Godinama se ruski predsjednik Vladimir Putin koristi zaokretima i lažima zbog čega je postalo teško prepoznati razliku između fikcije i izbjegavanja. Putin se tom toksičnom kombinacijom koristi kao oružjem, ucjenjujući, dijeleći i zbunjujući svoje protivnike.
U posljednjih nekoliko dana Rusija se povukla iz dogovora o crnomorskom prijevozu žita da bi se ipak predomislila. Iz Rusije su stizale i prijetnje nuklearnim oružjem koje lede krv prije nego su se vođe predomislili i počeli koristiti jezik odvraćanja. Prije nekoliko dana Putin je svojim snagama naredio da se povuku iz Hersona, tek nekoliko tjedana nakon što je izjavio da će grad zauvijek biti dio Rusije, piše Politico.
VEZANE VIJESTI
Kako bi svijet trebao tumačiti Putinove kontradiktorne izjave, postupke i signale? Što se tiče nuklearnog oružja, pruža li nedavno rusko odbacivanje mogućnosti upotrebe ikakvo osiguranje?
“Za Rusiju je nekonzistentnost integralni dio vanjskopolitičke strategije, pogotovo za Putinove vladavine”, kaže Fiona Hill, bivša dužnosnica u američkom Vijeću nacionalne sigurnosti. Hill je to komentirala još 2013., godinu dana prije nego je Rusija ilegalno anektirala Krim, i to nakon što se odrekla “malih zelenih čovječuljaka” koji su okupirali i blokirali međunarodnu luku Simferopol i vojne baze na ukrajinskom poluotoku.
U siječnju i veljači, manje od dva tjedna prije nego su rakete počele padati na Harkiv, a kijevske luke napadnute projektilima, Kremlj i najviši dužnosnici Rusije odbijali su bilo kakve sugestije da bi Putin namjeravao napasti i okupirati Ukrajinu.
Gomilanje trupa na sjevernim i istočnim granicama Ukrajine bilo je dio normalnih vojnih vježbi, govorili su tada. Glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Maria Zaharova apsurdnim je nazvala optužbe da Rusija ima ikakve agresivne planove.
“Mi smo iz američkih novina saznali da planiramo napasti Ukrajinu,” izrugivala se Zaharova. Njen šef, ministar Sergej Lavrov, inzistirao je da neće biti rata, neprestano uvjeravajući cijeli svijet da Rusija rat ne želi.
Zapad ne razumije rusku politiku
Je li to bila bezočna laž kojom se željelo zavarati svijet i zadržati element iznenađenja ili se radilo o promjeni politike? Teško je reći – i to bi moglo biti namjerno. Moguće je i da Zapad jednostavno ne razumije kako se vodi ruska politika, kažu neki iskusni promatrači Putina. Oni tvrde da vlade Zapada ne mogu shvatiti nagle promjene smjera i često ne vide razliku između namjernog zavaravanja i promjene politike.
“Mislim da on neke stvari izmišlja u hodu, nešto čini iz očaja, ali također i čeka neke rupe u politici Zapada”, kaže David Kramer, koji je služio kao pomoćnik ministra vanjskih poslova u administraciji američkog predsjednika Georgea W. Busha. Rezultat je taj da – kakve god bile motivacije ili promjene smjera – nitko ne zna što će Putin učiniti.
VEZANA VIJEST
Možda definicija Rusije Winstona Churchilla kao “zagonetke omotane misterijom u enigmi” nikada nije bila točnija, budući da se britanski ratni vođa mučio pročitati Staljina.
Zapadni političari, koji moraju smišljati strategije, nemaju taj luksuz slijeganja ramenima i da sve proturječnosti, laži i promjene smjera definiraju kao namjernu politiku Kremlja. Kad bi to učinili, mogli bi propustiti nešto važno. “Sve u svemu, Putin vjeruje da kaos pruža priliku, a stvaranje zbunjenosti i prijevare su dio njegove špijunske obuke”, kaže Orysia Lutsevič, istraživačica u britanskom Chatham Houseu.
Čak i tada postoje različiti razlozi za promjene i nekonzistentnosti, upozorila je. “U nekim slučajevima Putin testira granice mogućeg, kao što je slučaj s dogovorom o žitu. Ako druga strana odgovori silom i odlučnošću, on se predomisli.”
Ona misli da je Putinova odluka da naredi djelomičnu mobilizaciju rezervista u rujnu – nakon što je inzistirao da do toga neće doći – zapravo bila “domaća operacija zavaravanja; potajno mobiliziraju već dugo vrijeme, a on je to objavio javnosti kada mu je bilo korisno.”
Pritisak Pekinga
Bijela kuća po svemu sudeći ne želi ništa riskirati. Posljednja izvješća kažu da je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jake Sullivan razgovarao s visokim savjetnicima Kremlja, s ciljem da umanji rizik od eskalacije rata u Ukrajini u nuklearni sukob.
VEZANE VIJESTI
Putinove loše maskirane prijetnje nuklearnim oružjem u posljednjih nekoliko dana bile su “način eskalacije kojima se želi testirati stanje i vidjeti kakav bi bio odgovor,” kaže Emily Ferris, analitičarka u britanskom think tanku za obranu i sigurnost Royal United Services Institute.
Putin je u posljednje vrijeme stao s prijetnjama, tvrdeći da “nikada nije govorio o upotrebi nuklearnog oružja” i da nuklearni napad na Ukrajinu ne bi imao ni političkog ni vojnog smisla.
Ferris, ali i ostali promatrači Putina, misle da je promjena smjera ovaj put bila rezultat pritiska iz Pekinga.
“Ako uzmemo u obzir zabrinutost Kine, Putin je vjerojatno shvatio koje su granice te retorike i udaljio se od nje. Sada su vrlo jasno rekli da žele izbjeći bilo kakav nuklearni sukob, i tu se vidi kakav utjecaj ima Kina,” kaže Ferris.
Odluka o invaziji na Ukrajinu vjerojatno je donesena u posljednji tren, dodaje ona, što bi bilo “poprilično u Putinovom stilu, gdje on odgađa velike odluke.”
Što se tiče operativnih pitanja, postoji opća “nesposobnost i neefikasnost u sigurnosnom establišmentu u Rusiji koju ne smijemo podcijeniti,” rekla je. “Putinu ponekad ne govore detalje”, što ga prisiljava da naknadno intervenira.
Andrej Ilarionov, bivši Putinov viši savjetnik, a sada njegov protivnik, misli da u naglim promjenama u politici nema toliko logike koliko bi se moglo očekivati.
“Izgleda da je postao poprilično nervozan jer, iako možda ne gubi rat, sigurno u njemu ne pobjeđuje”, rekao je Ilarionov.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare