Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju (BRID) predstavit će 20. listopada istraživanje mjere Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa. Cilj istraživanja bio je ispitati socijalni profil korisnika mjere i načine njihova uzdržavanja uz tadašnju naknadu od 1.600 kuna.
Istraživanje je provedeno od siječnja 2014. do lipnja 2015. godine na reprezentativnom uzorku bivših korisnika mjere stručnog osposobljavanja koji su mjeru završili u punom trajanju do kraja rujna 2014. godine. Budući da je mjesečna novčana naknada za korisnike u vrijeme provođenja istraživanja iznosila 1.600 kn uz troškove prijevoza (od početka 2015. godine povećana je na 2.400 kn uz troškove prijevoza), namjera istraživanja bila je ispitati na koji su se način korisnici uzdržavali tijekom tog razdoblja, napominje BRID.
To je najkorištenija i često kritizirana mjera poticanja zapošljavanja mladih koju je, premda je postojala i ranije, u većem obujmu uvelo tek Ministarstvo rada i mirovinskog sustava Miranda Mrsića.
Kako navodi BRID, u trenutku anketiranja najveći dio korisnika bio je nezaposlen, njih 59 posto. Manje od trećine korisnika bilo je formalno zaposleno u struci, a preostalih 16 posto bilo je zaposleno izvan struke ili su radili neformalno.
Zanimljiv je podatak da je dio trenutno nezaposlenih ostvario određeno radno iskustvo nakon izlaska iz mjere, no uglavnom se radilo o kratkotrajnim i iznimno nisko plaćenim poslovima.
Formalno zaposlenje u struci nešto su češće pronalazili korisnici s visokim stupnjem obrazovanja i oni koji su mjeru koristili u privatnom sektoru ili javnim institucijama.
“Nakon isteka mjere poslodavci iz privatnog sektora znatno su češće zadržavali korisnike kao vlastite zaposlenike u usporedbi s poslodavcima u javnom sektoru. Nizak udio korisnika koji su nakon isteka mjere zadržani kao zaposlenici na radnom mjestu na kojemu su se osposobljavali (12%), osim generalno lošom situacijom na tržištu rada može se objasniti i činjenicom da se mjera najviše koristila u javnom sektoru u kojemu je na snazi zabrana zapošljavanja te u kojemu za razliku od privatnog sektora nisu postojali nikakvi uvjeti vezani uz uzastopno korištenje mjere”, navodi se u publikaciji.
VEZANE VIJESTI
Na razini Europske unije programi pripravništva i naukovanja u posljednje su vrijeme postali sve prisutniji instrumenti uvođenja mladih u tržište rada, odnosno nošenja s nezaposlenošću koja je kao posljedica tekuće ekonomske krize posebno pogodila mlade. Europske su institucije poseban naglasak stavile na nezaposlenost mladih kao zaseban problem koji iziskuje specifična rješenja, pritom ostavljajući po strani pitanje niske potražnje za radom, odnosno uzroka krize koji se nalaze kako u pozadini porasta ukupne razine nezaposlenosti, tako i porasta nezaposlenosti mladih. Primjerice, locirajući srž problema u nedostatku radnog iskustva kao što je to slučaj s mjerama poput Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa, nezaposlenost mladih tretira se kao problem koji je moguće riješiti ili ublažiti intervencijama na strani ponude rada koje će povećati njihovu „konkurentnost“ na tržištu rada.
“Međutim, uzroci viših stopa nezaposlenosti među mladima nisu samo generacijski specifični, već odražavaju probleme tržišta rada saturiranog radnom snagom koje „prednost“ pri otpuštanju daje privremeno zaposlenima i onima s manje radnog iskustva”, navodi se u zaključku. Porastu nezaposlenosti mladih u Hrvatskoj od početka krize u najvećoj su mjeri pridonijeli gubici radnih mjesta u istim onim sektorima u kojima je zabilježen najveći pad razine ukupne zaposlenosti uslijed pada prekograničnih kapitalnih priljeva i ispuhavanja nekretninskog mjehura.
