Biden pred najopasnijom dilemom: Hoće li nadmašiti moćnika u Kremlju?

AFP

Kratkotrajna pobuna u Rusiji američkom predsjedniku Joeu Bidenu otvorila je još jednu, dosad možda najopasniju, verziju dileme koja američke predsjednike zbunjuje već desetljećima: pitanje kako se nositi s Vladimirom Putinom.

Svi američki predsjednici od Billa Clintona nadalje pokušali su naći neko rješenje za ovog bivšeg KGB-ovca čija je misija – povratak Rusije na veliku scenu – rođena iz poniženja nakon pada Sovjetskog saveza. Mnogi su pokušali na neki način resetirati odnose između Rusije i SAD-a, no nijedan nije uspio spriječiti raspad odnosa između ove dvije nuklearne supersile, piše CNN.

Bivši predsjednik George W. Bush u Putinovim je očima “vidio njegovu dušu”, nakon čega je Putin napao Gruziju dok je Bush bio u Bijeloj kući. Barack Obama u početku je ruskog vođu smatrao partnera u naporima da se ukine prijetnja nuklearnog Armageddona. To nije Putina spriječilo da anektira Krim 2014. Donald Trump imao je ulizivački pristup ruskom autokratu i američkom neprijatelju kojeg je češće želio oponašati, umjesto da ga osuđuje.

Biden, koji je stasao u Washingtonu kao senator u vrijeme najlošijih odnosa između SAD-a i tadašnjeg Sovjetskog saveza u 70-im i 80-im godinama, nema iluzije o Putinu. Ipak, čak i on je pokušao probiti led sastavši se sa svojim ruskim kolegom u Ženevi 2021. godine.

Ipak, Putinova invazija na Ukrajinu Bidena je potaknula da ponovno oživi NATO savez nevjerojatnim planom za slanje oružja i streljiva kojim se željelo osigurati preživljavanje te europske zemlje. Podrška Zapada Ukrajini je omogućila da uzvrati borbu, ali je i pretvorila rat u kaljužu koja je pojačala politički pritisak na Putina i stvorila uvjete koji su vjerojatno odigrali ulogu u pobuni Jevgenija Prigožina.

Putin se u ponedjeljak pojavio pred kamerama, prkosno upozoravajući da ne bi imao problema ugušiti pobunu da šef Wagnera nije sam odlučio zaustaviti marš na Moskvu u dogovoru zbog kojeg će vjerojatno biti izgnan u Bjelorusiju.

Međutim, izvan Rusije postoji konsenzus da je ovaj kratki sukob predstavljao najozbiljniji izazov za Putinovu moć od početka njegove vladavine, a čak i da je to možda pukotina koja će označiti početak kraja njegove vlasti.

Biden, prema tome, gleda u scenarij o kojem nijedan od njegovih prethodnika nije morao razmišljati: onaj u kojem se mora nositi s posljednjim danima ovog modernog cara, kao i mogućnošću za nestabilnost u nuklearnoj supersili koja bi mogla imati globalne implikacije.

Izbjegavanje eskalacije

Tijekom kaosa koji je Rusiju zahvatio preko vikenda, SAD i njegovi saveznici jasno su rekli da je sukob Putina i Prigožina ruski unutrašnji problem. Nakon što je Moskva otvorila propagandnu frontu u ponedjeljak, tvrdeći da istražuju jesu li obavještajne službe Zapada bile umiješane u pokušaju puča, Biden je glasno odbacio tu ideju, dodavši kako je s čelnicima Zapada razgovarao o ispravnom pristupu.

“Složili su se sa mnom da Putinu ne smijemo pružiti prostor za izlike. Moram naglasiti, Putinu nismo dali nikakvu izliku da za ovo okrivi Zapad ili NATO. Jasno smo rekli da nismo bili umiješani. Nismo imali ništa s tim,” rekao je američki predsjednik novinarima.

CNN je u ponedjeljak izvijestio da je SAD unaprijed znao što Prigožin namjerava, no da je te informacije podijelio samo sa šačicom viših dužnosnika i saveznika, uključujući Veliku Britaniju. Ovo otkriće posljednji je signal da SAD dobiva kvalitetne, točne obavještajne informacije iz Rusije. To samo po sebi mora biti vrlo iritantno za Putina, a moglo bi i produbiti njegovu izolaciju.

