Otvoreno pismo premijeru Tihomiru Oreškoviću

Vijesti 15. velj 201612:23 > 12:29

Glumica i direktorica kazališta Mala scena Vitomira Lončar obratila se otvorenim pismom premijeru Tihomiru Oreškoviću. Pismo u nastavku prenosimo u cijelosti.

Poštovani premijeru,

do prije nekoliko mjeseci nisam mogla ni zamisliti da ću Vam ikada napisati i jednu riječ, kamoli pismo.

Ali eto, čovjek snuje, Bog odlučuje.

Pak sam se odlučila pisati – da mi savjest bude mirna.

U kulturi Republike Hrvatske aktivna sam više od 40 godina, a javno je djelovanje jedna od mojih životnih strategija.

Tijekom tog razdoblja na različite sam načine ukazivala na probleme koje su onemogućavale izvrsnost u našoj kulturi, a također i na potrebu promjena. Radila sam istraživanja, pisala ministrima, gradonačelnicima, vladama, objavljivala stručne i znanstvene radove, a od 2010. godine pišem i blog Slamka spasa na kojem postavljam i dokumente koji potkrepljuju iznesene tvrdnje.

Mnoge od tih dokumenata urudžbirala sam i na DORH, na Povjerenstvo za sukob interesa, tražila očitovanje različitih Povjerenika.

Pisala sam na sve adrese za koje sam smatrala da trebaju reagirati.

U pravnoj državi.

Nakon toliko godina mogu zaključiti da kultura nikome nije zanimljiva.

Pa ni pravnoj državi.

Za svih tih godina, a osobito u četverogodišnjem mandatu Vlade Zorana Milanovića, ništa se nije promijenilo.

Preciznije, za mandata posljednje Vlade, stanje se drastično pogoršalo, a sustav urušio.

Navest ću Vam samo nekoliko neuralgičnih točaka koje bi Vam mogle dati sliku stanja u hrvatskoj kulturi:

Posljednji nacionalni izvještaj za područje kulture napravljen je 1998. godine, za prvog mandata ministra Bože Biškupića.

Kulturnu politiku Republika Hrvatska – nema.

Kriteriji ne postoje.

Evaluacija učinjenog ne postoji.

Strateško planiranje nije uvedeno ni na jednoj razini.

Ciklus planiranja sveden je na nekoliko mjeseci.

Decentralizacija, a ni dekoncentracija, nisu uspostavljene.

Statusi kazalištima dodjeljuju se bez procedure, samo zbog političkih trgovina.

Svi natječaji za ravnatelje javnih ustanova u kulturi bili su i ostali rezervirani samo za podobne, a kriteriji su se propisivali prema pojedincima.

Neke se ravnatelje, bez obzira na zakone, drži u statusu vršitelja dužnosti i po nekoliko godina.

Većina umjetnika uspijeva se zaposliti samo ako su se nekome spremni pokloniti.

Podobni ne moraju u mirovinu prema zakonima RH, a nepodobni odlaze na sam 65. rođendan. Ili ih potjeraju i prije.

Sredstva se na svim instancijama dijele po babi i po stričevima (ako razumijete što želim reći ovom starom poslovicom).

Zaslužni samostalni umjetnici najnezaštićeniji su dio društva.

Od njih su u goroj situaciji samo umjetnici koji uopće nemaju doprinose, a takvih je najviše. Ne zna im se ni broja.

Sukob interesa ugrađen je u zakone.

Ne postoji regulativa koja bi poticala sponzoriranje kulture.

Zakoni koji su potvrđeni u Saboru – ne provode se.

Oni koji su zaduženi za zaštitu pravnog sustava i države, najviše krše te iste zakone.

Neka područja u kulturi (kazalište, naprimjer), nikada nisu prošla tranziciju.

Nema suradnje s drugim područjima.

Oni koji su se spremni pokloniti, idu dalje; oni koji odbijaju, mogu samo otići na marginu. Ili se odseliti iz vlastite zemlje.

