Zašto biste trebali živjeti poput računovođe – i kako to vjerojatno već činite

No ako se odmaknemo od te predodžbe i pojmu „računovođa” vratimo šire značenje, koje obuhvaća brojne svakodnevne aktivnosti, možemo razumjeti ključnu, često pozitivnu ulogu koju računovodstvo ima u našim životima, piše The Conversation.

Računovodstvo je jedan od najstarijih oblika komunikacije u ljudskoj povijesti, možda čak stariji od drugih oblika pisanog jezika. Od samih početaka neraskidivo je povezano s brojčanim, često financijskim informacijama.

Engleska riječ account (račun) potječe od latinskog glagola computare, što znači brojiti, zbrajati ili zajednički obračunavati, čime su postavljeni njezini brojčani temelji. Kasnije je francuski izraz acont taj pojam izravnije povezao s brojenjem novca, odnosno obračunavanjem primljenih i isplaćenih iznosa.

S vremenom se ta definicija razvila u današnje usko shvaćanje računovodstva, koje više ne povezujemo samo s brojenjem ili obračunavanjem novca, nego ponajprije s poslom koji obavlja kvalificirani stručnjak – računovođa.

Računovodstvo kao opravdavanje vlastitog ponašanja

Međutim, to ne mora biti jedini način na koji razmišljamo o računovodstvu ili računovođama. Uz prevladavajuću definiciju koja se odnosi na upravljanje financijama, razvila se i druga, šira definicija prema kojoj je računovodstvo „jezik kojim ljudi drugima opravdavaju svoje ponašanje”.

U tom smislu računovodstvo nije samo brojanje, iako ono i dalje ostaje njegov dio, nego i mjerenje, bilježenje, objašnjavanje, opravdavanje i vrednovanje. Računovodstvo tako postaje polaganje računa, odnosno nešto što već činimo u svakodnevnom životu.

Na najjednostavnijoj razini, koja je bliska tradicionalnom računovodstvu, vođenje kućnog proračuna može se smatrati oblikom svakodnevnog računovodstva. Upravo se tako često tumači shvaćanje ekonomije grčkog filozofa Aristotela, koji ju je promatrao kao upravljanje kućanstvom.

Takvim se svakodnevnim računovodstvom bavimo kada plaćamo račune i usklađujemo kućni proračun ili kada dijete stavlja džeparac u kasicu-prasicu.

Instagram profili poput moneymum dobar su primjer takvog svakodnevnog računovodstva, koje je usko povezano s financijama, ali istodobno duboko ukorijenjeno u stvarnosti svakodnevnog života: računici na komadiću papira i ekonomiji za kuhinjskim stolom.

No pojam svakodnevnog računovodstva možemo proširiti i izvan samih brojki. Aristotel je ekonomiju također shvaćao kao opće upravljanje odnosima, odnosno kao svojevrsno „društveno računovodstvo”.

Zapravo, ako razmislimo o tome zašto u bilo kojoj situaciji polažemo račune, razlog je upravo u tome. Čak i kada to činimo u financijskom smislu, primjerice kada poduzeće objavljuje financijska izvješća, ono to ponajprije radi kako bi uvjerilo dioničare da oni koji upravljaju poslovanjem odgovorno troše njihov novac.

Iz te perspektive računovodstvo se ne odnosi prvenstveno na novac, nego na komunikaciju među ljudima i osiguravanje transparentnosti. Ako računovodstvo shvatimo kao oblik komunikacije, možemo početi razmišljati i o njegovim širim oblicima kojima se svi služimo u svakodnevnom životu.

Kada napišemo recenziju proizvoda koji smo kupili putem interneta ili kada se od nas traži da tijekom procjene radnog učinka obrazložimo svoje postupke na poslu, ne bavimo li se upravo takvim oblikom računovodstva?

U svojem sam istraživanju proučavao još dva primjera svakodnevnog računovodstva: objave na društvenim mrežama i društveno angažirane prosvjedne pjesme.

Prema ovoj široj definiciji, i te su aktivnosti oblici računovodstva. Kada korisnici pišu objave na društvenim mrežama ili prosvjednici pjevaju pjesme, oni postaju svakodnevni računovođe. U svakom od tih slučajeva ljudi drugima prenose informacije i pritom upravljaju društvenim odnosima.

Aristotelovo shvaćanje ekonomije

Razmišljamo li o računovodstvu na taj način, možemo bolje razumjeti svrhu mnogih aktivnosti kojima se bavimo u svakodnevnom životu. To nas vraća Aristotelovu shvaćanju ekonomije: polažemo račune kako bismo razvijali, njegovali ili preispitivali međusobne odnose.

Takvo shvaćanje može nam pomoći i da razjasnimo vezu između računovodstva i odgovornosti. Kada polažemo račune, osobito kada netko od nas to očekuje, često je razlog upravo taj što nas ta osoba želi pozvati na odgovornost.

Svoje postupke ne opravdavamo bez razloga. A kada se od nas traži da obrazložimo vlastite postupke ili kada to tražimo od nekoga drugoga, time barem djelomično podrazumijevamo da postoji nešto za što treba odgovarati.

Ipak, prepoznavanje svakodnevnog računovodstva u vlastitim aktivnostima može nam otkriti i pozitivne strane naše međusobne ovisnosti. Kada zajedno slušamo glazbu na koncertu ili s prijateljima štedimo za zajedničko putovanje, bavimo se oblicima računovodstva koji nas međusobno povezuju.

To su načini polaganja računa koji se tiču nade, ljubavi i prijateljstva. Računovodstvo, dakle, nije samo pitanje odgovornosti za vlastite postupke, nego i način na koji se zbližavamo s ljudima oko sebe. Zato računovodstvo nije isključivo područje kojim se bave profesionalni računovođe.

Da, postoje stručnjaci čiji je posao sastavljanje financijskih izvještaja poduzeća. Ali ako računovodstvo promatramo samo u tom uskom smislu, propuštamo uočiti koliko se naših svakodnevnih aktivnosti zapravo temelji na njemu. Računovodstvo je u svojoj srži oblik komunikacije, a svi smo mi računovođe u svakodnevnom životu.

Samo se toga trebamo prisjetiti.