Bidenovi komentari također su razotkrili neobičnu dihotomiju njegove strategije prema Putinu. Ukrajinskom predsjedniku Zelenskom šalje milijarde dolara vrijedno oružje i streljivo u borbi za preživljavanje Ukrajine, no Biden istovremeno inzistira da SAD nije umiješan u sukob s Rusijom i radi sve što može kako bi izbjegao direktan sukob između NATO-a i ruskih snaga zbog kojeg bi moglo doći do eskalacije na razini svjetskog rata.

Ipak, granice se konstantno pomiču. Zalihe streljiva, teške artiljerije, proturaketnih sustava i tenkova koje pristižu u Ukrajinu donedavno su bile nezamislive. No, to je bilo prije nego što je Putin svojim trupama naredio da prijeđu granicu prošle veljače.

Ipak, Bidenovo inzistiranje da SAD nije imao ništa s pobunom ovog vikenda gotovo sigurno je činjenica. SAD nije na ničijoj strani u sukobu između ratnog vođe poput Prigožina, čiji su plaćenici optuženi za čitav katalog užasa u Siriji i Ukrajini, i Putina, ruskog čelnika protiv kojeg postoji nalog za uhićenje zbog ratnih zločina.

Tvrdnje Moskve da je Zapad bio umiješan u pobunu djeluju kao skretanje pozornosti s podjela koje bi mogle ugroziti Putinovu vladavinu. One su, čini se, osmišljene kako bi Ruse uvjerile da se ujedine protiv jednog, vanjskog neprijatelja. Putin već dugo o ratu u Ukrajini govori kao borbi protiv onog što on vidi kao napore Zapada da Rusiji oduzme njen zasluženi status globalne sile. Ovo je tek skretanje pozornosti s činjenice da je Putin naredio svojim trupama da uđu u Ukrajinu, prekršivši međunarodni zakon i pokrenuvši sukob koji je razotkrio navodno moćnu rusku vojsku kao loše vođenu i opremljenu – tek sjenu armije koja je na životu držala Sovjetski savez.

Odgovor Zapada

I dok su SAD i njegovi saveznici pazili da ne reagiraju previše sretno dok se događala Prigožinova pobuna, vlade Zapada sada na njoj žele politički kapitalizirati i pojačati pritisak na Putina u Rusiji.

Američki državni tajnik Antony Blinken u nedjelju je govorio da je pobuna pokazala rupe u Putinovoj moći, što su u ponedjeljak počeli ponavljati i čelnici Europe.

“Prigožinova pobuna dosad je neviđen izazov Putinovom autoritetu, a jasno je da se pojavljuju pukotine u podršci Rusa ratu,” rekao je britanski ministar vanjskih poslova James Cleverly. Visoki predstavnik EU-a za vanjske poslove i sigurnosnu politiku Josep Borell rekao je nešto slično, nakon višednevnih konzultacija između visokih dužnosnika u savezu zemalja Zapada. Rekao je da događaji pokazuju kako ruska vojna moć “puca”, dodavši da nestabilnost “također utječe na ruski politički sustav.”

Neki iskusni američki promatrači upozoravaju da je daleko prerano za ikakvo otpisivanje Putina.

“Dobio sam dojam da Prigožin očajnički želi održati odred Wagner na životu. To nije bila populistička prijetnja Putinu, ne vidim ovo kao nešto što je oštetilo Putinovu auru nepobjedivosti,” rekao je bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost John Bolton u ponedjeljak, iako je priznao da je Putinova vojna pozicija “nesumnjivo” oslabljena.

Putin nije pokazao nikakve znakove da će ga pritisak moskovskih neprijatelja natjerati da se povuče i svoje trupe pozove kući. Upravo suprotno, moguće je da je njegova pozicija toliko ranjiva da bi takav potez bez nečega što može javno predstaviti kao pobjedu mogao predstavljati egzistencijalnu prijetnju za njegovu vladavinu. To objašnjava zašto su tisuće ruskih vojnika poslani u klaonicu, kako je Prigožin nazvao bitke u Bahmutu, koja je uništila ruski prestiž i pogoršala njenu stratešku poziciju u Europi.

Rat u Ukrajini ne ide po planu, a Putin se sada kod kuće suočava s novom, političkom frontom, nakon što je njegov kult ličnosti kao svemoćnog autokrata otpornog na izazove oštetio Prigožin.

Ako ruski vođa ne uspije ponovno uspostaviti svoj autoritet, Biden bi mogao postati prvi američki predsjednik u 21. stoljeću koji će uspješno nadmudriti autokrata iz Kremlja.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.