I da ne nabrajam dalje.

Kada ste preuzeli dužnost predsjednika Vlade RH i objavili da će u Vašoj Vladi sjediti stručni kadrovi koji će iznijeti promjene i koji za sobom neće imati repove, za što su se zalagali i predsjednici stranaka danas vladajuće koalicije koja Vas je i dovela, ponadala sam se da je možda ipak – kucnuo čas.

Nakon što ste imenovali ministra kulture Zlatka Hasanbegovića i zamjenicu mu Anu Lederer, postalo je jasno da ni Vas, kao ni Vašeg prethodnika Zorana Milanovića, kultura ne zanima.

Kultura je na ignore. Rekli bi mladi. Pa i gore.

Apel kulturnjaka koji traže smjenu ministra Hasanbegovića potpisala sam i sama, kao i cijela moja obitelj koja radi u kulturi, a na čuđenje mnogih jer svjetonazorski pripadam tzv. desnoj opciji u ovome našem, do krajnjih granica, podijeljenom društvu.

Poštovani premijeru Oreškoviću, očekujem od Vas da se očitujete i ogradite od podcjenjivanja i vrijeđanja koje je putem medija ministar Zlatko Hasanbegović uputio svima nama koji smo potpisali apel za njegovom smjenom.

Jeste li znali da je sve nas ministar Hasanbegović (a ima nas više od tri i pol tisuće) proglasio verbalnim zlostavljačima, a i ljevičarima opće prakse te da smo stari kulturni veterani i ikone pozne socijalističke kulture prekaljene u SIZ-ovima, partijskim i ostalim komisijama.

Ne vrijeđa ministar samo nas, koji spadamo u generaciju koja je bila aktivna u bivšoj državi, nego i mlade. Kaže da su na popisu starlete, nadalje postjugoslavenski i postmarksistički teoretičari, a svi zajedno subverzivni diverzanti na državni proračun.

Diverzanti na državni proračun.

Lijepo.

Premijeru Oreškoviću, apel su potpisali umjetnici i stručnjaci koji čine velik dio korpusa hrvatske kulture i bez kojih ona ne bi bila ono što jest.

Ne bi imala ni približnu težinu.

Neću nabrajati imena jer Vam ona ionako malo znače s obzirom na to da to nije Vaše uže područje.

A i niste živjeli u Hrvatskoj.

Ipak, provjerite – jesmo li svi mi na apelu zaista samo uhljebi i ljudi bez karijera koji živimo kao paraziti na državnim jaslama?

Za razliku od većine nas, upravo se Vaš ministar i njegova zamjenica u životu nisu vrući vode napili, kako kaže stara poslovica, nego su živjeli, i još uvijek u potpunosti žive, od državnog proračuna!

O praktikama novoimenovane zamjenice ministra Ane Lederer, bivše intendantice Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu, pisala sam u više navrata tijekom dužeg razdoblja.

Za ovo sam pismo iz svog arhiva ponovno izvadila nekoliko dokumenata:

Izvještaj o poslovanju HNK-a iz Zagreba za 2011. godinu
Zapisnik o obavljenome proračunskom nadzoru HNK-a u Zagrebu od strane Ministarstva financija za razdoblje od siječnja do rujna 2012. godine te
Zapisnik o provedenom upravnom nadzoru u HNK-u u Zagrebu od strane Ministarstva kulture od 28. kolovoza 2012. godine.

Ukratko ću Vam reći da su svi nadzori utvrdili da se u HNK-u u Zagrebu pod vodstvom Ane Lederer poslovalo neuredno, s gubitcima, neusklađeno sa zakonskom regulativom, a što je najalarmantnije, nepravilnosti se nisu ispravile ni do kraja mandata. Ana Lederer iza sebe je ostavila financijski minus, devastiran program, a i na ostalim planovima neuređenu organizaciju.

Na internetskoj stranici Državne revizije možete pogledati dokument u kojem je sve što navodim zaključila i Državna revizija u svom nalazu za 2013. godinu.

