Miroslav Milić iz Beograda se prije nekoliko godina uputio u Mađarsku, praznih ruku, budući da je krenuo na odmor. Usput je odlučio spojiti ugodno s korisnim pa se kući vratio s gomilom suhomesnatih proizvoda i sireva, a o tome što ga je privuklo kod ovih šoping-tura, u čemu je "fora" i zašto je od njih odustao, govorio je za portal Nova.rs.

“Nisam puno puta išao, samo nekoliko puta, prije nekoliko godina. Uglavnom sam kupovao hranu i to proizvode koji mogu malo duže stajati, primjerice čajna, kulen, sirevi… Kupovao sam na više. Išli smo obiteljski, u toplice koje su blizu granice i odlučili iskoristiti priliku”, počinje Miroslav svoju priču za portal Nova.rs.

Mađarska je, inače, zemlja s najvišim PDV-om u Europi i on je za neke proizvode 5, za neke 18, a neke 27 posto, a prema podacima dostupnim na stranici Planet Payment, da biste ostvarili pravo na povrat ovog poreza, trebate u jednoj trgovini obaviti kupovinu uz minimalni iznos od 175 eura.

Upravo taj povrat poreza je ono što ljude iz Srbije najviše i privlači, budući da su cijene hrane, prema riječima sugovornika Nove.rs, slične, a možda i nešto niže.

“Procedura je takva da ti potrošiš 100 i nešto eura pa tek onda imaš pravo na povrat poreza. Onda pređeš granicu, provjere te njihovi carinici, što može i potrajati, mi smo baš dugo čekali iako tada nije bilo gužve. Kada oni to završe, ovjere ti račun koji si dobio u trgovini i daju neki papir, obrazac. Što sam ja onda radio – prijeđem i mađarsku i našu granicu, uđem u Srbiju i onda odem do trgovine pješke, dam im taj račun i oni meni vrate novac u forintama”, kaže Miroslav.

Dakle, on je u tim svojim pothvatima granicu prelazio četiri-pet puta.

Međutim, “problem” s mađarskim carinicima može se pojaviti onda kada oni traže da pogledaju što sve nosite sa sobom.

“Carinik kaže da otvorite vrećice kako bi pogledao što je u njima, a na računu pokaže neke artikle, tri-četiri stvari i traži da ih izvadite. Međutim, problem je što je na računu sve napisano na mađarskom, pa ajde ti nađi tu čajnu kobasicu koju je on označio”, dodaje Miroslav.

Usprkos tim “mukama” s mađarskim carinicima, sve ovo zvuči previše dobro da bi bilo istinito. I naravno – postoji caka.

Kako objašnjava sugovornik Nove.rs, ti proizvodi koje ljudi iz Srbije kupuju su oni koji su pred istekom roka trajanja.

Roba pred istekom roka

“Znači toj hrani rok istječe za mjesec, dva, što sam ja shvatio tek kad smo došli kući i to brdo hrane stavili na stol. Tako da ljudi kupe puno stvari, što smo i mi uradili, jer se ne isplati kupiti malo. Ali mi smo to kupili za vlastite potrebe, a ne da bismo preprodavali i onda se našli u problemu jer nitko ne može pojesti tu količinu hrane u tom vremenskom periodu”, dodaje Miroslav.

On je prilikom prve kupovine, dok nije shvatio da se radi o proizvodima pred istekom roka, potrošio oko 350-400 eura, a na srpskoj granici mu nitko ništa nije tražio.

A zašto je odustao od ovakvih pothvata?

Svi se ovi proizvodi sada mogu naći i na tržnicama i to ne samo u Vojvodini, nego i u Beogradu.

“Ljudi to rade, odu i kupe na veliko, budu oslobođeni od poreza i ovdje prodaju. To je super jer onda ne moraš ići sam i kupovati na veliko, nego odeš na tržnicu, kupiš ono što ti treba, koliko ti treba i taman pojedeš, s obzirom da je sve pred istekom roka”, objašnjava Miroslav.

Može se naći na tržnici

Dodaje da se sve to što je dostupno u mađarskim marketima može naći i na tržnicama u Srbiji, suhomesnati proizvodi, sirevi, konzervirana riba…

“Ljudi na tržnici to nude po cijenama koje su niže nego one u supermarketima, tako da se isplati. Jest da oni nabiju cijene u odnosu na to koliko ga kupe, ali se opet ne isplati da sam ideš po tu hranu ako kupuješ samo za kuću jer to uključuje maltretiranje, čekanje na granici, skupo gorivo…”, smatra Miroslav.

Kako kaže, ta kupovina u Mađarskoj i donošenje proizvoda u Srbiju nije ništa ilegalno.

“Samo se naši ljudi snalaze, pa preprodaju ovdje. Tržnica u Subotici je puna tih proizvoda, njima je blizu, ali nama iz Beograda se ne isplati. Makar u trgovini platio nešto malo više, to je taman gorivo koje ću potrošiti”, zaključuje sugovornik Nove.rs.

Ovakve “ture” građani Srbije ne prakticiraju samo kada je u pitanju Mađarska, nego slična varijanta postoji i s BiH. Oni koji žive blizu granice s ovom državom, u BiH odlaze kako bi kupili proizvode iz Srbije, ali po nižim cijenama. A priča o odlaženju u BiH po gorivo je već odavno poznata.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.