Određene osobine ličnosti mogu ljude nagnati za preuzimanje većeg rizika na cesti.
Jedna analiza više od 3500 vozača u SAD-u otkrila je da kombinacija društvenih i individualnih čimbenika pomaže objasniti agresivnu vožnju, kaže Steven Love, koji istražuje kognitivnu psihologiju i sigurnost na cestama u MAIC/UniSC-ovoj istraživačkoj suradnji u australskom Sippy Downsu, prenosi BBC.
Prema Loveovom mišljenju, na agresivna ponašanja poput prebrze vožnje i prolaska kroz crvena svjetla utječe kombinacija prometnog okruženja, očite kulturne norme prebrze vožnje i toga koliko dobro vozač može upravljati vlastitom frustracijom.
Posljednji čimbenik je ključna ulazna točka za psihologiju. “Mnogi problemi sa cestovnom sigurnošću, uključujući konzumiranje alkohola tijekom vožnje, proizlaze iz većeg psihološkog problema. Pojedinci se upuštaju u rizično, antisocijalno i emocijama vođeno ponašanje jer imaju poteškoća u reguliranju svojih misli i emocija”, kaže Love.
Ovo se posebno odnosi na vozače s osobinom agresivnosti. Takvi vozači imaju nisku percepciju rizika i manje je vjerojatno da će ih odvratiti rizici ili blage zakonske kazne. Istraživanje provedeno u Kini također ukazuje na vezu između društvene isključenosti i agresivne vožnje, jer vozači svoj bijes nose sa sobom na cestu.
Zamka percepcije
Ali nisu samo agresivni vozači ti koji sebe doživljavaju boljim vozačima nego što je zapravo slučaj. Općenito, vozači su notorno loši u procjeni vlastitih vještina. Američke studije pokazale su da većina sudionika ankete smatra da su vozači bolji od prosjeka.
Ove prenapuhane samopercepcije opasne su, prema iskustvima Sally Kyd, stručnjakinje za kazneno pravo na Sveučilištu Leicester u UK. “Ako vozači imaju tendenciju da sebe vide kao dobre, vjerojatno će voziti rizično jer ne smatraju da se zakoni o vožnji mogu primjenjivati na njih”, rekla je.
Jedan od razloga ovog jaza između stvarnog ponašanja u vožnji i samoprocjene je razlika u uvjerenjima o tome što čini vještu ili sigurnu vožnju. “Naše nedavne studije sugeriraju da je primarni uzrok negativnih interakcija na cesti razlika između drugačijih stilova vožnje na cesti. Agresivni vozači prozivaju spore vozače, dok strpljivi vozači kao problem ističu nesavjesne vozače. Obje su strane frustrirane”, kaže Love.
“Previše samouvjeren vozač koji ima antisocijalne stavove mogao bi vjerovati da je njegova prebrza vožnja potpuno sigurna nakon što uzme u obzir razinu svoje vještine”, kaže on.
Problem infrastrukture
“Ono što se treba dogoditi da bi se stvarno sve više smanjile brzine je bolje projektiranje cesta za smanjenje brzina na prvom mjestu”, kaže Charlie Klauer, koji istražuje ponašanje u vožnji na Virginia Techu, sveučilištu u američkom Blacksburgu.
Fraza “brzina ubija” je nepobitno istinita: svako povećanje prosječne brzine od 1% povećava rizik od fatalne nesreće za 4%, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Jednostavne i jeftine promjene u dizajnu cesta, od sužavanja ulica do postavljanja uporišta, spašavaju živote prisiljavajući vozače da uspore.
Ian Walker, psiholog za okoliš sa Sveučilišta Swansea u Velikoj Britaniji, govori o teoriji učenja, okviru za razumijevanje procesa učenja. “Jedan od osnovnih elemenata teorije učenja je da ako radnja nema odmah posljedice, vrlo smo loši u učenju”, kaže Walker.
Često kaže da je vožnja opasna, ali ne dovoljno opasna. Drugim riječima, ljudi koji voze dok šalju poruke ili su u pijanom stanju vjerojatno će se nekoliko puta izvući, što učvršćuje njihovo uvjerenje da je to razumno ponašanje. “Dakle, ljudi ne dobivaju povratne informacije koje su im potrebne”, kaže Walker.
Drugim riječima, vozač mora znati da bi mogao biti uhvaćen i kažnjen svaki put kad opasno vozi, a ne samo ako se sudari, tvrdi Kyd. Doista, povećana provedba doprinijela je smanjenju smrtnih slučajeva u prometu u dijelovima Brazila, SAD-a i drugih zemalja. No jedan od razloga za popustljivost prema opasnoj vožnji u mnogim pravnim sustavima je “normalizacija” nezakonitih postupaka kao što je prebrza vožnja.
Političko pitanje
Mnogi političari oklijevaju osporiti ovu praksu zbog političkog utjecaja vozača. U Italiji, na primjer, broj prometnih nesreća se povećava tijekom vremena kada su u tijeku općinski izbori, jer se usporava naplata kazni. Dio problema je u tome što su autoriteti u kazneno-pravnom sustavu vjerojatno i sami vozači, te se stoga mogu lakše identificirati s vozačima nego s ranjivim sudionicima u prometu.
Međutim, stroža provedba zakona nije najbolji lijek. “Policijski resursi su ograničeni, a agresivno ponašanje u vožnji prevladava i teško ga je otkriti. Povećanje novčanih kazni može odvratiti neke prekršitelje, ali istraživanje je pokazalo da recidiviste općenito ne odvraćaju od sankcija, vjerojatno zbog temeljnih i trajnih psiholoških problema koji utječu na ponašanje”, kaže Love.
Prema Walkeru, psihološki uvidi u sigurnost na cestama ne bi se trebali proširiti samo na pojedince, već i na cijela društva koja imaju opasne predrasude oko vožnje. On ukazuje na sigurnosne kampanje koje potiču djecu da nose svijetlu odjeću kako bi bila vidljiva na cestama. Prema Walkerovom mišljenju, to bi se moglo protumačiti kao učenje djece da su sama kriva ako budu pregažena, jer se nisu odjenula onako kako dolikuje vozačima.
U kontekstu vožnje, lako je skliznuti u ono što bi se moglo smatrati okrivljavanjem žrtve, dodaje on. U mnogim društvima vožnja ima poseban status, unatoč štetnosti za zdravlje i okoliš, što Walker i njegovi kolege nazivaju “motonormativnošću”.
Smatra da zbog toga mnogi ljudi poticanje na manje vožnje tumače kao ograničenje slobode kretanja. “Sve dok kolektivno i pojedinačno ne priznamo da naš odnos s automobilima nije bezopasan, ne znam koliko možemo napredovati”, kaže.
Klauer vjeruje da je napredak moguć, čak i ako je postupan. Na primjer, sigurnosni pojasevi i zračni jastuci bili su sporni u svojim počecima, ali sada su sveprisutni u mnogim zemljama. Za 1,2 milijuna ljudi koji svake godine poginu u prometnim nesrećama, druge promjene za dobrobit sigurnosti na cestama ne mogu doći dovoljno brzo.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!