Nakon što je pokušavao posredovati u odnosima Rusije i Ukrajine, turski vođa upušta se u novu beznadnu misiju, piše Politico.
Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan bio je frustriran neuspješnim nastojanjima da posreduje u rusko-ukrajinskom ratu. Ali, nakon šokantnog masakra koji je Hamas počinio u Izraelu, stvorila se nova prilika da glumi mirotvorca.
Dok globalne sile, uključujući SAD i zemlje Zaljeva, pokušavaju iza kulisa spriječiti širenje sukoba između Izraela i Hamasa, turski predsjednik je angažiran u vlastitoj užurbanoj diplomaciji. “Razgovaram s regionalnim čelnicima, pokušavajući shvatiti kako možemo posredovati i zaustaviti ovaj rat”, rekao je ovaj tjedan, nakon razgovora s, između ostalih, glavnim tajnikom UN-a Antóniom Guterresom i ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom. Također je razgovarao s izraelskim predsjednikom Isaacom Herzogom i palestinskim šefom Mahmoudom Abbasom, kao i s egipatskim, libanonskim i katarskim čelnicima.
Turska državna televizija u srijedu navečer objavila je da je Turska započela proces pregovora za oslobađanje zatvorenika koje drži Hamas u Gazi. Postoje razlozi zbog kojih je Erdoğanov diplomatski napad potrebno shvatiti ozbiljno, piše Politico.
Erdogan je dugo pokušavao izgraditi Tursku kao veliku silu na Bliskom istoku pomoću izgradnje gospodarskih veza u cijeloj regiji i slanjem turskih trupa u sjevernu Siriju. Nedavno je uspio poboljšati veze s Izraelom, ne samo prvim osobnim susretom s premijerom Benjaminom Netanyahuom, na marginama Opće skupštine UN-a u New Yorku prošlog mjeseca.
No, postavlja se pitanje je li Erdoğan zapravo dobro pozicioniran za zastrašujući zadatak posredovanja između ratobornog Hamasa i osvetoljubivog Izraela?
Mnogi promatrači misle da je napad prošlog vikenda uništio sve kratkoročne izglede za regionalnu stabilnost, a sam Erdoğan je upozorio da rat neće tek tako prestati “za tjedan ili dva”.
Jedan visoki turski dužnosnik, kojemu je odobrena anonimnost kako bi otvoreno govorio o osjetljivim pitanjima, rekao je za Politico da je “bilo kakva posrednička uloga u ovom trenutku nemoguća misija”. Dodao je da će se nakon Hamasovog terorističkog napada, u kojem je poginulo više od 1.000 ljudi, Izrael “vjerojatno držati podalje od bilo kakvog kompromisa”.
Regionalni analitičari vide druge prepreke uspješnoj diplomaciji.
Selin Nasi, gostujući suradnik na Europskom institutu London School of Economics, ističe daljnju prepreku: Simpatije Ankare prema Hamasu, koji Turska ne smatra terorističkom organizacijom, iako su je SAD i EU tako označili.
Nasi je rekao da je “poznato kako Erdoğanova vladajuća stranka pruža sigurno utočište vođama Hamasa” i da je to narušilo povjerenje između Turske i Izraela.
Ona također tvrdi da Ankara održava toplije odnose s Hamasom, koji vlada Pojasom Gaze od 2007., nego s Abbasovim Fatahom, koji ima vlast nad manje radikaliziranim, okupiranim teritorijima Zapadne obale.
“Pod vladom AKP-a, palestinska politika Ankare se približila Hamasu ili relativno favorizirala Hamas u odnosu na Fatah u posljednja dva desetljeća, što je izazvalo kritike ne samo od Izraela, već i od SAD-a”, govori Nasi.
Do dolaska AKP-a na vlast 2002. Turska je tradicionalno imala bliske političke i vojne odnose s Izraelom. Ali veze dviju zemalja bile su gotovo prekinute 2010. nakon što su izraelski vojnici upali na Mavi Marmaru, turski brod koji je pokušavao probiti blokadu Gaze, ubivši 10 turskih aktivista.
Erdoğan se potom okrenuo protiv Izraela, nazivajući ga državom ubojicom. Palestinska stvar je draga Erdoğanovoj islamističkoj ideologiji, koja podupire njegovu dva desetljeća dugu vladavinu u Turskoj.
No, u posljednjih nekoliko godina, Turska je pokušavala poboljšati odnose u svom susjedstvu – uključujući i Izrael – poticaj koji se isplatio sastankom Erdoğan – Netanyahu u New Yorku.
Prije nego što je Hamas ponovno preokrenuo regiju pokretanjem napada u Izraelu prošlog vikenda, dvojica čelnika dogovorila su se dogovoriti međusobne posjete u bliskoj budućnosti, a čak je objavljeno da je Erdoğan bio zainteresiran za molitvu u jeruzalemskoj džamiji Al-Aqsa kako bi obilježili 100. godišnjicu Turske Republike 29. listopada.
Soli Özel, iskusni politički analitičar na Sveučilištu Kadir Has u Istanbulu, primjećuje da dvije zemlje imaju zajedničke interese i da se čini da su Netanyahu i Erdoğan “zaboravili koliko se ne vole”.
Obje su zemlje, na primjer, saveznici Azerbajdžana u njegovom sporu sa susjednom Armenijom i pomogle su mu da vrati teritorij tijekom rata 2020. uoči munjevitog zauzimanja sporne etnički-armenske otcijepljene regije Nagorno-Karabah prošlog mjeseca.
“Zajedništvo interesa između dviju zemalja, kao što pokazuje njihova izravna ili neizravna suradnja na Kavkazu, pobjeđuje osobne nesuglasice”, rekao je Özel. “Zajednički suparnik za njih dvojicu, iako imaju različite načine suočavanja s tim izazovom, je Iran.”
No dodao je da će Erdoğan vjerojatno zauzeti oštriji stav prema Izraelu kako se ljudska cijena rata povećava, a u četvrtak je turski čelnik napao izraelsku opsadu Gaze i odluku SAD-a da pošalje nosač zrakoplova u područje.
“Ne želimo da se sukobi prošire na našu regiju, umjesto da nekoga slijepo podržavamo, pozivamo utjecajne aktere da smanje napetost”, rekao je Erdoğan.
Što se tiče bilo kakvog utjecaja koji bi Turska mogla imati na Hamas, Özel misli da će Hamas “biti više prilagođen signalima koji dolaze iz Teherana”, odakle iranski režim godinama podržava palestinsku militantnu skupinu.
Nasi, s LSE-a, dodao je da Izrael poziva na jasnu međunarodnu potporu tijekom krize.
“Izrael želi vidjeti gdje stoje njegovi saveznici i neprijatelji, baš kao što je Bushova administracija učinila nakon 11. rujna”, rekla je.
“Iz ove perspektive, sve se svodi na to vidi li Izrael Tursku kao pouzdanog saveznika ili ne.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!