U Vukovaru će 18. studenog biti obilježena 23. godišnjica opsade grada u koji su nakon žestokih napada ušle jedinice tadašnje JNA uz potporu dobrovoljaca iz Srbije.
U ljeto 1991. jedinice tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) u suradnji s pojedinim srpskim paravojnim formacijama počele su napad na grad u istočnoj Slavoniji, čije im je osvajanje trebalo omogućiti daljnje napredovanje prema zapadnim dijelovima Hrvatske koja je dva mjeseca ranije proglasila neovisnost od tadašnje Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije.
Vukovar je okupiran i tek je 1998. godine ponovo vraćen pod okrilje Hrvatske. Oko tri tisuće ljudi je poginulo u napadu na Vukovar dok je nekoliko tisuća ranjeno i protjerano.
Majke, očevi, sestre, braća vukovarskih žrtava i danas, 23 godine nakon tragičnih događaja, tragaju za svojim najmilijima. Naime, oni i dalje traže posmrtne ostatke oko 350 osoba.
Svoga supruga od 1991. godine traži Manda Patko, predsjednica Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke”.
Manda je bila zarobljena sa suprugom, svekrvom, rođacima, radnim kolegama i susjedama. Uz ostalo, logoru Begejci, koji je osnovala tadašnja JNA na jednom napuštenom salašu kod sela Begejci, blizu Zrenjanina u Vojvodini, provela je mjesec dana, a suprug je odveden i nikada ga više nije vidjela.
Memorijalno groblje u Vukovaru na kojem se nalaze grobovi žrtava Vukovara odiše bolnim uspomenama.
Na prostoru nekadašnjeg Novog groblja – Memorijalno groblje pronađena je i masovna grobnica s posmrtnim ostacima 938 žrtve. Na mjestu masovne grobnice danas se nalazi 938 bijelih mramornih križeva, dok su grobovi na drugoj strani. Na Memorijalnom trgu je 2000. godine otkriveno brončano spomen-obilježje s vječnim plamenom.
“Majke gube snagu i umiru, a još uvijek nisu sahranile svoju djecu”
Memorijalno groblje je u nedjelju navečer bilo mjesto na kojem su obitelji poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja i nevinih žrtava palile svijeće, polagale cvijeće i vijence. U tišini, samo plamen velikog broja svijeća obasjavao je grobove s imenima poginulih i ubijenih građana Vukovara.
Manda je posjetila grobove članova uže i šire obitelji, susjeda i prijatelja. S tugom priča o danima koje je provela u logoru, situaciji koja je vladala 1991. godine u Vukovaru, ali i nadi da će jednoga dana pronaći posmrtne ostatke supruga.
VEZANE VIJESTI
“Jako puno ljudi je ubijeno u Vukovaru, od 16 do 70 godina. U aleji nisu pokopani svi koji su pronađeni ovdje. Danas se u Vukovaru traži još oko 350 osoba. Puno majki, očeva, sestara, braće traži svoje najmilije. Ima i onih koje nema tko tražiti jer su pobijene cijele obitelji”, ispričala je Manda.
Kako kaže, u Vukovaru je ubijeno i poginulo više od 3.000 ljudi. Majke Vukovara ne gube nadu da će pronaći svoje sinove.
“Nada zadnja umire, ali majke gube snagu i umiru. Puno je onih koji nisu dočekali da sahrane svoju djecu. To je velika tragedija. Svi mi, koji tražimo svoje, vršimo pritisak na naše institucije da rade više te da budu ažurniji”, pojasnila je Manda.
Predsjednica “Vukovarskih majki” je izgubila mnoge članove uže i šire obitelji, radne kolege, prijatelje, susjede…
Govoreći o tome kako se stradanja u Vukovaru poistovjećuju sa zločinima koje je VRS počinila u Srebrenici 1995. godine, Manda kaže da “Vukovarske majke” suosjećaju s “Majkama Srebrenice”.
Prisjeća se i da su majke žrtava Srebrenice posjetile Vukovar te da i one skupljaju snagu kako bi posjetile Memorijalni centar Srebrenica – Potočari.
