Usred skladišta svjetlucavog zlatnog blaga iz iberskog brončanog doba, nekoliko predmeta moglo bi biti posebno dragocjeno. Tupa narukvica i zahrđala šuplja polukugla ukrašena zlatom nisu iskovane od podzemnog metala, već od željeza iz meteorita koji su pali s neba.
Otkriće, koje je predvodio sada umirovljeni voditelj konzervacije u španjolskom Nacionalnom arheološkom muzeju Salvador Rovira-Llorens, sugerira da su tehnologija i tehnike obrade metala u Iberiji prije 3000 godina bile daleko naprednije nego što smo mislili.
Blago Villene, kako je poznato skrovište od 66 uglavnom zlatnih predmeta, otkriveno je prije više od 60 godina, 1963., u današnjem Alicanteu u Španjolskoj, i od tada se smatra jednim od najvažnijih primjera zlatarstva iz brončanog doba na Pirinejskom poluotoku, ali i cijeloj Europe, prenosi klix.ba.
Međutim, bilo je donekle teško odrediti starost zbirke zbog dva predmeta: mala, šuplja hemisfera, za koju se smatralo da je dio žezla ili balčaka mača; i jedna narukvica poput torca. Obje imaju ono što su arheolozi opisali kao “željezni” izgled – to jest, čini se da su napravljene od željeza.
U željezno doba na Pirenejskom poluotoku, kada je željezo iz rastaljene zemlje počelo zamjenjivati broncu, nije započelo sve do oko 850. pr. Kr. Problem je u tome što su zlatni materijali datirani između 1500. i 1200. pr. Stoga je pronalaženje lokacije željeznih artefakata u kontekstu blaga Villena bila svojevrsna zagonetka.
Ali željezna ruda iz Zemljine kore nije jedini izvor kovanog željeza. Postoji niz željeznih artefakata iz predželjeznog doba diljem svijeta koji su iskovani od materijala meteorita. Možda je najpoznatiji meteoritski željezni bodež faraona Tutankamona, ali postoje i druga oružja iz brončanog doba izrađena od ovog materijala koja su bila vrlo cijenjena.
Postoji način da se uoči razlika: željezo iz meteorita ima mnogo veći sadržaj nikla od željeza iskopanog iz Zemljinog tla. Stoga su istraživači dobili dopuštenje od Gradskog arheološkog muzeja Villena, u kojem se nalazi zbirka, da pažljivo testiraju dva artefakta i utvrde koliko nikla sadrže.
Pažljivo su uzeli uzorke oba artefakta i podvrgli materijal spektrometriji mase kako bi odredili njihov sastav. Unatoč visokom stupnju korozije, koja mijenja elementarni sastav artefakta, rezultati snažno sugeriraju da su i polukugla i narukvica izrađene od meteoritskog željeza.
Ovo uredno rješava dilemu kako se dva artefakta uklapaju s ostatkom zbirke: napravljeni su otprilike u istom razdoblju, datirajući oko 1400. do 1200. pr.
“Dostupni podaci sugeriraju da bi kapa i narukvica iz ostave Villena trenutno bila prva dva komada koja se mogu pripisati meteoritskom željezu na Pirinejskom poluotoku”, pišu istraživači u svom radu, “što je kompatibilno s kasnom brončanom kronologijom prije početka raširene proizvodnje zemaljskog željeza.”
Budući da su predmeti jako korodirani, rezultati nisu konačni. Ali postoje novije, neinvazivne tehnike koje se mogu primijeniti na objekte kako bi se dobio detaljniji skup podataka koji bi pomogao učvršćivanju nalaza, kaže tim. Nalazi su objavljeni u Trabajos de Prehistoria.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!