Svi ratovi jednom dođu ka svojem kraju. Tako će biti i s ovim krvavim sukobom Rusije i Ukrajine. Foreign Affairs u svojoj analizi piše kako vrijeme za uređenje novog poretka nije kada se rat službeno okonča, već upravo sada.
Kao ogledni primjer, analitičari Foreign Affairsa, navode Drugi svjetski rat, kada su saveznički čelnici i prije konačnog trijumfa počeli razmišljati o mirnodopskom vremenu. Na konferencijama u Teheranu, Jalti, Potsdamu i drugdje raspravljali su o prijedlozima i pravili planove za stvaranje međunarodnih institucija koje bi mogle spriječiti novi rat.
Danas je potreban sličan napor, stoji u analizi. Zapadni čelnici moraju razviti sigurnosne mehanizme i razmotriti strategije za pomoć Ukrajini i upravljanje budućim odnosima s Rusijom. Ukrajinu je potrebno uvesti u demokratski svijet i ojačati kako bi se mogla oduprijeti budućoj ruskoj agresiji. Također joj je potrebna neka vrsta zapadne vojne zaštite. Ali kreatori politike također moraju šire razmišljati o ulozi Rusije u poslijeratnom poretku.
Nacija treba konstruktivnu viziju, a ne samo plan za obuzdavanje svojih najgorih poriva. Ako nakon završetka rata Rusija bude trajno izbačena iz međunarodne zajednice, bit će bijesna i ponižena te tako ostati prijetnja, upozoravaju analitičari.
Pitanje je kako Putin, njegov ratni stroj i njegov imperijalni način razmišljanja moraju biti poraženi, a da Zapad također osigura dugoročni mir s Moskvom?
Novi svjetski savez
Foreign Affairs smatra kako je jedan od načina da se to učini stvaranje nove sigurnosne zajednice. Za ovu priliku nazvali su ju Atlantsko-azijskom sigurnosnom zajednicom (AASZ). Činile bi ju članice NATO-a, kao i Ukrajina, ali i sve neutralne države koje joj se žele pridružiti. Kada Putinov režim jednom padne i zamijeni ga vlada posvećena miru, Rusija bi također trebala imati pravo pridružiti se, nadaju se analitičari Foreign Affairsa.
AASZ bi dugoročno mogao odigrati ulogu sličnu NATO-ovoj, ali kratkoročno njegova glavna zadaća trebala bi biti nadzor i legitimacija pristupa zapadnih vojnih trupa na ukrajinsko tlo.
Te bi trupe, iz članica NATO-a, ali i država koje nisu članice NATO-a, trebale nadzirati aktivnosti ruskih trupa, pomagati u obuci ukrajinskih oružanih snaga te nadgledati svaki budući mirovni sporazum. Ovu misiju može voditi časnik koji ne pripada članici NATO-a. On može biti, primjerice, iz Indije ili neke druge zemlje koja se smatra neutralnom. No jednako tako, stoji u analizi, u tu operaciju moraju biti uključene američke trupe. Ništa osim američkih čizama na terenu ne može osigurati demokratsku budućnost Ukrajine.
Ne smije biti improvizacije
Kako bi se jasno razlikovao od NATO-a, savez AASZ ne bi trebao obvezivati države članice da brane jedne druge u slučaju napada. AASZ bi trebao provoditi strateško planiranje, provoditi redovite vojne vježbe i dijeliti povjerljive materijale među svojim članovima. Osim zaštite Ukrajine u slučaju ponovnog rata, savez bi mogao imati i druge zadatke, ako njezine članice to odluče. Na primjer, mogao bi sudjelovati u provedbi budućeg mirovnog sporazuma između Armenije i Azerbajdžana, pomoći u migrantskim krizama ili rješavati terorističke prijetnje.
Kada je riječ o sigurnosti unutar Europe, s vremenom bi ovako zamišljeni savez AASZ možda mogao premašiti važnost NATO-a. Ipak, u bliskoj budućnosti, glavna svrha AASZ-a trebala bi biti nadgledanje i koordinacija najmanje nekoliko tisuća međunarodnih vojnika i promatrača na ukrajinskom tlu, stoji dalje u analizi.
Krajem 2023., ili možda to bude 2024., rat bi se Moskvi, kao i Kijevu mogao početi činiti uzaludnim. Kreatori politika sa Zapada moraju imati novu viziju za regiju. Pitanja su previše složena da bi se improvizirala nakon što počnu mirovni pregovori, zaključuje se u analizi Foreign Affairsa.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare