Donosimo jutarnju analizu našeg Elvira Mešanovića.

Jučer je održana 30. komemoracija za brutalno likvidiranu obitelj Zec. 30 godina država je okretala leđa događaju koji je jedan od najstrašnijih zločina koji se dogodio na početku rata.

Ubijena je jedna obitelj, majka, otac i 12-godišnja kći. Sramota je i što institucije nisu odradile svoj posao, iako su počinitelji sve priznali, a zbog proceduralnih razloga nitko nije osuđen. To je sramota i hrvatskih institucija, sramota Zagreba, sramota Hrvatske.

Šokantna je bila i izjava predsjednika Zorana Milanovića, jer se ranije pokrenula inicijativa i pitanje treba li ubijena Aleksandra Zec dobiti ulicu u Zagrebu, to je komentirao Zoran Milanović i pritom bez imalo empatije kazao da je njihova obitelj pozvana u Vladu 2004. godine i da su dobili odštetu i što više treba, pritom je dodao da zna puno slučajeva koji su još gori od obitelji Zec.

Neke izjave predsjednika Milanovića su šokantne, neke nisu. Naviknuli smo na njegove izjave, ali ipak kad govori o ovakvim slučajevima, o žrtvama, tada bi možda ipak trebao povući ručnu.

Predsjednik bi se možda mogao staviti u poziciju ostalih preživjelih članova obitelji Zec i razmisliti kako bi se on osjećao da mu kažu da je odšteta dovoljna i da mu predsjednik države koja nije procesuirala zločine kaže da ima i gorih zločina od toga.