Vladimir Putin u petak slavi 70. rođendan. Kako je došao do toga da se pretvori u izoliranog autokrata koji je pokrenuo katastrofalnu invaziju na Ukrajinu?
Politolog Mark Galeotti, profesor na sveučilištu u Londonu i stručnjak za međunarodne zločine, autor nekoliko knjiga o Putinu, za BBC je analizirao ključne trenutke u životu Vladimira Putina koji su pomogli oblikovati njegovo razmišljanje i objasniti sve veću izoliranost od Zapada.
Počinje trenirati džudo, 1964.
Rođen u Sankt-Peterburgu, još uvijek neoporavljenom od napada u Drugom svjetskom ratu, mladi Vladimir Putin bio je grub i borben dječak u školi, a njegov najbolji prijatelj prisjetio se da se mogao potući s bilo kim jer se nikoga nije bojao.
Kao dječak u gradu koji je bio preplavljen uličnim bandama, sa 12 godina je prvo upisao rusku borilačku vještinu, a potom se prebacio na džudo. Bio je odlučan i discipliniran i do 18. je godine osvojio crni pojas i treće mjesto na nacionalnom natjecanju juniora.
Ovaj segment njegovog živora koristio je u izgradnji njegove mačo osobnosti, ali je i potvrdio njegovo uvjerenje da u ovom opasnom svijetu čovjek treba biti samouvjeren i, prema vlastitim riječima, “kad je borba neizbježna, udariti prvi, i to tako snažno da se protivnik ne ustane”.
Traženje posla u KBG-u, 1968.
Ljudi su generalno u Sankt-Peterburgu izbjegavali posao u KBG-u. Toliki su u vrijeme Staljinove ere prošli put od tih prostorija do gulaga da se proširila šala da je KGB-ova zgrada toliko visoka da se s nje može vidjeti Sibir.
Kad je imao samo 16 godina, Putin je došao na recepciju i zbunjenog policajca pitao kako bi se mogao prijaviti. Rekli su mu da mu je potrebna vojna matura, a on je navodno čak pitao koja je škola najbolja.
Putin je na koncu odlučio završiti pravo nakon čega je odradio vojsku. Za Putina je KGB bila najveća banda u Sankt-Peterburgu koja je pružala sigurnost i mogućnost napredovanja čak i osobama koje nisu imale veze u partiji. Kako je sam kasnije rekao referiravši se na špijunske filmove koje je volio gledati, ovaj posao za njega je predstavljao mogućnost da postane pokretačka sila, “jedan špijun odlučivao je o sudbinama tisuće ljudi”.
Okružen ruljom, 1989.
Putinova karijera u KGB-u nikad nije zapravo dobila značajan uzlet. Bio je solidan zaposlenik, a kako se prijavio za učenje njemačkog jezika, dobio je posao u KGB-ovoj podružnici u Dresdenu 1985.
VEZANA VIJEST
Nekoliko je godina ondje vodio miran život, ali u studenom 1989. režim Istočne Njemačke naglo je počeo propadati.
Već 5. prosinca rulja je okružila zgradu KGB-a u Dresdenu. Putin je od najbližeg garnizona Crvene armije tražio zaštitu, a oni su odgovorili da ne mogu ništa bez zapovijedi Moskve. A službena se Moskva nije oglašavala.
Putin je naučio što znači strah od naglog pada centralne moći i odlučio je da nikad neće ponoviti ono što je smatrao greškom tadašnjeg sovjetskog lidera Mihaila Gorbačova – ne odgovarati brzo i odlučno u sukobu s opozicijom.
Program “Nafta za hranu”, 1992.
Nakon raspada SSSR-a Putin napušta KGB, ali si je osigurao poziciju u uredu novog gradonačelnika Sankt-Peterburga. Ekonomija je naglo propadala, a Putin je bio zadužen za pomoć građanima da pregrme financijsku krizu zamjenom 100 milijuna dolara vrijedne nafte i metala za hranu.
U praksi, hranu nitko nije vidio, ali prema istrazi koja je brzo zatajena, Putin, njegovi prijatelji i gradski gangsteri novac su potrpali u svoje džepove.
Tijekom “ludih devedesetih” Putin je naučio da je politički utjecaj roba koja se može unovčiti, a da su gangsteri korisni saveznici. Kad su svi oko njega profitirali od pozicija na kojima se nalaze, zašto ne bi i on?
Invazija na Gruziju, 2008.
Kad je Putin 2000. postao ruski predsjednik, nadao se izgraditi pozitivne odnose sa Zapadom, ali pod njegovim uvjetima koji su uključivali sferu utjecaja u bivšim sovjetskim državama. Prvo se razočarao, a potom razljutio vjerujući da Zapad uporno pokušava izolirati i poniziti Rusiju.
VEZANA VIJEST
Kad je gruzijski predsjednik Mihail Sakašvili odlučio da se zemlja priključi NATO-u, Putin je u tome vidio gruzijski pokušaj da ponovno preuzme kontrolu nad Južnom Osetijom koju podržava Rusija što je uzeo kao izgovor za vojnu operaciju.
U pet dana ruske su snage razbile gruzijsku vojsku i prisilili Sakašvilija na mir. Zapad je bio zgrožen, ali u roku od godine dana tadašnji američki predsjednik Barack Obama ponudio je obnavljanje odnosa s Rusijom, a Moskva je čak “nagrađena” time što je dobila domaćinstvo Svjetskog nogometnog prvenstva 2018.
S Putinova stajališta, slabašan i pokolebljiv Zapad puše i diže buku, ali u konačnici se povlači pred odlučnošću i oštrim stavom.
Prosvjedi u Moskvi 2011. – 2013.
Rašireno, ali vjerodostojno uvjerenje da su parlamentarni izbori 2011. bili namješteni, potaknulo je prosvjede širom zemlje koji su još dodatno bili razjareni nakon što je Putin najavio ponovnu kandidaturu za predsjednika na izborima 2012.
Ovo se i danas smatra najvećim izrazom nezadovoljstva javnosti i opozicije za vrijeme Putinove vladavine. On je, pak, smatrao da je prosvjede potaknuo i organizirao Washington te je osobno optužio tadašnju državnu tajnicu Hillary Clinton.
Za Putina je to bio dokaz bačene rukavice i da Zapad ide direktno na njega.
Izolacija zbog covida, 2020. i 2021.
Kad je pandemija covida-19 pomela svijet, Putin je otišao u izolaciju neobičnu čak i za takve autokrate. Svatko tko se htio sastati s njim, morao je proći izolaciju od 14 dana pod nadzorom, a potom i kroz sustav dezinfekcije koji je uključivao ubijanje bakterija ultraljubičastim zrakama i špricanje dezinficijensa.
Tijekom ovog vremena broj njegovih saveznika i savjetnika se drastično smanjio i sveo na one koji poslušno kimaju glavom i istomišljenike. Kako je ostao okružen s puno manje alternativnih mišljenja, a i više nije obilazio ni vlastite građane, Putin je zaključio da su sve njegove pretpostavke o Zapadu bile opravdane i tako se rodila ideja o invaziji na Ukrajinu.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!