita - to je najprofitabilniji biznis na planeti, otkriva istraživačka knjiga Joana Grila, koja se bavi unutrašnjom strukturom mafije.
U Južnoj Americi bijesni rat Meksikanaca i Kolumbijaca za primat u distribuciji kokaina, a krvavi obračuni su sve češći.
Grilo otkriva da se meksički narkobiznis počeo razvijati na zapadnoj obali u Sinaloi, gdje su kineski useljenici počeli uzgajati opijumski mak i marihuanu.
Međutim, Meksikanci su im ubrzo preoteli taj “biznis” i počeli ga razvijati zbog sve veće potražnje na narko tržištu SAD-a.
Iako su Kolumbijci glavni proizvođači kokaina, Meksikanci su brutalnom vojnom taktikom, efikasnom organizacijom transporta i razvojem jake prodajne mreže u centralnoj Americi i SAD-u uspjeli razviti distribuciju.
Cilj Meksikanaca je da kontroliraju globalno tržište i da oni određuju Kolumbijcima što i kako da se radi s kokainom.
Grilo otkriva da kolumbijski seljak za “koku” s jednog hektara dobije 80 dolara. Plantaže su pod kontrolom Kolumbijaca, ali Meksikanci pokušavaju nametnuti uvjete uzgoja.
Kada “koka” prođe prvu kemijsku preradu i postane “čagra”, prerađuje se u “pastu” koja se u Kolumbiji prodaje za 800 dolara po kilogramu.
“Pastu” otkupljuju laboratoriji za proizvodnju kokaina. Tamo prolazi proces kristalizacije i prerađuju je u “cigle” od kilograma čistog kokaina, koje se transportiraju na sabirna mjesta.
Kolumbijska mafija prebacuje ih u glavne luke za transport u Meksiko. “Cigla” čistog kokaina u Kolumbiji vrijedi 2.147 dolara.
Glavna luka za ukrcavanje kokaina je Buenaventura, najopasniji grad u Kolumbiji, koji kontroliraju “Urabenjosi” – pravojska narko mafije sa sjevera zemlje.
Na američkoj granici cijena kokaina “skače” čak za 17 puta! Onog trenutka kada narkokarteli uspiju prebaciti pošiljke kokaina preko granice SAD-a, njihov biznis ispunjava plan profitabilnosti.
“Cigla” čistog kokaina koju su platili 2.000 dolara u SAD dolara dostiže cijenu od 34.700 dolara.
U New Yorku “cigla” kokaina vrijedi 120.000 dolara, jer se u “epicentru” prodaje kokain prerađuje, razrjeđuje i odmah ide u maloprodaju, bez dodatnih troškova i rizika transporta.
U SAD se droga prebacuje cijelom lancu ljudi koji se brinu za transport, skladišta, kamione i dilersku mrežu. Iako svi uzimaju dio zarade – oni ne znaju tko su distributeri.
Da bi zakomplicirali posao policiji i osigurali manevarski prostor, Meksikanci namjerno organiziraju višestruku preprodaju i lance posrednika koji se preklapaju.
Istražiteljima je zato gotovo nemoguće utvrditi točan trag pošiljki.
Kako je navedeno u knjizi, kokain kartelima donosi ukupno 150.000 posto profita. Od toga, promet i distribucija kokaina meksičkim kriminalcima donese 6.000 posto profita.
Radi se o najprofitabilnijem biznisu na planetu.
Meksički karteli upravljaju narudžbama kokaina u Kolumbiji preko svojih izaslanika. Kolumbijci im dostavljaju drogu u Meksiko, Panamu i Honduras.
Pošto kontroliraju proizvodnju, Kolumbijci mogu regulirati cijenu droge na globalnom tržištu.
Najveći problem meksičkog narkobiznisa je stalna borba s Kolumbijcima za kontrolu ponude i potražnje.
Meksikanci kao distributeri pokušavajukontrolirati i proizvodnju, a Kolumbijci kao proizvođači pokušavaju nametnuti uvjete po kojima će Meksikanci prodavati drogu.
Meksički karteli kokain iz Centralne Amerike prebacuju brodovima, podmornicama i manjim avionima, uglavnom “cesnama” koje u SAD kupuju za 50.000 dolara.