Colette Maze kaže da je počela svirati klavir kad je imala četiri godine kako bi u glazbi pronašla toplinu koja joj je nedostajala u strogome roditeljskom odgoju.

Danas, u dobi od 106 godina, sjedeći za jednim od četiriju klavira u svojem pariškom stanu još uvijek uživa svirajući Schumanna, Debussyja i Chopina te se sprema izdati šesti album.

“Glazba je moja hrana, hrana za duh i srce”, kaže novinaru Reutersa ta sitna i vitalna žena, koja je rođena 1914. u obitelji iz srednje klase. Stroga ju je majka školovala kod kuće, a otac je bio vlasnik tvornice gnojiva.

Školovanje je nastavila na pariškome konzervatoriju ‘Ecole Normale de Musique’ smještenom u 16. arondismanu, a zatim je započela dugu karijeru korepetitorice u brojnim pariškim glazbenim školama.

Maze kaže da su za gipkost njezinih ruku i prstiju zaslužni joga i svakodnevno vježbanje.

“Prestanem li svirati, morat ću nečim ispuniti maštu, no meni treba nešto opipljivo. Vi možda ne možete bez slatkiša, a ja ne mogu bez tipki klavira, moji ih prsti moraju osjetiti”, kaže Maze, koja će uskoro izdati šesti album.

On je već snimljen i trebao je biti objavljen još u travnju, no pandemija je sve poremetila i odgodila. Riječ je i djelima Claudea Debussyja i Erika Satieja.

Njezin sin jedinac Fabrice Maze, rođen 1949., kaže da je njegova majka nadahnuće za brojne ljude, osobito u vrijeme pandemije covida-19.

“Njezina ljubav prema glazbi i drugima podiže moral. Ona je i u 107-oj godini života vitalna, u dobroj je formi i neprestano svira. Na taj način nam poručuje da za ono što radite morate imati strasti, a istodobno morate voditi račun o sebi. Njezina ljubav prema životu i smisao za humor ljudima mame osmijehe na lica”, kaže Fabrice.