“Drugim riječima, nezaposlenost mladih prije svega je simptom dugotrajnih problema na strani potražnje za radom, dodatno pogoršanih izbijanjem krize. Rješenje ovih problema izlazi iz okvira aktivne politike tržišta rada i zahtijeva fundamentalno drugačiji pristup od onoga koji europske institucije promiču programima poput Garancije za mlade. Poznato je da je učinak mjera aktivne politike tržišta rada u pravilu ograničen na intervencije na strani ponude rada, što njihovu ulogu u smanjenju nezaposlenosti u kriznom kontekstu čini marginalnom. Kao dio socijalne politike, aktivna politika tržišta rada ipak može imati ulogu osiguranja pravednije raspodjele tereta nezaposlenosti u korist najugroženijih skupina na tržištu rada. Povećavanjem zapošljivosti određenih skupina nezaposlenih moguće je i dugoročno ostvariti posredan učinak na razinu zaposlenosti”, navodi se u publikaciji.
Međutim, dodaje se, to se često ne događa zbog lošeg definiranja ciljanih skupina što dovodi do tzv. efekta mrtvog tereta nezaposlenosti, odnosno favoriziranja kandidata koji bi se (lakše) zaposlili i bez sudjelovanja u mjerama aktivne politke tržišta rada. Postojeće znanstvene spoznaje o učincima mjera aktivne politike tržišta rada koje korisnicima nude obrazovanje ili usavršavanje sugeriraju da najbolji učinak postižu one koje ciljaju usko definirane skupine korisnika među kojima postoji stvarna potreba za stjecanjem novih znanja i vještina. Korisnici mjere Stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa u pravilu ne odgovaraju tom profilu, već se većinom radi o osobama sa završenim fakultetom koje ne mogu pronaći posao prvenstveno uslijed ekonomske krize, a ne nedostatka znanja ili vještina. Stoga mjera stručnog osposobljavanja, kao što je naznačeno u uvodu, nije zaobišla problem favoriziranja natprosječno zapošljivih skupina mladih na štetu mladih koji nemaju visoko obrazovanje te su izloženiji riziku nezaposlenosti. Također, regionalne nejednakosti u pogledu nezaposlenosti nisu nimalo ublažene ovom mjerom – obuhvat nezaposlenih mladih mjerom stručnog osposobljavanja najveći je u najrazvijenijim regijama u kojima mladi imaju relativno bolje šanse za zapošljavanje, dok je obuhvat najmanji upravo u regijama s najvećim stopama nezaposlenosti.
Rezultati ovog istraživanja čine nadopunu službenim podacima te pokazuju da je u pristupu mjeri stručnog osposobljavanja stvorena i nejednakost prema socio-ekonomskom statusu korisnika. Postavljeni uvjeti za korištenje mjere ograničili su ulazak mladih koji nemaju visoko obrazovanje, što je neizravno dovelo do ispodprosječne zastupljenosti onih koji dolaze iz obitelji nižeg socio-ekonomskog statusa. Rezultati ukazuju na to da je za financiranje životnih troškova korisnika tijekom stručnog osposobljavanja bila nužna značajna financijska podrška iz privatnih izvora, najčešće obitelji. Drugim riječima, iznos mjesečne novčane naknade otežao je pristup stručnom osposobljavanju osobama koje na takvu podršku nisu mogle računati, a velika većina korisnika je tijekom korištenja mjere imala manje ili ozbiljne financijske poteškoće, navode istraživači.
Rezultate istraživanja i pripadajuću publikaciju na promociji u Kući Europe u Zagrebu u utorak u 11 sati predstavit će jedna od autorica istraživanja Dora Levačić (BRID), a o aktivnoj politici tržišta rada i problemima mladih na tržištu rada u Hrvatskoj govorit će dr. sc. Teo Matković (Hrvatski zavod za zapošljavanje) i Sven Janovski (Mreža mladih Hrvatske).
