Skoro da u svakoj profesiji postoje rekorderi i istinske legende, ali su rijetki oni koji su 60 tisuća puta bili na mjestu najveće životne sreće. Neobičnu životnu priču sa nama je podijelila najpoznatija banjalučka babica.

Rođena Banjalučanka, po nagovoru majke, školu za babice završila je u Tuzli krajem 50-ih godina. Prvog dana 1960. godine započela je radni staž u rodnom gradu.

“Bilo me je jako strah prilikom prvog poroda, a igrom slučaja bila je stara prvorotkinja. Doktor je govorio sijeci, a meni je to bilo nepojmljivo kako ću sjeći živu ženu. Kad je on dreknuo ‘sijeci’ ja sam napravila tzv. epiziotomiju i bila sam prestravljena“, govori Nimeta Cerić, babica u penziji.

Za 58 godina radnog staža porodila je više od 60.000 žena. Sjeća se čestih razočaranja roditelja kada se rodi djevojčica. Rijetko, ali je bilo i suprotnih.

“Pitao me jedan muškarac je li rodila njegova žena, na šta sam odgovorila da jest i da su dobili sina. On je s klupe pao u nesvijest. Donijela sam vodu i pitala ga što mu je, na što mi je rekao da ih ima 11, na što sam kazala da je taman za Borčev tim“, komentira Cerić.

Preživjela je dva rata. Pamti oslobađanje Banjaluke 22. travnja 1945, razorni potres iz 1969. godine, ali i brojne kolege koje su grad napustile u posljednjem ratu. Sebe smatra sretnom što je svo vrijeme provela tu.

“Bilo je nekih kolegica koje su bile ironične, ali ja sam tad već bila starija i iskusnija i rekla sam im da se spuste na zemlju. Ovaj rat je glupo počeo i glupo se završio, nema pobjednika, a svi smo gubitnici. Jedna je majka, jedan je Bog. Ja sam dočekala toliko tisuća beba da ni jednoj na čelu ne piše pripadnost i prema tome moramo otvorene duše disati – da smo svi isti“, dodala je Cerić.

Rasla je sa svojim gradom. Njezina je majka poklonila zemlju za prvu Dječiju bolnicu u Banjaluci, ona je razveselila desetine tisuća roditelja. Po odlasku u mirovinu volonterski je pomagala starima.

“Otišla sam u aktiv Crvenog križa i radila sam na kućnoj njezi 5 godina i imala 14 korisnika. Od njih 14 bilo je starih i iznemoglih, a 7 sam sahranila”, kaže Cerić.

Kada je preživjela porodičnu tragediju, smrt kćerke, povukla se. Penzionerske dane krati čestim odlascima u Sarajevo da obiđe sina i unučiće. Spokoj pronalazi i u svojoj bašti sa tisućama  čuvarkuća.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.