”U pravu je optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne precijenio značaj otegotnih, a podcijenio značaj olakotnih okolnosti te propustio optuženiku cijeniti kao olakotnu okolnost činjenicu da je sudjelovao u Domovinskom ratu”, navodi Visoki kazneni sud u obrazloženju.

Prizivni sud je dodao da je prvostupanjski sud pravilo cijenio optuženiku kao olakotne okolnosti dosadašnju neosuđivanost, priznanje većinu optužbe, izraženo žaljenje i kajanje te kako je pravilno otegotnim cijenjena optuženikova upornost i odlučnost u protupravnom postupanju.

”Međutim, okolnosti da je djetetu nanosio fizičku i psihičku bol te da je dijete s njim živjelo u zajedničkom kućanstvu su okolnosti koje predstavljaju obilježje težeg oblika kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od petnaest godina. Te okolnosti ne smiju se dvostruko vrednovati, kroz kaznu i kroz ocjenu otegotnih okolnosti. Upravo te okolnosti određuju da je riječ o težem obliku kaznenog djela za koje je i propisana teža sankcija i za koje je i osuđen”, nadodao je prizivni sud.

Visoki kazneni sud je precizirao da je za osnovni oblik takvog kaznenog djela propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina, a za teži, za koji je optuženik i osuđen, propisana je kazna najmanje pet godina zatvora do najviše dvadeset godina.

Prizivni sud je podsjetio da je optuženik osuđen jer je izvršio “sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju” s djevojčicom od sedam godina. Kao očuh živio je u istom kućanstvu s djevojčicom o kojoj je trebao i brinuti jer majka privremeno nije živjela s njima. Sud je zaključio da je optuženik dijete učestalo zlostavljao godinama.