Dok je za američkog fizičara Roberta Oppenheimera, "oca atomske bombe" i vođu projekta Manhattan, ponovo ovog ljeta čuo cijeli svijet, pojedini znanstvenici i dalje postavljaju pitanje - je li Oppenheimer izmijenio povijest ili je to učinio njegov kolega Klaus Fuchs, koji je radeći na razvoju nuklearnog oružja odavao poverljive informacije Sovjetima?
Klaus Fuchs rođen je 1911. godine u Njemačkoj, u veoma religioznoj luteranskoj obitelji, podaci su iz Nacionalne arhive Ujedinjenog Kraljevstva.
Godine 1932. pridružio se Njemačkoj komunističkoj partiji i ubrzo nakon toga, zbog sukoba s nacistima, pobjegao iz svoje zemlje u Veliku Britaniju.
Tu je završio fiziku i kao briljantan fizičar dobio mjesto na Sveučilištu u Edinburghu, ali i priliku da sudjeluje u ranim nuklearnim istraživanjima u ovoj zemlji.
To iskustvo omogućilo mu je da 1944. godine bude poslan u pustinju Los Alamos, New Mexico, kao dio projekta Manhattan, gdje je pomogao da se razvije prva atomska bomba.
Fuchs je možda odavao dojam čovjeka kojeg je malo što zanimalo. No, njegove kolege su mu vjerovale, bile bliske s njim, a čak je jednom znanstveniku i njegovoj supruzi s vremena na vrijeme čuvao djecu, tvrdi povjesničar Mark Dutton iz Nacionalnog Arhiva UK-a.
Istovremeno, vitalne tajne prosljeđivao je SSSR-u. Kasnije se ispostavilo da je već 1941. godine, preko jednog njemačkog komunista, Ruska obaveštajna služba uspostavila kontakt s Fuchsom.
Nakon invazije Njemačke na Sovjetski Savez, Fuchs je aktivno odavao vojne tajne Rusima, vjerujući da SSSR treba znati što SAD i Velika Britanija rade u tajnosti.
Trka u nuklearnom naoružanju nastavljena je i poslije rata, a kada su Sovjeti testirali svoju atomsku bombu već 1949. godine, Zapad je bio šokiran.
MI5 je odmah otvorio istragu i, dok kolege i prijatelji nisu sumnjali na Fuchsa, kao netko tko je blizak komunističkoj ideologiji, on je postao sigurnosno zanimljiva osoba.
Fuchs je stavljen pod nadzor i nekoliko puta ispitivan od strane Jima Skardona, vrlo vještog MI5 agenta. Iznova i iznova znanstvenik je poricao da je odavao tajne Rusiji, ali je na kraju 1950. godine popustio i konačno priznao.
U svojoj izjavi opisao je kako je uspio podijeliti svoj život i osjećanja, ne bi li prikrio špijunažu.
“Koristio sam svoju marksističku filozofiju da u svojoj glavi stvorim dva prostora. U jednom bih dozvolio sebi da stvaram prijateljstva, da imam osobne veze, pomažem ljudima i da budem čovjek kakav sam želio biti… Mogao sam biti sretan i ležeran i sretan s drugim ljudima, bez straha da ću se razotkriti jer sam znao da će se onaj drugi prostor aktivirati ako se ikada nađem u opasnosti. Mogao sa zaboraviti na njega, a i dalje se na njega oslanjati“, izjavio je Fuchs i nazvao svoje stanje “kontroliranom shizofrenijom”.
Dutton kaže da se, na temelju njegovih izjava, čini da Fuchs nije ni bio svjestan koliko je važno bilo njegovo priznanje, niti koliko je kao špijun utjecao na povijest. Pojedini znanstvenici smatraju da je Sovjetima uštedio barem dvije godine istraživanja.
“On se riješio ogromnog tereta koji mu je bio na duši i to mu je bilo najvažnije“, kaže Dutton.
Fuchsu je suđeno na Središnjem kaznenom sudu u Londonu, poznatom kao Old Bailey, njegova krivnja je utvrđena i osuđen je na 14 godina zatvora, što je tada bila maksimalna kazna za odavanje tajni prijateljskoj zemlji.
Zbog dobrog vladanja služio je devet godina, a po puštanju na slobodu odmah je odletio u Istočnu Njemačku gdje je proveo ostatak svog života.
“Samo pomislite na prvo testiranje atomske bombe u blizini Los Alamosa, 16. srpnja 1945. godine, koje je Fuchs promatrao sa svojim kolegama znanstvenicima. Teško je zamisliti kako se osjećao, svjedočeći tom zaista nevjerojatnom spektaklu, kojemu je i sam mnogo pridonio… tom oružju koje će promijeniti povijest, a o kojemu je pričao drugoj svjetskoj sili. Ulog nije mogao biti veći”, kaže Dutton.
Što se kasnije dogodilo s Fuchsom?
Po dolasku u Istočnu Njemačku, Fuchs se nastanio u Dresden. Oženio se 1959. prijateljicom iz komunističkih dana. Nastavio je sa znanstvenom karijerom i postigao značajne uspjehe.
Bio je i član Akademije znanosti. Kasnije je postao zamjenik direktora Instituta za nuklearna istraživanja u Rosendorfu, gdje je radio do mirovine 1979. godine.
Dobio je Orden zasluga za domovinu i Orden Karla Marxa. Umro je u Dresdenu 1988. godine.
Je li Fuchs zaista pomogao Sovjetima?
Nobelovac Hans Bethe jednom je rekao da je Klaus Fuchs jedini fizičar koji je promijenio povijest.
Međutim, s obzirom na to da je Lavrentij Berija, vođa sovjetskog atomskog projekta, koristio informacije dobijene putem špijuna kako bi testirao svoje teorije i nije ih izravno davao znanstvenicima, ostaje pitanje koliko su tajne koje je dostavljao Fuchs zapravo pomogle Sovjetima, naveo je David Holloway u knjizi “Staljin i Bomba: Sovjetski savez i atomska energija”.
Nije točno poznato koliko su Fuchsove informacije imale utjecaja na rusku bombu, jer je brzina ruskog programa ovisila od toga koliko uranija mogu proizvesti, dodao je on.
U knjizi “On a Field of Red“ Charlesa B. Browna i Anthonyja Cavea, navodi se da je Fuchsov najveći doprinos Sovjetima možda bilo to što im je otkrio način na koji se uranij može preraditi za upotrebu u bombi.
Ipak, rijetko tko spori da im je dao zlata vrijedne tehničke informacije u siječnju 1945. do kojih su zapadni znanstvenici došli nakon dvije godine eksperimentiranja, a po cijeni od 400 milijuna dolara.
Fuchs je također otkrio količinu uranija ili plutonija koju su Amerikanci planirali koristiti u svakoj atomskoj bombi.
Istovremeno, predmet debata je i jesu li bile korisne Fuchsove informacije o hidrogenskoj bombi. Većina je suglasna sa Hansom Betheom, koji je rekao da se malo znalo o mehanizmu hidrogenske bombe za vrijeme dok je Fuchs radio na tom programu.
Fuchsov patent iz 1946. je još tajna tako da je teško precizno procijeniti njegov značaj i značaj informacija koje je predao Rusima.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!