Osobito želim naglasiti, a u svjetlu objeda koje nam je prilijepio ministar Hasanbegović, da je upravo Ana Lederer, tada intendantica HNK-a, uz osobni dohodak od 20.216,45 kuna, u samo 9 mjeseci 2012. godine samoj sebi na ime autorskih honorara isplatila dodatnih 71.490,37 kuna.

Čijih sredstava?

Vlastitih?

Ne.

Upravo iz proračuna na kojem, po mišljenju ministra, svi mi potpisnici parazitiramo.

Lederer je i svojoj poslovnoj ravnateljici, Steli Telebuh Stazić, na plaću od 16.273,09 kuna bruto, odobrila isplatu autorskih (!) honorara u iznosu od čak 88.216,77 kuna (izlist iz izvornog dokumenta možete pogledati u nastavku).

Telebuh Stazić nije autorica i ni prema kojem zakonu nije mogla dobiti autorski ugovor, a još manje toliki iznos.

Iz kojih izvora?

Iz proračuna.

Tko to parazitira?

Mi?

Potpisnici apela?

Ne nalikuje li Vam to na ono što se zovu repovi u nečijoj karijeri?

Nadalje:

Ana Lederer u dva mandata intendanture u HNK-u u Zagrebu nije uspjela iznjedriti strateški plan ni za organizaciju kojoj je bila na čelu, a sada daje izjave da će ga ubrzo izraditi za cijelo područje kulture!

Poštovani Premijeru, možete li zamisliti to da bi u Vašoj bivšoj tvrtki osoba koja nije u skladu sa zakonom i pravilima struke upravljala jednim dijelom organizacije, mogla doći na čelo farmaceutske industrije u cijeloj zemlji?

Vjerujem da Vam tako nešto ne bi palo na pamet.

Kako Vam onda pada na pamet postaviti na čelo Ministarstva kulture upravo takve kadrove?

Znači li to da Vam je kultura potpuno nebitan resor?

Jeste li, poštovani Premijeru, svjesni posljedica ovakvoga Vašeg odnosa prema kulturi naše zemlje?

Imate li najblažu predodžbu o tome da je izjava Ane Lederer da njih dvoje (Lederer i Hasanbegović) upravo definiraju kulturnu politiku potvrda potpune nekompetencije ovog dvojca u području kulturnih politika?

Njih dvoje definiraju kulturnu politiku zemlje?!

U razvijenim društvima cijele ekipe stručnjaka godinama rade na izradi kulturne politike koja se onda u parlamentu (po mogućnosti) donosi koncenzusom, a u Hrvatskoj njih dvoje definiraju!

Poštovani premijeru Oreškoviću, dopustite mi da Vam uputim duboko razočaranje i zabrinutost Vašom nezainteresiranošću za razvoj i opstanak hrvatske kulture koja, ovakvim Vašim kadroviranjem, nema budućnosti.

Želite li biti upisani u povijest Republike Hrvatske kao čovjek koji se odrekao mnogih značajnih hrvatskih umjetnika svih generacija da bi zadovoljio partikularne interese male skupine ljudi koji pogoduju i kadroviraju hrvatsku kulturu već duže razdoblje – na pravom ste putu.

Povijest će i Vas, kao i mnoge druge, staviti na svoje mjesto.

Danas je u crkvi (a čula sam da ste, kao i ja, vjernik) bilo čitanje o đavlu (latinski diabolus, djelitelj, onaj koji dijeli ljude).

Za kraj Vas molim da, sukladno današnjem čitanju, razmislite o svojoj ulozi u podjeli umjetnika i kulturnjaka svoje zemlje kadroviranjem koje, zasigurno, niste sami osmislili.

Kome ste se to dužni pokloniti, poštovani Premijeru, da ste spremni žrtvovati kulturu vlastite zemlje?

Jeste li svjesni, poštovani gospodine Oreškoviću, da se radi o veleizdaji nacionalnih interesa?

Vitomira Lončar

Izvor: Večernji list